Razlika između verzija stranice "Maksimilijan Badenski"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot mijenja: ar:ماكس أمير بادن
m robot dodaje {{Greške}}
Red 1: Red 1:
{{Greške}}
{{Politički vođa
{{Politički vođa
|ime= Princ Maximilian od Badena
|ime= Princ Maximilian od Badena

Verzija na dan 30 maj 2012 u 21:58

Šablon:Politički vođa Princ Maximilian od Badena (Baden, 10. juli 1867. - Salem, 6. novembar 1929. godine) bio je rođak i zamjenik Friedricha II, velikog vojvode od Badena (bio je najstariji sin njegova unuka Princa Ludwig Wilhema od Badena), te je zamjenio Fredericka na čelu te grofovske kuće. Oženio se s princezom Marie Louise od Hannovera i Cumberlanda, nastarije kćeri Ernesta Augustusa II od Hannovera. 1918. godine služio je na mjestu osmog njemačkog kancelara.

Karijera

Zabilježen kao liberal prije i nakon Prvog svjetskog rata, bio je izabran za njemačkog kancelara u oktobru 1918. godine kako bi pregovarao o primirju sa saveznicima u zadnjim danima rata. Doduše bio je ozbiljno rezerviran za način na koji je njemački vrhovni štab htio voditi pregovore. Prihvatio je optužbe i izabrao vladu koja je po prvi put uključivala socijal demokrate Friedricha Eberta i Philippa Scheidemanna.

Vladini napori da očuvaju mir bili su narušeni kada je izbila revolucija u Njemačkoj u prvim danima novembra 1918. godine Maximilian, shvativši da Kaiser neće biti sposoban da vrati svoj tron, zahtjevao je od njega da abdicira na vrijeme i tako spasi monarhiju, ali Kaiser je to odbio prihvatiti, iako su taj potez zahtjevali i Paul von Hindenburg i Wilhem Groener kao i njemački vrhovni štab.

Tada 9. novembra 1918. godine Maximilian je ponudio abdiciranje bez dogovora s Kaiserom, što je ovaj prisilno morao učiniti. Taj potez je bio automatski popraćen s proglašavanjem Njemačke Republike.

Princ Maximilian proveo je ostatak života u mirovini. Umro je u Salemu 1929. godine.

Reference

  • My Syllabus of Errors, by O.C. Hiss. Berlin: Potsdam Press, 1990.

Vanjski linkovi