Razlika između verzija stranice "Osmoza"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
No edit summary |
m robot dodaje: io:Osmoso, ta:சவ்வூடு பரவல், ro:Osmoză, th:การออสโมสิส |
||
Red 35: | Red 35: | ||
[[hu:Ozmózis]] |
[[hu:Ozmózis]] |
||
[[id:Osmosis]] |
[[id:Osmosis]] |
||
[[io:Osmoso]] |
|||
[[it:Osmosi]] |
[[it:Osmosi]] |
||
[[ja:浸透]] |
[[ja:浸透]] |
||
Red 47: | Red 48: | ||
[[pl:Osmoza]] |
[[pl:Osmoza]] |
||
[[pt:Osmose]] |
[[pt:Osmose]] |
||
[[ro:Osmoză]] |
|||
[[ru:Осмос]] |
[[ru:Осмос]] |
||
[[simple:Osmosis]] |
[[simple:Osmosis]] |
||
Red 53: | Red 55: | ||
[[su:Osmosis]] |
[[su:Osmosis]] |
||
[[sv:Osmos]] |
[[sv:Osmos]] |
||
[[ta:சவ்வூடு பரவல்]] |
|||
[[te:ద్రవాభిసరణం]] |
[[te:ద్రవాభిసరణం]] |
||
[[th:การออสโมสิส]] |
|||
[[tr:Osmoz]] |
[[tr:Osmoz]] |
||
[[uk:Осмос]] |
[[uk:Осмос]] |
Verzija na dan 23 august 2011 u 10:51
Osmoza je difuzija vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina selektivno polupropusnom membranom (membrana propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari (iona i manjih molekula), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne energije.
Voda pri prelasku preko membrane, zbog svojstva polarnosti, ne ovisi o potencijalu membrane, već o razlici u koncentracijama otopljenih tvari. Molekule vode teže difuziji iz otopine s nižom (hipotonična otopina) u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari (hipertonična otopina). Osmolaritet je relativna koncentracija otopljene tvari u sredini u kojoj se nađe ćelija.
Ćelijska osmoza
Osmoza u ćeliji nastupa zbog razlike u osmolaritetu citoplazme s unutrašnje, i otopine s vanjske strane membrane, što dovodi do smežuravanja i bubrenja ćelije. Češća pojava bubrenja i lize ćelije nastupa zbog veće koncentracije otopljenih iona i malih organskih molekula u ćeliji, zbog čega je ona hipertonična u odnosu na svoju okolinu, pa voda ulazi u ćeliju.
Ćelije se problemu visokog osmolariteta prilagođavaju, ovisno o carstvu kojem pojedini organizam pripada:
- Ćelije biljaka, alga, gljiva, i većine bakterija su obavijene ćelijskim zidom koja je dovoljno čvrsta da spriječi rasprsnuće ćelije u hiptonočnoj otopini. U njima se, uslijed ulaska vode, stvara turgorski tlak koji količinu vode koja uđe tjera vani, pa su biljna tkiva izuzetno jaka. U hipetoničnoj otopini izlazak vode uzrokuje odvajanje membrane od ćelijske stijenke, te dovodi do procesa plazmolize i uvenuća biljke.
- Životinjske ćelije problem osmolariteta rješavaju aktivnim izbacivanjem anorganskih iona i smanjivanjem razlike u koncentracijama otopljenih tvari (prvenstveno natrija) između ćelije i njezine okoline (Na|K pumpa). Pri tome troše značajne količine energije.