Turska

Republika Turska Türkiye Cumhuriyeti (tr)
Zastava
Uzrečica: Yurtta Barış, Dünyada Barış
Himna: İstiklâl Marşı
Položaj Turske na karti Položaj Turske
Glavni grad		Ankara 39°55′N 32°50′E
Najveći grad		Istanbul
Službeni jezik		turski
Državno uređenje		Republika
• Predsjednik		Abdullah Gül
• Premijera		Recep Tayyip Erdoğan
Zakonodavstvo
Nezavisnost		od Osmanlijskog Carstva
• Priznato		24. juli 1923.
Površina
• Ukupno		783 562 km2 (37. na svijetu)
• Vode (%)		1,3%
Stanovništvo
• Ukupno (2010)		73 722 988  (17. na svijetu)
• Gustoća		95.5/km2/km2 (108 na svijetu)
BDP (PKM)		2008
• Ukupno		$$915.212 miljardi (15.)
• po stanovniku		$6,500
Gini (2005)		38 (-)
HDI (2007)		▲0.806 (visok) (79. na svijetu)
Valuta		Turska lira (TRY)
Vremenska zona		(UTC+2)
Topografija
• Najviša tačka		Ararat 5 166 m
• Najveće jezero		Van 3 765 km2
• Najveća rijeka		Eufrat {{{najveća_rijeka_dužina}}} km
Pozivni broj		+90
Internetska domena		.tr

Republika Turska (turski: Türkiye Cumhuriyeti) je država u zapadnoj Aziji i sa nekih 3% u jugoistočnoj Evropi (jugoistočni dio Balkanskog poluotoka). Do 1922. godine sadašnja Turska je bila sjedište Osmanlijskog carstva. Glavni grad Turske je Ankara.

Turska se nalazi na obalama Crnog (turski: Karadeniz) , Mramornog (turski: Marmara Denizi), Egejskog (turski: Ege Denizi) i Sredozemnog mora (turski: Akdeniz).

Turska se graniči na zapadu sa Grčkom, Bugarskom, na istoku sa Gruzijom, Armenijom, Azerbejdžanom i Iranom, na jugu sa Irakom i Sirijom.

Prvi Predsjednik Republike Turske i njen osnivač bio je Mustafa Kemal Atatürk.

Historija

Turci su na današnji prostor stigli iz centralne Azije i smjestili su se u središtu Male Azije: Anadolskoj visoravni. Bili su tamo vijekovima prije no što su osvojili druge dijelove Anatolije, zaposjeli Istanbul i napredovali prema Evropi, Africi i Aziji stvarajući carstvo. Mala Azija je most između Azije i Evrope kojim su se kretali mnogi migranti. U periodu od preko dvije hiljade godina ovdje su živjeli predstavnici mnogih civilizacija – Hetiti, grčki Frigijci, Lidijanci, Isaurianci, Kapodokijanci i Bizantinci itd.

Vlada

Turska je svjetovna parlamentarna republika osnovana na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i pravosudnu. Ustav je vrhovni zakon države.

Predsjednik

Predsjednik je šef države i izabire se najmanje dvotrećinskom većinom Velike turske narodne skupštine (VTNS), poznatije kao Medžlis, na jednokratni, sedmogodišnji mandat. Da bi bio podoban za ovu funkciju, kandidat mora biti turski državljanin stariji od 40 godina, mora biti podoban za izbor u VTNS, te mora imati visoku stručnu spremu. Predsjednik predsjedava Nacionalnim vijećem za sigurnost i predstavlja ured Vrhovnog zapovjednika. U vrijeme rata, šef glavnog stožera vrši funkciju vrhovnog zapovjednika u ime predsjednika. Predsjednik je ovlašten proglašavati zakone ili ih slati natrag u parlament na ponovno razmatranje, raspisivati javne referendume, raspisivati parlamentarne izbore, imenovati premijera ili prihvatiti njegovu ostavku; ratificirati i objavljivati međunarodne sporazume, itd.

