Razlika između verzija stranice "Posljednji tango u Parizu"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m r2.7.1) (robot Dodaje: uk:Останнє танго в Парижі |
m r2.7.1) (robot dodaje: eo:Ultimo tango a Parigi |
||
Red 39: | Red 39: | ||
[[de:Der letzte Tango in Paris]] |
[[de:Der letzte Tango in Paris]] |
||
[[en:Last Tango in Paris]] |
[[en:Last Tango in Paris]] |
||
[[eo:Ultimo tango a Parigi]] |
|||
[[es:El último tango en París]] |
[[es:El último tango en París]] |
||
[[fa:آخرین تانگو در پاریس]] |
[[fa:آخرین تانگو در پاریس]] |
Verzija na dan 7 februar 2011 u 10:33
Posljednji tango u Parizu (izvorno: L'Ultimo Tango a Parigi) je film iz 1972. godine koji govori o jednom udovcu iz Amerike koji se našao u seksualoj vezi sa mladom Parižankom, koja uskoro treba da se uda.
Glavne uloge
Scenarij
Scenarij za film su napisali Bernardo Bertolucci, Franco Arcalli i Agnès Varda. Režiju potpisuje Bertolucci, a kinematografiju Vittorio Storaro. Agnès Varda je bazirala posljednje scene filma na osnovu smrti Jima Morrisona u Parizu, koja se desila godinu ranije.
Muzika
Orkestarki jazz soundtrack je komponovao Gato Barbieri.
Nominacije i nagrade
Posljednji tango u Parizu je nominovan za Oskara u kategoriji Najbolji glumac u glavnoj ulozi (Marlon Brando) i Najbolji režiser (Bernardo Bertolucci).
Kritika
MPAA je film ocijenila kao izrazito nepodoban za mlađe od 18 odmah nakon premijere. Film je više puta prilagođavan mlađoj publici.
Film je prouzrokovao veliki skandal u Italiji zbog scene analnog seksa (i to uz upotrebu putera). Skandal je također uzrokovan zbog toga što je to bio prvi film u kojem su prikazane stidne dlačice.