Razlika između verzija stranice "Sjedeća odbojka"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.4) (robot mijenja: pt:Voleibol paralímpico
m Lokalizacija (left,right,center,thumbnail,Image)
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Sitting volleybal player.jpg|thumb]]
[[Datoteka:Sitting volleybal player.jpg|mini]]
'''Odbojka''' za onesposeobljene sportiste ušla je u [[Paraolimpijske igre|paraolimpijski]] program, kao "demonstracioni" sport za ljude s amputacijama, 1976. godine u [[Toronto|Torontu]], [[Kanada]]. U "sjedećoj [[odbojka|odbojci]], mreža je postavljena na visini od oko jednog metra, a teren je dimenzija 10 x 6 metara sa linijom za napad postavljenom 2 metra od mreže. Igračima je dozvoljeno da blokiraju servise, uz uslov da budu u kontaktu sa terenom kada god su u kontatku s loptom. U stojećoj odbojci, mješavima onesposobljena mora biti predstavljena na terenucijelo vrijeme kako bi se izjednačio nivo igre. Sportisti sa sljedećim onesposobljenim mogu se takmičiti u sjedećoj ili stojećoj odbojci: [[amputacija]], [[povreda kičmene moždine]], [[cerebralna paraliza]], [[oštećenje mozga]] i [[moždani udar]].
'''Odbojka''' za onesposeobljene sportiste ušla je u [[Paraolimpijske igre|paraolimpijski]] program, kao "demonstracioni" sport za ljude s amputacijama, 1976. godine u [[Toronto|Torontu]], [[Kanada]]. U "sjedećoj [[odbojka|odbojci]], mreža je postavljena na visini od oko jednog metra, a teren je dimenzija 10 x 6 metara sa linijom za napad postavljenom 2 metra od mreže. Igračima je dozvoljeno da blokiraju servise, uz uslov da budu u kontaktu sa terenom kada god su u kontatku s loptom. U stojećoj odbojci, mješavima onesposobljena mora biti predstavljena na terenucijelo vrijeme kako bi se izjednačio nivo igre. Sportisti sa sljedećim onesposobljenim mogu se takmičiti u sjedećoj ili stojećoj odbojci: [[amputacija]], [[povreda kičmene moždine]], [[cerebralna paraliza]], [[oštećenje mozga]] i [[moždani udar]].



Verzija na dan 1 mart 2012 u 14:38

Odbojka za onesposeobljene sportiste ušla je u paraolimpijski program, kao "demonstracioni" sport za ljude s amputacijama, 1976. godine u Torontu, Kanada. U "sjedećoj odbojci, mreža je postavljena na visini od oko jednog metra, a teren je dimenzija 10 x 6 metara sa linijom za napad postavljenom 2 metra od mreže. Igračima je dozvoljeno da blokiraju servise, uz uslov da budu u kontaktu sa terenom kada god su u kontatku s loptom. U stojećoj odbojci, mješavima onesposobljena mora biti predstavljena na terenucijelo vrijeme kako bi se izjednačio nivo igre. Sportisti sa sljedećim onesposobljenim mogu se takmičiti u sjedećoj ili stojećoj odbojci: amputacija, povreda kičmene moždine, cerebralna paraliza, oštećenje mozga i moždani udar.

Također pogledajte

Vanjski linkovi