Razlika između verzija stranice "Camillo Golgi"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
better image
Red 2: Red 2:
|ime =Camillo
|ime =Camillo
|prezime =Golgi
|prezime =Golgi
|slika =Camillo Golgi (Nobel 1906).png
|slika =Camillo Golgi nobel.jpg
|širina slike =180
|širina slike =200
|tekst uz sliku =Camillo Golgi
|tekst uz sliku =Camillo Golgi
|dan rođenja =7
|dan rođenja =7

Verzija na dan 29 februar 2012 u 02:08

Camillo

Camillo Golgi (7. juli 1843 Brescia, Italija - 21. januar 1926 Pavia, Italija) je bio italijanski liječnik i fiziolog. Dobitnik je Nobelove nagrade za medicinu 1906. godine, zajedno sa Santiago Ramón y Cajal.

Njegovo najveće otkriće bila je revolucionarna metoda bojenja pojedinih nerva i struktura unutar ćelije. Ova reakcija poznata kao crna reakcija je zapravo histološko bojenje uz pomoć srebrenog nitrata. Tokom svog cijelog života pokušavao je ovu metode usavršiti. Pomoću nje, otkrio je, između ostalog, po njemu nazvani Golđijev aparat, te Golđijeve ćelije u mozgu.

Život

Golgi je rođen kao sin liječnika. Studirao je medicinu te je diplomirao na univerzitetu u Paviji 1865. godine. Njegovi profesori su bili Paolo Mantegazza, Giulio Bizzozero i Eusebio Oehl. Nakon studiranja od 1872. posvetio se radu u bolnici St. Matteo, te tamo preuzima mjesto šefa odjela za hronične bolesti u gradiću Abbiategrasso. Ovdje počinje svoja istraživanja o nervnom sistemu u improviziranoj laboratoriji u kuhinji svoje kuće. Godine 1881. Golgi se vraća kao vanredni profesor za histologiju na Univerzitetu u Paviji, te nakon kraćeg zadržavanja u Sieni, prelazi na katedru za opću patologiju. Godine 1890. otkriva tri različita uzroka malarije i razvija metodu fotografisanja različitih faza u razvitku parazita. Tokom prvog svjetskog rata, Golgi radi u vojnoj bolnici u Paviji. Tamo gradi Institut za neuropatološke i mehanopatološke studije kao i liječenje pacijenata sa oštećenjima perifernog nervnog sistema. Oženio se 1881. godine sa nećakom svog profesora Bizzozera, Donnom Lina. Nisu imali vlastite djece, pa su usvojili njenu nećaku Carolinu.

Priznanja

  • 1906: Nobelova nagrada za medicinu za zasluge na radu o strukturi nervnog sistema.