Razlika između verzija stranice "Edvard I, kralj Engleske"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.2+) (Bot mijenja: gd:Eideard I Shasainn
Luckas-bot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.1) (Bot dodaje: be:Эдуард I
Red 65: Red 65:
[[ar:إدوارد الأول ملك إنجلترا]]
[[ar:إدوارد الأول ملك إنجلترا]]
[[arz:إدوارد الأول ملك إنجلترا]]
[[arz:إدوارد الأول ملك إنجلترا]]
[[be:Эдуард I]]
[[bg:Едуард I]]
[[bg:Едуард I]]
[[br:Edouarzh Iañ (Bro-Saoz)]]
[[br:Edouarzh Iañ (Bro-Saoz)]]

Verzija na dan 8 maj 2012 u 08:31

Eduard I
Kralj Engleske; vojvoda Akvitanije; gospodar Irske
PrethodnikHenrik III
NasljednikEduard II
SupružnikEleonora, grofica Ponthieua
Margareta od Francuske
DjecaEleonora od Engleske
Ivana od Engleske
Alfons, grof od Chestera
Margareta od Engleske
Elizabeta od Engleske
Eduard II, kralj Engleske
Tomaš, grof od Norfolka
Edmund, grof od Kenta
DinastijaPlantagenet
OtacHenrik III, kralj Engleske
MajkaEleonora od Provanse
Rođenje16. juni 1239.
Smrt7. juli 1307.

Eduard I (16. juni 1239- 1307) je bio engleski kralj.

Rođen je u braku Henrika III i Eleonore od Provanse, a ime je dobio po Eduardu Ispovjedniku.

Prvi brak

Njegov prvi brak ugovorili su 1254. godine njegov otac i Alfons X, kralj Kastilje. Kastiljski kralj zahtjevao je da on Eduarda učini vitezom. Iako je već bio isplanirao cijelu ceremoniju, Henrik III je pristao na Alfonsovu molbu. Eduard je prešao La Manche u junu i do septembra je stigao u kraljevinu Kastilju. Alfons ga je učinio vitezom 1. novembra 1254. godine, a na isti dan sklopljen je brak između Edvarda i infante Eleonore, polusestre Alfonsa X. Nakon vjenčanja Eduard se sa suprugom vratio u Englesku. Kada mu je umrla punica Ivana, Eduard je zajedno sa suprugom naslijedio njenu grofoviju Ponthieu.

Križarski rat

Eduard je učestvovao u Osmom krstaškom ratu zajedno sa svojim bratom Edmundom i francuskim kraljem Lujem IX. Broj vitezova koji su pratili Edvarda bio je mali; pretpostavlja se da se kretao oko dvije stotine ljudi, dok drugi smatraju da ih je bilo do hiljadu. Na njegovom pohodu pratili su ga supruga, brat i rođak. Prvobitni plan rata bio je da se zauzme Akra, ali Luj je bio poslan u Tunis. Dok je Eduard stigao u Tunis, Luj je već bio umro od bolesti. Veliki dio francuske vojske vratio se u Francusku, ali mali dio je ostao sa Edvardom koji je nastavio prema Akri i borio se sa njim u Devetom krstaškom ratu.

Kraljevanje

Naslijedio je englesku krunu poslije smrti svoga oca i bio je primoran napustiti rat i vratiti se u Englesku. Okrunjen je po svom povratku, 19. augusta 1274. godine. Bio je najuspješniji engleski vladar iz kuće Plantagenet. Vladao je od 1272. Odupro se partikularističkim težnjama visokog plemstva, suzio vlast klera i nastojao da cijeli britanski otok sjedini pod svojom vlašću. Od 1295. pozivao je predstavnike gradova u Parlament, kojemu je priznao pravo da određuje poreze.

Svojoj je državi uspio pripojiti Vels 1284. godine, te je ratovao sa Škotima od 1296. godine. Svom najstarijem sinu, koji će nakon njegove smrti postati Eduard II, dao je titulu princa od Velsa, koju će nosti svi engleski i kasnije britanski prijestolonasljednici.

Nakon smrti Eleonore 1290. godine, sa kojom je imao petnaestoro djece od kojih je četvoro doživjelo zrelost, Eduard je 1299. godine oženio Margaretu od Francuske, kćerku francuskog kralja Filipa III, s kojom je imao još troje djece.

Vanjski linkovi


Prethodnik:
Henrik III
Kralj Engleske;
vojvoda Akvitanije; gospodar Irske

12721307
Nasljednik:
Eduard II
Prethodnik:
Ivana
Grof Ponthieua
s Eleonorom

12791290


Šablon:Link FA Šablon:Link GA