Olimpijske igre 1964.

Šablon:Olimpijski infobox Tokio je bio određen za domaćina Olimpijskih igara 1940. godine, ali je Međunarodni olimpijski komitet nakon japanske invazije na Kinu domaćinstvo predao Helsinkiju, da bi te igre bile definitivno otkazane izbijanjem drugog svjetskog rata.

Slično kao i u slučaju Berlina 1936, odnosno Helsinkija 1952. godine, MOK je udijelio Igre Tokiju u nastojanju da se simbolički izbrišu efekti svjetskih ratova na olimpijski pokret.

Japanski organizatori su, pak, Igre shvatili kao sjajnu priliku da pokažu kako je novi, moderni Japan okrenuo leđa svom nekadašnjom ekstremnom nacionalizmu i militarizmu, te da je spreman postati odgovornim dijelom međunarodne zajednice. To je također bila prilika da Japan svijetu pokaže efekte poslijeratnog privrednog čuda te da se nametne kao ekonomska i tehnološka sila.

Igre su ušle u historiju kao prve koje su pomoću satelita prenošene na televizijske ekrane širom svijeta.

Tokijska Olimpijada je većini sudionika ostala u izuzetno dobrom sjećanju. Često se za nju govorilo da predstavlja posljednju "dobru" Olimpijadu, odnosno da je bila najbliža olimpijskim idealima i neopterećena demonstracijama, politikanstvom, bojkotima i krvoprolićima koja će bacati sjenu na buduća olimpijska natjecanja.

Događaji oko tokijske olimpijade su temelj zapleta za film Koračaj, ne trči, posljednji u kome je igrao veliki holivudski glumac Cary Grant.

Nedovršeni članak Olimpijske igre 1964. koji govori o sportu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.