Kelti

Keltski križ

Kelti skupni naziv za plemena i narode koji su živjeli na sadašnjim područjima Velike Britanije, Irske i Francuske. Jezično Kelti čine posebnu granu indoevropske etno-lingvističke porodice. Na evropskom kopnu bili su poznati pod imenom Gali, a područje njihovog naseljavanja Galija.

Negdje oko 600 p.n.e., plemena koja su koristila željezo predvođena bogatim vođama, već su se bila učvrstila u središnjoj Evropi. Govorili su keltskim jezikom, pretkom ili davnim rođakom irskog jezika kakav danas poznajemo. Bila je to grupa različitih naroda povezanih zajedničkim jezikom i sličnim izgledom, načinom oblaćenja i života, koje su Grci poznavali pod nazivom Keltoi, odnosno Kelti. Dugo su vremena dominirali središnjom i zapadnom Evropom, a napadali su i Grčku i Rim. Proširili su se na zapad, do Španije, Portugal, na istok do Male Azije, i na sjever do Velike Britanije i Irske. Zapise o Keltima možemo naći zahvaljujući starim rimskim i grčkim dokumentima, te srednjevjekovnim piscima iz Irske.

Jedan od prvih zapisa o Keltima načinio je Tacit, rimski historičar i zet prvog rimskog namjesnika u Britaniji koji je napisao da je stanovništvo koje je živjelo u Britaniji "barbarsko", naglašavajući pri tome da je razjedinjeno. Strabon, rimski geograf i historičar napisao je da je stanovništvo Britanije proizvodilo pšenicu, stoku, zlato, srebro, željezo, kositar, životinjske kože, robove i pse za lov. Važno je naglasiti da Rimljani nisu osvojili cijelu Britaniju pa stoga nisu imali uvid u sva keltska plemena. Gaj Julije Cezar smatrao je da "najciviliziraniji stanovnici" žive u obalnim područjima Kenta, gdje se on iskrcao. Cezar je vjerovao da najveći dio plemena u unutrašnjosti nije uzgajao pšenicu nego da je živio na mlijeku i mesu i odijevao se u životinjsku kožu. Najviše ga se dojmilo njihovo neustrašivo držanje u borbi. Nosili su duge keltske mačeve i borili se bez oklopa na tijelu. Cezar govori da svi Briti boje tijelo sačem koji im daje modru boju. Nose dugu kosu i briju cijelo tijelo osim glave i gornje usnice.

Rimljani su identificirali 12 plemena u dijelovima Britanije koje su osvojili. U svakom je plemenu na jednom kraju društvenog spektra bila "aristokracija" koja je vjerovatno bila oslobođena svakodnevnih poslova u polju, a na drugom kraju bili su robovi. Tu su također bili i druidi, "svećeničko društvo" mudraca ili proroka koji su, osim što su podučavali mlade, mogli donositi i presude u sporovima među odraslima. Oni su imali javnu ulogu u zajednici i za to su bili plaćeni u novcu ili naravi. Cezar je vjerovao da su imali svetišta u prirodi, u hrastovim šumama, gdje su Mjesec i hrastova stabla (i katkad imela) igrali važnu ulogu u njihovim obredima.

Cezar je bio prvi koji je opisao i tamošnje žene, te je ustvrdio da ih dijele grupe od 10 do 12 muškaraca, uglavnom očeva i sinova.