Razlika između verzija stranice "Nizozemski jezik"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot dodaje: dsb:Nižozemšćina
m r2.7.1) (robot mijenja: be:Нідэрландская мова
Red 150: Red 150:
[[az:Niderland dili]]
[[az:Niderland dili]]
[[bar:Holländische Sproch]]
[[bar:Holländische Sproch]]
[[be:Галандская мова]]
[[be:Нідэрландская мова]]
[[be-x-old:Нідэрляндзкая мова]]
[[be-x-old:Нідэрляндзкая мова]]
[[bg:Нидерландски език]]
[[bg:Нидерландски език]]

Verzija na dan 8 januar 2012 u 02:13

Holandski jezik
Nederlandse taal
Regije govorenjaUglavnom Zapadna Evropa, Južna Amerika
Države govorenjaHolandija, Belgija (Flandrija), Surinam, Holandski Antili, Aruba, Francuska (Nord-Pas-de-Calais), Indonezija
Jezička porodica
  • Holandski jezik
Broj govornikamaternji jezik: 24 miliona
Službeni status
Služben uHolandija, Belgija, Surinam, Holandski Antili, Aruba, EU
Regulator(i)Holandska jezična unija (Nederlandse Taalunie)
Jezički kod
ISO 639-1nl
ISO 639-2 / 5dut (B)/ nld (T)
Također pogledajte:
Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika

Holandski jezik (Nederlandse taal) (izvorno: duits der nederen landen, odnosno de duitse taal der nederen landen/njemački jezik niskih zemalja, također: Nederduits/ donjonjemački jezik), prema holandskoj regiji Holandiji, iz čijih se narječja holandski književni jezik (donjonjemački standardni jezik) prvenstveno razvio, ubraja se kao i njemački jezik u germansku granu indoevropskih jezika. Holandski jezik se većinom koristi u Holandiji, Belgiji, te nekim bivšim i sadašnjim holandskim kolonijama. Varijanta holandskog koja se koristi u Belgiji ponekad se naziva flamanskim jezikom.

Porijeklo i razvitak

Holandski jezik je jedan od zapadnogermanskih jezika. Nastao je iz donjofranačkog (jedne od grana donjonjemačkog) i drugih dijalekata donjonjemačkog jezika, te se dalje razvijao u "nižim zemljama Franačke" – sjeverozapadno od Benrater linije. Nauka o indogermanskim jezicima/Germanistika smješta holandski jezik kao zapadnu granu donjonjemačkog jezika uz bok donjosaskog jezika i istočnodonjonjemačke grane njemačkog jezika. Govornici donjonjemačkih (sjevernonjemačkih) narječja i oni koji ih razumiju, u pravilu su sposobni (većim dijelom) razumjeti i holandski. Holandski jezik se s pravom može opisati kao strani jezik kojeg germanofoni najlakše mogu naučiti. Zbog, u poređenju s holandskim, složenije njemačke gramatike, ova izjava doduše ne vrijedi i za govornike holandskog jezika koji nauče njemački.

Prvobitno se, a i danas pretežno, holandski govori u Holandiji, flamanskom dijelu Belgije, u Briselu, kao i u pograničnim regijama Francuske i Njemačke. Na jezičnoj granici prema njemačkom narječja holandskog odnosno donjofranačkog neprimjetno prelaze u zapadnosrednjonjemačka narječja, koja su također franačkog porijekla.

Holandski se zasniva na donjonjemačkom književnom jeziku 17. vijeka, koji je postupno bio obogaćivan izrazima iz narječja pokrajinā Brabant i Holandije. Starija varijanta bio je prekoregionalni jezik Hanze, koji je bio u upotrebi u Antverpenu, Brižu, a nedugo potom i u Holandiji, gdje se proširio kao jezik trgovine i učenosti. Posuđenice dolaze iz francuskog te u novije vrijeme pretežno engleskog jezika. Što se rječnika tiče, holandski je u znatno većoj mjeri od savremenog njemačkog očuvao staronjemačke riječi. Dalji jezični razvitak i novi oblici današnjeg njemačkog jezika nikad nisu uspijeli ući u holandski jezik, pa tako u (književnom) njemačkom već nestali pojmovi nastavljaju živjeti u holandskom (npr. Oorlog, lenen, kiezen, verbazen). Za razliku od književnog njemačkog, riječi su glasovno nepromijenjene = "platt" (= ravne), dakle nisu učestvovale u promjeni suglasnika u njemačkom književnom jeziku.

