Razlika između verzija stranice "Hlorovodična kiselina"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.1) (robot dodaje: eu:Azido klorhidriko |
m r2.7.1) (robot dodaje: oc:Acid cloridric |
||
Red 72: | Red 72: | ||
[[nn:Saltsyre]] |
[[nn:Saltsyre]] |
||
[[no:Saltsyre]] |
[[no:Saltsyre]] |
||
[[oc:Acid cloridric]] |
|||
[[pl:Kwas solny]] |
[[pl:Kwas solny]] |
||
[[pt:Ácido clorídrico]] |
[[pt:Ácido clorídrico]] |
Verzija na dan 7 decembar 2011 u 12:33
Šablon:Hemijski spoj Hlorovodonična kiselina ili po IUPACu hidrohlorična kiselina, poznata i kao solna kiselina je kiselina koja nastaje rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Hlorovodonična kiselina se naziva i rastvor hlorovodonika u drugim polarnim otapalima npr. u acetonu. Ona je veoma jaka kiselina, a kao dosta razblažena sastavni je dio gastrične tekućine u želucu čovjeka i sisara te omogućava varenje bjelančevina, a mnogo se primjenjuje i u industriji.
Historija
800. godine kiselinu je otkrio arapski hemičar Džabir ibn Hajjan, miješajući kuhinjsku so i sumpornu kiselinu. Korištena je u srednjem vijeku u potrazi za kamenom mudrosti, te kasnije od strane velikih evropskih hemičara kao što su Johann Rudolf Glauber, Joseph Priestley i Humphry Davy kako bi se razvila moderna hemija. Tokom industrijske revolucije postala je važna industrijska hemikalija za široku upotrebu.
Dobijanje
Hlorovodonična kiselina se dobija rastvaranjem hlorovodonika u vodi. Postupak se odvija u tzv. tornjevima za apsorpciju.
Osobine
Hlorovodonična kiselina je jak elektrolit, i potpuno je disocirana na ione u vodenom rastvoru. Za razliku od sumporne i nitratne kiseline, hlorovodonična kiselina nema oksidirajuće djelovanje.