Razlika između verzija stranice "Luj XVI, kralj Francuske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot dodaje: be-x-old:Людовік XVI
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (robot dodaje: zh-yue:路易十六
Red 107: Red 107:
[[zh:路易十六]]
[[zh:路易十六]]
[[zh-min-nan:Louis 16-sè]]
[[zh-min-nan:Louis 16-sè]]
[[zh-yue:路易十六]]

Verzija na dan 22 decembar 2011 u 04:20

Luj XVI

Luj XVI (Versailles, 9. august 1754 - Pariz, 21. januar 1793.), kralj Francuske i Navarre od 1774 - 1791., a kasnije francuski kralj od 1791 - 1792. Unuk Luja XV.

U maju 1770. oženio se austrijskom nadvojvotkinjom Marijom Antoanetom (Marijom Antonijom), kćerkom ugarsko-hrvatske kraljice Marije Terezije. Na prijestolje je stupio 10. maja 1774. kao 20-godišnji nasljednik.

Prva odluka novog kralja bila je vraćanje prava parlamentu kojega je njegov prethodnik pred sam kraj vladavine zabranio zbog straha od mogućih pobuna. Ta odluka donijela je novom kralju trenutnu popularnost koju će kasnije skupo platiti.

Doba njegovog krunjenja je s druge strane doba velikih nasljeđenih dugova prethodnika i sveopće evropske mržnje protiv Engleske koja mijenja savezništva tako lako kako neki mijenjaju hlače. Izbijanje američke pobune (1775. - 1783.) protiv omražene velesile postaje razlog povodljivom kralju da uđe u nepotrebni skupi rat iz kojega za njega ništa dobro neće izaći. Drugim Pariškim mirovnim sporazumom iz 1783. Američke kolonije dobijaju nezavisnost, a Francuska ništa osim dugova.

Katastrofalno financijsko stanje krajem osamdesetih godina osamnaestog vijeka uvjerilo je kralja u nužnost monetarne reforme za što mu je bilo potrebno zasjedanje nacionalne skupštine prvo nakon 1614.godine.

Prvi dan zasjedanja skupštine bio je 5. maj 1789. godine da bi već sljedećeg dana došlo do blokade i svađe među zastupnicima različitih slojeva društva. Shvativši svoju grešku Luj XVI se odlučuje najprije na pokušaje raspuštanja zasjedanja, a nakon neuspjeha 20. juna. skupštinu izbacuje na ulicu da bi, uplašen, tu svoju odluku opozvao 7 dana kasnije.

Ta prvobitna skupština postaje najprije ustavna 7. jula, a poslije osvajanja Bastilje 14. jula 1789. godine ona predstavlja stvarnu vlast u državi, iako je ona formalno još u rukama kralja. Pravno govoreći od ljeta 1789. godine Luj XVI je bio ustavni kralj.

Njegova odluka u junu 1791. da pobjegne iz zemlje čiji je kralj uspijeva srušiti narodnu sliku o njemu kao o dobrom ali nesposobnom kralju. Nakon toga on postaje izdajnik čiji život stalno visi o niti. Početak rata s Austrijom u travnju 1792. godine definitivno uništava sliku kralja zbog njegove omražene austrijske supruge Marije Antoanete

Kraj životne priče Luja XVI počinje parlamentarnim proglašenjem republike 21. septembra 1792. godine. Pravno gledajući to proglašenje je bilo važeće zahvaljujući presedanu koji je postavio Luja XV za kralja 1715 godine.

Kada su tokom novembra te godine na vidjelo izašli pokušaji svrgnutog kralja za svoj povratak na vlast uz pomoć stranih sila njegova sudbina je postala zapečaćena. Na glasanju parlamenta 19. januara 1793. Luj XVI je bio proglašen krivim za izdaju i giljotiniran dva dana kasnije.

Njegova sudbina zadesit će i njegovu ženu Mariju Antoanetu koja je pogubljena u oktobru iste godine, dok im je jedini živi sin, Louis-Charles ili Luj XVII, umro u zarobljeništvu 1795. godine. Ipak njegova kćer Marija Terezija postat će nakratko kraljica Francuske kada njen suprug Luj XIX postane kralj od dvadeset minuta, koji je odmah abdicirao i bio prisiljen emigrirati u Englesku.

Restauracijom monarhije poslije pada Napoleona Bonaparte na vlast će doći brat Luja XVI, Luj XVIII.