Milka Planinc

Milka Planinc (Žitnić kod Drniša, 21. novembar 1924. - Zagreb, 7. oktobar 2010.) bila je premijerka Jugoslavije od 1982. do 1986. i prva žena predsjednica vlade u historiji socijalizma.

U Drugom svjetskom ratu stupila je u partizanski pokret, najprije u Hvarsko-viškom partizanskom odredu, a kasnije je bila vodni delegat, pa, sve do završetka rata, komesar čete za vezu XI. dalmatinske brigade. Na kraju rata imala je čin poručnika.

Simo Dubajić je izjavio da su ubistva bez suda zarobljenih vojnika i civila na Kočevskom rogu poslije II. svjetskog rata "obavila dalmatinska brigada, čija je komesarka bila Milka Planinc, kasnija premijerka SFRJ, koja je za ta strijeljanja izabrala oko 90 najpovjerljivijih komunista".

Uspon nakon II. svjetskog rata

Od 1947. Milka živi u Zagrebu gdje najprije radi u poduzeću Elektri, a potom u Dalekovodu. 1949. staje na čelo Agitpropa za Trešnjevku, nakon čega slijedi njezin uspon u političkom životu SR Hrvatske i SFRJ. Tako je obavljala slijedeće dužnosti:

• sekretar Narodne skupštine Trešnjevke 1957;
• gradska sekretarka za kulturu Zagreba 1961-1963;
• republički sekretar za prosvjetu 1963-1965;
• predsjednica Sabora 1967-1971.

Slamanjem Hrvatskog proljeća, Milka Planinc dolazi na čelo Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (1972-1982), gdje odlučuje, na prijedlog Josipa Vrhovca, o hapšenju „proljećara.“ Prema njezoj izjavi bili su to: Franjo Tuđman, Marko Veselica, Dražen Budiša, Šime Đodan, Vlado Gotovac, Hrvoje Šošić i još nekoliko osoba.

1977 godine protiv nje je unutarpartijske intrige vodio Josip Vrhovec, međutim zaštitio ju je sam Josip Broz Tito.

Bila je predsjednica Saveznog izvršnog vijeća Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije od 16. maja 1982 do 15. maja 1986. Za njenog mandata je donesen Dugoročni program ekonomske stabilizacije. Jedina je žena u historiji koja je bila premijerka jedne socijalističke zemlje. Umrla je 7. oktobra 2010. u Zagrebu.

Izvori

• Intervju u Globusu (2007.)