Razlika između verzija stranice "Treći punski rat"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2) (robot mijenja: eu:Hirugarren Gerra Punikoa
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot dodaje: br:Trede brezel punek
Red 16: Red 16:
[[ar:حرب بونيقية ثالثة]]
[[ar:حرب بونيقية ثالثة]]
[[bg:Трета пуническа война]]
[[bg:Трета пуническа война]]
[[br:Trede brezel punek]]
[[ca:Tercera Guerra Púnica]]
[[ca:Tercera Guerra Púnica]]
[[cy:Trydydd Rhyfel Pwnig]]
[[cy:Trydydd Rhyfel Pwnig]]

Verzija na dan 30 oktobar 2011 u 03:10

Treći punski rat je naziv posljednjeg u nizu ratova između Rimske Republike i Kartage a vođen je od 149. do 146. godine p.n.e. Iako je Rim porazio Kartagu u Drugom punskom ratu, pedeset godina kasnije i nametnuo restriktivne uslove za opstanak Kartage tokom godina dogodile su se određene promjene. U Hispaniji i Grčkoj glas protiv Rima bio je sve glasniji a Kartaga se od završetka prethodnog rata uspjela ponovo obogatiti i razviti novu vojnu silu.

Do tada, Kartaga bez sopstvene vojske teško se mogla odbraniti od upada iz susjedne Numidije a ti konflikti se se rješavali arbitracijom od strane Rimskog Senata. Međutim, Numidija je tada imala povlašten položaj u Rimu pa su se i arbitracije donosile u korist Numidije. Nakon pedeset godina Kartaga je smatrala da više nije ništa dužna Rimu, iako se Rim s time nije slagao, pa je prvo ponovo okupila neveliku armiju i krenula protiv Numidije i - izgubila, tako da je ponovo postala nečiji dužnik, ovaj put Numidiji.

Ponovni pokušaj jačanja vojne moći Kartage uzbunio je Rimljane i oni su počeli zagovarati njeno uništenje. Prvo je Rim pokušao uvući Kartagu u otvoreni konflikt postavljanjem nemogućih uslova poput traženja da se tri stotine djece velikodostojnika preda Rimu kako taoci. Na kraju, kada je Rim postavio nemoguć uslov tražeći da se grad ukloni sa mjesta na kojem je bio i ponovo sagradi dalje od mora, dublje u Afrički kontinent, Kartaga je odbila a Rim objavio novi rat.

U prethodnim ratovima Kartaga se oslanjala na vojske plaćenika a sada su i sami njeni građani morali preuzeti aktivnu ulogu u odbrani grada. Uspjeli su napraviti na hiljade komada priručnog oružja koristeći i žensku kosu za pravljenje struna u katapultima i odbaciti prvi napad rimljana. Zatim je Scipio Emilijanus poveo drugu ofanzivu i stavio Kartagu pod trogodišnju opsadu i naposlijetku razbio njene zidine, opljačkao grad i spalio ga do temelja 146. godine p.n.e.

Građani Kartage su se veoma hrabro borili ali ipak nisu mogli odoljeti rimskoj vojnoj nadmoći. Tokom opsade mnogi Kartaginjani umrli su od gladi a još više u posljednjih šest dana borbi. Na kraju je 50.000 preživjelih, tek mali dio prijeratne populacije, pretvoreno u roblje, kao što je to već i bio običaj to vrijeme. Hroničari su zapisali da je grad gorio 10-17 dana i u tom požaru sve zgrade, zidine i luka su bili potpuno uništeni.

Preostale teritorije koje je imala Kartaga Rim je pripojio sebi a kasnije izgradio novi grad na mjestu gdje je bila Kartaga.