Razlika između verzija stranice "Silicij-dioksid"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m r2.7.2) (robot dodaje: an:Silica
Red 42: Red 42:
[[Kategorija:Oksidi]]
[[Kategorija:Oksidi]]


[[an:Silica]]
[[ar:ثنائي أكسيد السيليكون]]
[[ar:ثنائي أكسيد السيليكون]]
[[bg:Силициев диоксид]]
[[bg:Силициев диоксид]]

Verzija na dan 7 oktobar 2011 u 18:50

Šablon:Hemijski spoj Silicij-dioksid (SiO2) javlja se u tri alotropske modifikacije: kvarc, tridimit i kristobalit. Svaki od ova tri oblika postoji još u dvije modifikacije (α i β)

Hemijske osobine

Silicij-dioksid prilično je inertan. Ne reagira s kiselinama, osim sa fluorovodoničnom kiselinom (HF). Taljenjem s alkalnim hidroksidima prelazi u rastvorljive silikate:

SiO2 + 2 NaOH → Na2SiO3 + H2O

Kiselina koja odgovara silicij-dioksidu naziva se ortosilikatna kiselina, ali se ne može dobiti kao kod oksida nemetala rastvaranjem u vodi, jer je silicij-oksid netopiv u vodi i organskim otapalima[1]. Najlakši način je hidroliza silicij-tetrahlorida:

SiCl4 + 4 H2O → H2SiO4 + 4 H+ + 4 Cl-

Ova kiselina u monomolekularnom obliku postoji pri pH oko 3,2. Pri nižim ili višim vrijednostima počinje polimerizirati.

Soli silikatnih kiselina nazivaju se silikati. Samo se alkalni silikati rastvaraju u vodi. Polimerizirana silikatna kiselina prelazi u gel, čijim sušenjem nastaje silikagel.

Upotreba

Struktura silikona

Silicij-dioksid jedna je od osnovnih komponenata u proizvodnji stakla. Važnu grupu minerala čine silikatni minerali. Zamjenom OH-grupa u silikatnoj kiselini organskim radikalima moguće je kontrolirati reakciju kondenzacije, pri čemu nastaju polimerni spojevi strukture slične ketonima R2C=O, pa se nazivaju silikoketoni ili silikoni.

Reference