Razlika između verzija stranice "Piezoelektricitet"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m r2.7.1) (robot mijenja: pl:Piezoelektryki |
m r2.7.1) (robot mijenja: ko:압전기 |
||
| Red 35: | Red 35: | ||
[[it:Piezoelettricità]] |
[[it:Piezoelettricità]] |
||
[[ja:圧電効果]] |
[[ja:圧電効果]] |
||
[[ko: |
[[ko:압전기]] |
||
[[lv:Pjezoelektriskais efekts]] |
[[lv:Pjezoelektriskais efekts]] |
||
[[nl:Piëzo-elektrisch effect]] |
[[nl:Piëzo-elektrisch effect]] |
||
Verzija na dan 22 decembar 2011 u 18:14
Piezoelektricitet je pojava kratkotrajne električne struje kada se kristal naglo pritisne u određenom kristalografskom smjeru. Naprezanje pri pritiskanju je malo i u potpunosti elastično. Neki često zastupljeni minerali pokazuju piezoelektricitet, npr. kvarc, turmalin, sfalerit, itd.
Piezoelektrični efekat
Piezoelektrični efekat je pojava stvaranja električnog naboja na površini posebno odrezanog kristala koji je elastično deformisan vanjskom silom. Jedna strana (površina) tog kristala naelektrisaće se negativno, a druga pozitivno. Dakle, kristal postaje električno polariziran. Polarizacija kristala je najveća kada je naprezanje usmjereno u pravcu piezoelektrične ose kristala. Promjenom smjera deformacije dolazi do polarizacije obrnutog smjera. Piezoelektrični efekat otkrili su 1890. godine Jacques i Pierre Curie. Koristi se u senzorima pritiska.
Najznačajniji piezoelektrični materijali su kvarc (SiO2), Seignettova sol i turmalin, a u novije vrijeme piezoelektrične keramike.
Također pogledajte
Nedovršeni članak Piezoelektricitet koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.