Razlika između verzija stranice "Ćilibar"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot dodaje: eu:Anbar
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot dodaje: an:Ambre
Red 48: Red 48:


{{Link FA|de}}
{{Link FA|de}}

[[ku:Karîban]]


[[af:Barnsteen]]
[[af:Barnsteen]]
[[an:Ambre]]
[[ar:كهرمان]]
[[ar:كهرمان]]
[[ast:Ámbar]]
[[ast:Ámbar]]
Red 82: Red 81:
[[ja:コハク]]
[[ja:コハク]]
[[ko:호박 (화석)]]
[[ko:호박 (화석)]]
[[ku:Karîban]]
[[la:Sucinum]]
[[la:Sucinum]]
[[li:Barnsjtèè]]
[[li:Barnsjtèè]]

Verzija na dan 9 juni 2011 u 16:31

Ćilibar
Ćilibar
Općenito
KategorijaMineraloid
Hemijska formulaC10H16O[1]
Identifikacija
Molekularna težina152,2
Kristalni sistemamorfan
Tvrdoća2 - 2,5
Ultraljubičasta fluorescencijaplvo-bijelo do žuto-zeleno

Ćilibar ili jantar je fosilna smola, koja se upotrebljava za izradu nakita i lakiranje. Iako nije mineral, jer nema kristalnu strukturu, smatra se dragim kamenjem. Grčki naziv za ćilibar je elektron, te odatle potiče i naziv za elektricitet (prilikom trljanja, ćilibar se naelektriše). Ćilibar se dobijao iz četinarskog drveta Pinus succinifera, koje je izumrlo. To je tvrdi lomljivi materijal, aromatskog mirisa, rastvorljiv u kiselinama. Obično je polutransparentan sa sjajnom površinom. Moguće ga je polirati. Sadrži sukcinatnu kiselinu u kompleksiranom obliku. Sintetički ćilibar je fenol-formaldehidna (ili druga) smola. Jantarno ulje je smjesa terpena i koristi se za lakiranje.[2]

Rasprostranjenost

Nalazišta ćilibara se mogu naći u mnogim zemljama svijeta. Najpoznatija nalazišta u Evropi su ona u baltičkim zemljama, Poljskoj i Njemačkoj; ima ga u Švicarskoj, Austriji i na Siciliji. U Americi ga ima najviše u Dominikanskoj Republici.

Reference

  1. ^ F. Cardarelli: Materials Handbook, 2000, Springer ISBN 978-1-84628-668-1
  2. ^ J. A. Vaccari:Materials Handbook, McGraw Hill, 2002 ISBN 978-0-07-136076-0

Šablon:Link FA