Anne Frank

Annelies Marie
Datoteka:Anne Frank stamp.jpg

Annelies Marie Frank (Frankfurt am Main, 12. juni 1929. - početak marta 1945. koncentracioni logor Bergen-Belsen), autorica poznatog "Dnevnika Anne Frank", objavljenog poslije njene smrti od strane njenog oca. Rođena je u Frankfurtu, mlađa od dvije kćerke Ottoa i Edith Frank. Nakon pobjede Nacističke partije Adolfa Hitlera 1933. godine, Frankovi se počinju bojati za svoju sigurnost, te Edith sa Annom i Margot, odlazi u Aachen. Njihov otac ostaje u Frankfurtu, ali nakon što dobije poziv da vodi kompaniju u Amsterdamu, Frankovi odlaze potražiti spas u Holandiji.Njemačka ubrzo okupira Holandiju a progoni jevreja se nastavljaju.

Život prije odlaska u skrovište

Za svoj 13. rođendan 12 Juna 1942 , Anna je od oca dobila dnevnik od svog oca. U njega je pisala od 12 Juna 1942 do 1. Avgusta 1944. Još prije početka rata, Anna je pisala u dnevnik. Govorila je o svome životu, i doživljajima obićne trinaestogodišnjakinje. U dijelu koji je napisala 20 Juna 1942 Anna počinje pisati o granicama koje su postavljene jevrejima "Jevreji moraju da nose žutu zvjezdu; Jevreji moraju da predaju svoje bicikle; Jevrejima je zabranjeno da se služe gradskim prevozom; Jevrejima se zabranjuje posjećivanje pozorišta, bioskopa..." U Julu 1942 godine, Margot Frank dobiva poziv za radni logor. Frankovi tada odlaze u skrovište u zgrati Ottove kompanije.

Život u skrovištu

U jutro 6 Jula 1942 godine, Porodica je krenula do 'Achterhuisa ili Tajnog skrovišta. Pošto je Jevrejima bilo zabranjeno korištenje javnog prevoza, porodica je morala pješačiti nekoliko kilometara do skrovišta, noseći na sebi nekoliko slojeva odjeće (nisu se smjeli na ulici pojaviti sa koferima). Stan su ostavili u neredu, zbog dojma da su otišli u žurbi. Otto Frank je ostavio poruku u kojoj je pisalo da su u Švicarskoj. Skrivali su se iznad ureda Opekta kompanije (Kompanija u kojoj je radio Otto Frank). Skrovište se sastojalo od tri sprata. Dvije male sobe sa kupatilom su bile na prvom spratu, na drugom velika otvorena soba sa malom sobom pored i ljestve koje su vodile na tavan.Victor Kugler, Johannes Kleiman, Miep Gies, i Bep Voskuijl su im pomogli da se sakriju. 13 jula 1942 godine, frankovima se pridružila porodica Van Pels: Hermann, Auguste i šesnaestogodišnji Peter. U novembru je stigao zubar Fritz Pfeffer. Tokom života u srovištu, Anna je pisala o svojim odnosima sa ostalim stanarima. Pisala je o njihovim svađama, smiješnim i tužnim trenutcima. Pisala je o svojim željama, žudnjom za slobodom, i odrastanju. Govorila je o budućnosti i o tome kako će živjeti na kraju rata. 1. Augusta 1944, Anna je zadnji put pisala u svoj dnevnik.

Hapšenje

4. augusta 1944. godine, ispred kuće Prinsengracht 263., sklonište Anne Frank i porodice sa prijateljima, staje auto sa pripadnicima SS i Zelene Policije (holandska policija u saradnji sa nacističkim vlastima). Iz njega izlaze 4 osobe, SS-Oberscharführer Karl Josef Silberbauer i tri pripadnika Zelene Policije u civilu ali pod oružjem. Kao izdanik smatra se radnik njenog oca W.G. van Maaren iako je oslobođen optužnice u nemogućnosti dolaska do dokaza (ne zbog njihovog nedostatka, već što su se nalazili u poslijeratnoj DDR). Policajci hapse svih 8 osoba iz skrovišta te dvoje pomagača: Viktor Kugler i Johannes Kleiman. Miep Gies i Elisabeth Voskuijl toga dana nisu uhapšene iako su bile jedne od pomagača. Jedna od ovih osoba uspijeva spasiti dnevnik poslije pretresa. Kugler i Kleiman su još istog dana odvedeni u zatvor Amstelveensweg iz kojeg jedan mjesec kasnije dolaze u zatvor u Amsterdamu. Kleiman je iz zdravstvenih razloga otpušten 18. septembra 1944., dok Kugler tek 28. marta 1945. uspjeva pobjeći.

Smrt

Uhapšeni židovi su prvo odvedeni u prolazni logor za holandske židove Westerbork, odakle bivaju prebačeni zadnjim židovskim transportom prema istoku iz ovog zatvora. 3. Septembra 1944 stanari su svi odvedeni u Koncentracioni logorAuschwitz. Tu su svi muškarci, žene i djeca odvajani. Od 1019 putnika, 549 ljudi (zajedno sa djecom ispod 15 godina) odmah su ubijeni u gasnim komorama (Anna je tada imala 15 godina). Anna je bila sigurna da je njen otac među ubijenima. Mjesec dana nakon dolaska u Auschwitz, Herman Van Pels je ubijen u gasnim komorama. Auguste van Pels je premještena u logor Bergen-Belsen i odatle dalje u Theresienstadt gdje joj se gubi svaki trag. Peter van Pels (Anina tinejdžerska ljubav) je poginuo u logoru Mauthausen 5. maja 1945., tri dana prije oslobođenja logora od strane Crvene Armije. Fritz Pfeffer je umro 20.decembra 1944. u logoru Neuengamme gdje je sproveden preko logora Buchenwald i Sachsenhausen. Edith Frank umire 6. januara 1945. u ženskom logoru Auschwitz-Birkenau od gladi i slabosti. Margot i Anne Frank su evakuirane u logor Bergen-Belsen. U martu 1945 u logoru izbijatifus od kojeg masovno umiru ljudi. Svjedoci su rekli da su Anna i Margot obije oboljele od tifusa, te da je Margot pala sa svog ležaja i umrla od šoka, a nakon nekoliko dana i anna je umrla. Sahranjene su u jednoj od masovnih grobnica, ali je podignut stećak u znak sjećanja na njih.Otto Frank je kao jednini preživio strahote logora. Kada se vratio u Amsterdam, saznao je da su Edith, Margot i Anna mrtve. Umro je 1980. u Baselu u Švicarskoj. Do kraja života on radi na dnevniku koji biva 1988. poslije njegove smrti objavljen.

U dnevniku koji je dobila na trinaesti rođendan Anne je opisivala teškoće s kojima se susretao njen narod. Dnevnik ju je učinio najpoznatijom žrtvom holokausta te originalno pokazuje trepnje i situaciju skrivenih židova.

Reference

Ane Frank Tagebuch, Fischer Verlag, 1999. ISBN:3596113776