Historijski pregled

Historija holandskog jezika često se dijeli na sljedeće faze:

  • Staroholandski (otprilike 800-1100.) – ovim pojmom označuju se starofranački dijalekti koji su se prostirali na današnjem holandskom govornom području. Ti su dijalekti tek slabo utvrđeni, budući da su njihovi tragovi neznatni.
  • Pod srednjoholandskim (otprilike 1100-1500.) podrazumijevaju se flamanska i brabantska narječja donjofranačkog koja su djelimično bila prenesena i u pisani oblik. Iz ovoga razdoblja usmenom predajom su sačuvana značajna djela dvorskog i viteškog pjesništva. Srednjoholandski se obično zvao "dietsch" ili "dütsch".
  • Novoholandski (od 16. vijeka) se naprotiv zasniva na prekoregionalnom donjonjemačkom književnom jeziku (nederdytsch; nederduitsch; "srednjodonjonjemački"). Od 17. vijeka te posebno sredinom 20. vijeka donjonjemački je u sjevernoj Njemačkoj postupno potiskivan od književnog njemačkog (naročito u gradovima) te danas još postoji samo u obliku regionalnih dijalekata. U Flandriji, Brabantu i Holandiji se, međutim, donjonjemački razvio u savremeni holandski književni jezik.

Središnji događaj u historiji holandskog jezika bilo je dovršenje "Statenbijbel" (Državne Biblije) između 1618. i 1637. Ona ima slično značenje kao i njemački prijevod Biblije Martina Luthera. Prijevod je nastao po nalogu crkvenog sabora u Dordrehtu te se usmjeravao prema autentičnim grčkim izvornicima. Prijevod Biblije bitno je doprinio pojednostavljenju jezika.

Dalja značajna izdanja, koja su uticala na nastanak jedinstvenog jezika, bila su prvi holandski gramatički priručnik Twe-sprack vande Nederduitsche letterkunst, Špigel, djelo nastalo radom Hendrika Laurenscona i drugih članova ugledne amsterdamske "Rederijkerskamer" oko 1584., i temeljno djelo Aanleidinghe ter Nederduitsche Dichtkunste, koje je 1650. napisao Just van den Vondel.

Geografska rasprostranjenost

Osim u Kraljevini Holandiji i Belgiji, holandski jezik se u prošlosti uveliko koristio i na sjeveru Francuske, području znanom kao Francuska Holandija. Danas ga je na tom području praktično potpuno zamjenio francuski jezik.

Ukupno na svijetu postoji oko 23 miliona izvornih govornika ovog jezika, bez brojanja govornika afrikansa, jezika proizašlog iz holandskog koji se govori u Južnoafričkoj Republici.

Službeni status

Holandski je službeni jezik Kraljevine Holandije (koja obuhvata evropsku Holandiju, Arubu i Holandske Antile). Također je jedini službeni jezik nezavisne države Surinam, koja je do 1975. bila dio Kraljevine Holandije. U Belgiji ima status jednog od triju službenih jezika države, te službenog jezika pokrajine Flandrije. Jedan je od službenih jezika EU.

Od 1980. tijelo koje reguliše ovaj jezik je Nederlandse Taalunie. Zadatak ove organizacije je usklađivanje i pojednostavljivanje raznih književnih i gramatičkih aspekata ovog jezika. Organizacija je također zadužena i za promociju holandskog jezika. Organizacija redovno izdaje "zelenu knjižicu" (groen boekje), spisak službenih riječi holandskog jezika. Od 2005. i Surinam je član ove organizacije, tako da se sada uz belgijsko-holandske, tu nalaze i brojni surinamski izrazi.

Jezici proizašli iz holandskog

Bliski rođak holandskog jezika je afrikans ili afrikanerski jezik koji se govori u Južnoafričkoj Republici i Namibiji. Ovaj jezik je nastao većinom od raznih dijalekata holandskog iz 17. vijeka. Govornici holandskog jezika obično mogu razumijeti i čitati afrikanerski jezik.

Također postoji određeni broj kreolskih jezika holandskog porijekla, većinom u Indoneziji i SAD-u.

Dijalekti

Dijalekti holandskog jezika

Postoje razni dijalekti holandskog, kako u Holandiji, tako i u Belgiji. Obično se dijele u slijedeće dijalektne grupe:

A. Jugozapadna grupa (Zeeuws/West-Vlaams)

  1. A zapadnoflamanski, uključuje Frans-Vlams u Ceuvs-Vlams

B. Sjeverozapadna grupa

C. Sjeveroistočna grupa

D. Središnjosjeverna grupa

E. Središnjojužna grupa

F. Jugoistočna grupa

G. Surinam

Primjeri

Bosanski Holandski
zemlja aarde
nebo hemel
voda water
vatra vuur
muškarac man
žena vrouw
jesti eten
piti drinken
veliki groot
mali klein
noć nacht
dan dag
igrati (se) spelen
riječ woord

Vanjski linkovi

Šablon:Link FA