Razlika između verzija stranice "Benito Mussolini"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m r2.7.1) (robot dodaje: su:Benito Mussolini |
m r2.6.5) (robot mijenja: xmf:ბენიტო მუსოლინი |
||
Red 158: | Red 158: | ||
[[vi:Benito Mussolini]] |
[[vi:Benito Mussolini]] |
||
[[war:Benito Mussolini]] |
[[war:Benito Mussolini]] |
||
[[xmf:ბენიტო |
[[xmf:ბენიტო მუსოლინი]] |
||
[[yi:בעניטא מוסאליני]] |
[[yi:בעניטא מוסאליני]] |
||
[[yo:Benito Mussolini]] |
[[yo:Benito Mussolini]] |
Verzija na dan 14 februar 2012 u 22:49
Benito Amilcare Andrea | |
---|---|
Benito Amilcare Andrea Mussolini (rođen 29. jula 1883. u mjestu Predappio (Forli), umro u Giulino de Mezzegra (Coma) 28. aprila 1945).
Biografija
- 1900. Musolini ulazi u Socialističku Partiu Italije ( PSI, Partito Socialista di Italia )
- 1901. Završava učiteljsku školu
- 1902.-1904. Ove godine provodi u Švicarskoj
- 1905.-1906. Vojna služba kod Bersaglier-a
- 1909. Osniva i do 1912. vodi sedmične novine Lotta di Classe, više puta uhapšen zbog incidenata protiv kraljevine Italije
- 1912. Glavni urednik centralnih socijalističkih novina Avanti ( povisuje nakladu novina za pet puta )
- 1914. Se odvaja od sozialističkih novina Avanti i osniva fašističke novine Popolo d`Italia ( 14.11.1914 ) u kojima se zalaže za ulazak Italije u Rat
- 1914.-1917. Vojna služba do ranjavanja
- 1919. Osniva Fasci di Combattimento, organizaciju vojnih veterana koja se bori protiv socializma, parlamentarizma i začeća kapitalizma u Italiji
- 1921. Poslije reformacije partija se naziva Partito Nationale Fascista, PNF
- 28.10.1922. Marš na Rim sa svojim Crnokošuljašima
- 31.10.1922. Musolini postaje premijer Italije na čelu jedne koalicijske vlade
Musolini kao Duce
Poslije početnih kompromisa, Musolini preuređuje državu u kojoj demokratija, socijalizam i kapitalizam više nemaju mjesta. On uspostavlja jednopartijsku diktaturu i sebe naziva Capo del Governo ( šef vlade ) i kao šef partije Duce ( Vođa, Hitler se isto tako nazivao Führer=Vođa ).
Njegova moć, podložena kroz komandu fašističkih paravojski, većim brojem ministarskih pozicija ( djelimično je bio ministar 8 odsjeka ), te od 1938. vrhovnom komandom nad italijanskom vojskom ( prvi maršal države ), je nasuprot Hitlerovoj, kroz simbioze sa tradicionalnom elitom Italije bila ograničena. Musolini ostavlja monarhiju, ne napada industriju i crkvu ( laterarni ugovori od 1929. ) i tako sebi daje osnove za dalji uspjeh.
Kroz uspješne, retorički perfektne govore u kojima narodu obećava davno prošlu veličinu Italije, on sve više učvršćuje svoj položaj kao de facto vladar u Italiji pored kralja. Osvajanje Abesinije 1935., udio na pobjedi Franca 1936. i napad na Albaniju 1939., prikazuju mogućnost uspostavljanja italijanske vlasti u čitavom području mediterana ( Mare Nostro ) kao ne tako dalek cilj. Osovina sa naci Njemačkom obećava bogat plijen u prostoru i vlasti, kad se njemački Wehrmacht u Poljskoj i Francuskoj pokazuje nepobjedljivim.
Nasuprot upozorenjima od strane Badoglia, on 10. juna 1940. ulazi u Drugi Svjetski Rat na strani Njemačke.
25. jula 1943. je od strane tadašnjeg fašističkog savjeta Italije uhapšen i pritvoren u pokrajini Abruzze gdje ga kratko poslije ( 12. septembra 1943. ) oslobađaju članovi jedne padobranske jedinice SS-a. Do 1945. vlada jednom fašističkom paradržavom ( Repubblica Sociale Italiana ) pod nadzorom Hitlera u sjevernoj Italiji.
27. aprila 1945. je ubijen od strane italijanskih partizana i tijelo mu je potom izloženo na jednom trgu u Milanu, obješeno za noge.