Razlika između verzija stranice "Filip V, kralj Španije"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.6.4) (robot mijenja: id:Philippe V dari Spanyol
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (Bot dodaje: br:Fulup V (Spagn)
Red 72: Red 72:
[[ar:فيليب الخامس ملك إسبانيا]]
[[ar:فيليب الخامس ملك إسبانيا]]
[[bg:Филип V Испански]]
[[bg:Филип V Испански]]
[[br:Fulup V (Spagn)]]
[[ca:Felip V d'Espanya]]
[[ca:Felip V d'Espanya]]
[[cs:Filip V. Španělský]]
[[cs:Filip V. Španělský]]

Verzija na dan 3 april 2012 u 07:11

Filip V
Kralj Španije
Vladavina1. novembar 1700 - 14. januar 1724
6. septembar 1724 - 9. juli 1746
PrethodnikKarlo II
Ludovik I
NasljednikLudovik I
Ferdinand VI
SupružnikMarija Luiza Savojska
Elizabeta od Parme
DjecaLudovik
Ferdinand VI
Karlo III
Marijana Viktorija Španska
Filip I od Parme
Marija Terezija Rafaela Španska
Marija Antonija Španska
DinastijaBurbon
OtacLuj od Francuske
MajkaMarija Ana od Bavarske
Rođenje9. juli 1746
Versailles, Francuska
Smrt
Madrid, Španija

Filip V (19. decembar 1683 - 9. juli 1746) je bio prvi kralj Španije iz dinastije Burbon. Rođen u Versaillesu kao unuk francuskog kralja Luja XIV, odmah je dobio titulu vojvode od Anžuja.

Godine 1700. umire španski kralj iz dinastije Habsburg, Karlo II, ne ostavivši iza sebe djece. U oporuci je naslijednikom imenovao Filipa, unuka njegove umrle polusestre Marije Terezije. Oporuka je odredila da će, ukoliko Filip odbije špansku krunu, ona biti ponuđena ili njegovom mlađem bratu, ili nadvojvodi Karlu Austrijskom. Sin tetke Karla II Španskog, Leopold I, car Svetog Rimskog Carstva, također je polagao pravo na špasnku krunu. Filip je, međutim, imao jače pravo jer je njegova nana bila geneaološki starija od Leopoldove majke. Leopold je, međutim, tvrdio je da se Filipova nana odrekla svog i prava svoje djece na španski tron. Francuzi su ovo porekli tvrdnjama da je ugovor o odricanju prava na španski tron bio dio nikada isplaćenog miraza.

Ni ostalim evropskim silama nije sviđala ideja da Burbonci, već vladajuća dinastija u Francuskoj, zaposjednu i Španiju. Neslaganje oko prava na španski tron na kraju je dovelo do Rata za špansko naslijeđe, u kojem se, izgubivši Gibraltar i Minorku u korist Velike Britanije, te Napulj, Milan i Sardiniju u korist austrijskih Habsburgovaca, oslabljelo špansko prekookeansko carstvo znatno smanjilo.

Filipu je nakon dugih zasjedanja španskog parlamenta bilo dozvoljeno da sjedne na španski tron, pod uslovom da će se u svoje ime i u ime svojih potomaka zauvijek odreći prava na francuski tron, kako Francuska i Španija ne bi nikada bile ujedinjene u personalnu uniju.

Tokom svoje vladavine, Filip V je težio da povrati teritorije izgubljene u Ratu za špansko naslijeđe. U međuvremenu je Velika Britanija preuzela mjesto vodeće pomorkse sile, mjesto koje je tradicionalno pripadalo Španiji.

Nakon smrti svoje prve žene, Marije Luize Savojske, sa kojom je imao dva sina, Filip je 1714. godine sklopio brak sa Elizabetom Farnese, s kojom je dobio sedmero djece. Novi je brak donio i prevlast italijanskog uticaja nad francuskim, što je rezultiralo politikom koja je željela revidirati Utreški mir i vratiti italijanske posjede. Kardinal Alberoni vodio je jedno vrijeme takvu politiku, međutim, alijansa Velike Britanije, Francuske, Holandije i Austrije to je prekinula. Alberoni nije uspio oteti Britaniji Menorcu i Gibraltar, te vratiti ih Španiji.

Godine 1724. Filip je abdicirao u korist svog najstarijeg sina, Ludovika, ali se vratio na tron nakon Ludovikove smrti sedam mjeseci kasnije.

Filip je pomogao svojim rođacima u Francuskoj da prošire svoje kraljevstvo prilikom Rata za poljsko naslijeđe i Rata za austrijsko naslijeđe, tako što je Austriji preoteo Napulj i Siciliju, a Osmanlijskom carstvu grad Oran. Pred kraj njegove vladavine, Španija je od Britanaca uspješno odbranila svoje kolonije u Južnoj Americi. Španija i Špansko carstvo su se za vrijeme njegove vladavine polahko oporavljali od stagnacije koju su doživjeli pred kraj vladavine Habsburgovaca.

Pred kraj svog života i vladavine Filip je političke afere prepustio svojoj ambicioznoj drugoj supruzi. Umro je 9. jula 1746. godine, a naslijedio ga je sin iz prvog braka, Ferdinand VI.