Razlika između verzija stranice "Evropa (satelit)"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Vagobot (razgovor | doprinosi)
m Bot: Interwiki za izabrane članke za vi:Europa (vệ tinh)
Vagobot (razgovor | doprinosi)
m Bot: cs:Europa (měsíc) is a good article
Red 103: Red 103:
{{Link FA|en}}
{{Link FA|en}}
{{Link FA|vi}}
{{Link FA|vi}}
{{Link GA|cs}}


[[als:Europa (Mond)]]
[[als:Europa (Mond)]]

Verzija na dan 19 decembar 2011 u 15:46

Evropa
Otkriće
OtkrioGalileo Galilei,
Simon Marius
Datum otkrića8. januar, 1610
Osobine putanje
Periapsis664 862 km
Apoapsis676 938 km
Srednji poluprečnik putanje670 900 km
Ekscentricitet0,009
Orbitalni period3,551181 d
Prosječna orbitalna brzina13,740 km/s
Inklinacija0,470°
Prirodni satelitJupiter
Fizikalne osobine
Poluprečnik1569 km
Površina3,09×107 km2
Zapremina1,593×1010 km3
Masa4,80×1022 kg
Prosječna gustoća3,01 g/cm3
Ekvatorijalna površinska gravitacija1,314 m/s2
Brzina oslobađanja2,025 km/s
Period rotacijeSinkrona rotacija
Osni nagib0,1°
Albedo0,67 ± 0,03
Temperatura na površinimin: ~50 K
prosj.: 102 K
maks: 125 K
Prividna magnituda5,29
Osobine atmosfere
Pritisak0,1 µPa

Evropa je satelit Jupitera. Kruži oko Jupitera na udaljenosti od 670 900 km. Evropin poluprečnik iznosi 1569 km, a masa 4.80 × 1022kg.

Fizička svojstva

Evropa, kao i Io, za razliku od ostalih planetnih satelita, ima fizička svojstva donekle slična terestričkim planetima (Merkur, Venera, Zemlja i Mars), što znači da je građena uglavnom od otopljenih silikata. Evropa, međutim, za razliku od Ioa, ima sloj leda na površini. Posljednji podaci s letjelice Galileo upućuju na postojanje male željezne jezgre.

Ono što je karakteristično za Evropu je vrlo vjerojatno postojanje vodenog okeana ispod površine, dubine oko 50 km. Ako bi se ove pretpostavke pokazale tačnim, bilo bi to prvo otkriće većih količina vode u tekućem stanju, izvan Zemlje. Zamrzavanje okeana, koji se zapravo sastoji od poluotopljenog leda, priječi toplotna energija oslobođena plimnim silama. Toplota oslobođena u Evropinoj površini je oko 10 puta manja od one unutar Ioa.

Posljednje fotografije teleskopa Hubble otkrivaju postojanje vrlo slabašne atmosfere (10-11 bara) koja sadrži i kisik. Evropin kisik nije biološkog porijekla, već nastaje djelovanjem Sunca i nabijenih čestica na površinski led.

Detalj površine Evrope: paralelni hrptovi ("flexi")

Reljef

Evropina je površina jedinstvena u Sunčevom sistemu. Vrlo je glatka - nema planina iznad nekoliko stotina metara visine. Krateri su također vrlo rijetki - uočena su samo tri s prečnicima većim od 5 km. Sve ovo upućuje na vrlo mladu i aktivnu površinu. Fotografije Evropine površine podsjećaju na fotografije zemaljskih ledenih mora.

Najupečatljiviji detalji Evropine površine su grupe tamnih linija koje obuhvaćaju cijeli satelit - takozvani flexi. Veće su oko 20 km široke, s nejasnim rubovima i središnjom linijom svjetlijeg materijala. Flexi nastaju uslijed skupljanja i rastezanja Europe pod djelovanjem plimnih sila promjenjivog intenziteta. Simulacije pokazuju da bi ovakve linije mogle nastati upravo u slučaju postojanja okeana ispod površine.

Možda najuvjerljiviji dokaz da Evropina kora pluta na okeanu su slike razbijenih i ispremještanih santi leda. U tim područjima Evropina kora izgleda kao razbijena slagalica. Simulacije su pokazale da se razbijeni dijelovi kore nisu mogli okrenuti naopako ili zarotirati samo klizanjem, već je bilo potrebno da plutaju. Jedno od novijih istraživanja pokazalo je, na temelju morfologije (oblika) kratera različitih dimenzija, da okean u Evropinoj unutrašnjosti vjerojatno postoji (ili je postojao), ali se skriva iza najmanje 19 km debele kore.

Za oko 2,5 milijardi godina, kada se Sunce pretvori u crvenog diva, Evropina bi se površina mogla ponovno otopiti.

Magnetsko polje

Letjelica "Galileo" pronašala je slabo Evropino magnetsko polje, oko 4 puta slabije od Ganimedovog. Njeno magnetsko polje je promjenjivo - mijenja se kako Evropa prolazi kroz različita područja Jupiterovog magnetskog polja. Ovo je jak dokaz postojanju vodljivog materijala u unutrašnjosti Evrope - možda slanog okeana.

Historija istraživanja

Galileo Galilej je 1610. godine prvi uperio teleskop prema Jupiteru i otkrio 4 Jupiterova satelita (Io, Evropa, Ganimed i Kalisto), koji se po njemu zovu galilejanski. To je bio dokaz Kopernikove heliocentrične teorije jer se dokazalo da se ne vrti sve oko Zemlje.

Tri su letjelice poslale na Zemlju fotografije ovog satelita: Voyager 1, Voyager 2, te Galileo, a u pripremi je Europa Orbiter.

Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link GA