Nakon referenduma održanog u decembru 2007. godine, promjenjen je zakon o izboru predsjednika i trajanju mandata. Trajanje mandata predsjednika po novom zakonu može iznositi maksimalno 4 + 4 godine, i izbor predsjednika se vrši javnim predsjedničkim izborima. Trenutni predsjednik Republike Turske je bivši ministar vanjskih poslova Abdullah Gül.

Izvršna vlast

Izvršna vlast je u rukama predsjednika i Vijeća ministara, kojim predsjedava premijer. Premijera imenuje predsjednik odabirom između članova Velike turske narodne skupštine, te kandidira ministre, čije imenovanje mora odobriti Velika turska narodna skupština. Na premijerov prijedlog predsjednik razrješava ministre dužnosti i imenuje nove. U roku od sedmicu dana od formiranja novog Vijeća ministara, premijer ili jedan od ministara predstavlja Vladin program pred Velikom turskom narodnom skupštinom, nakon čega se izglasava povjerenje. Prije općih izbora, ministri pravosuđa, unutarnjih poslova i komunikacija moraju se povući iz kabineta, a imenuju se neovisni i neutralni (bez političkih veza) ministri. Vijeće ministara izdaje pravila o primjeni zakona i ostalim pitanjima, uz uvjet da se ne kose s postojećim zakonima, koje tada provjerava Državno vijeće. Velika turska narodna skupština može raspustiti parlament izglasavanjem nepovjerenja.

Odnosi sa Bosnom i Hercegovinom

Turska i Bosna i Hercegovina imaju diplomatske odnose na nivou ambasadora.

Zakonodavna vlast

Prema ustavu iz 1982, zakonodavna vlast pripada Velikoj turskoj narodnoj skupštini (Meklis), koja zasjeda u Ankari. To je jednodomno tijelo s 550 mjesta koje se bira po sistemu proporcionalne zastupljenosti općim pravom glasa odraslih, na petogodišnji mandat. U Skupštini su zastupljene samo stranke koje su sakupile više od 10 posto glasova u zemlji. Velika turska nacionalna skupština donosi, mijenja, dopunjava i opoziva zakone; nadgleda rad Vijeća ministara i ovlašćuje ga da izdaje odluke o posebnim pitanjima koje imaju snagu zakona; ratificira međunarodne sporazume i odluke vezane uz tiskanje novca, objave ratnog stanja, te sudjelovanje državnih oružanih snaga u operacijama u inostranstvu; odlučuje o pitanjima vezanim uz odobravanje amnestija i pomilovanja itd.

Pravosuđe

Ustavom iz 1982. proglašena je nezavisnost državnih sudova i sudaca. Turska ima jedinstveni pravni sistem građanskih i vojnih sudova, od kojih svaki ima prizivni sud sa sjedištem u Ankari. Ustavni sud preispituje ustavnost zakona i odluka sa snagom zakona, kao i pravila procedure Velike turske nacionalne skupštine. Njegove se odluke odmah objavljuju u Službenom listu, te su obvezujuće za sve, uključujući zakonodavnu i izvršnu vlast. Suce imenuje predsjednik. Visoki prizivni sud je posljednji stepen preispitivanja odluka i presuda koje su donijeli sudovi. Suce bira Vrhovno vijeće sudaca i tužitelja. Državno vijeće je najviši upravni tribunal. Tri četvrtine sudaca imenuje Vrhovno vijeće sudaca i tužitelja, a jednu četvrtinu predsjednik. Ustavom iz 1982. propisano je uspostavljanje sudova za sigurnost koji se bave napadima na nacionalni i teritorijalni integritet Turske, demokratski poredak, napade na unutarnju i vanjsku sigurnost države itd. Tu je još i mnogo manjih građanskih i vojnih sudova.

Geografija

Trakija

Turska je dvokontinentalna država. Prostire se i Evropom i Azijom:

• Evropski dio Turske-Trakija
• Azijski dio Turske-Mala Azija/Anadolija

Privreda

Turska spada u red razvijenih zemalja. Ima 15-i najveći GDP u svijetu. Zemlja je jedan od osnivača OECD-a i jedna od glavnih G-20 ekonomija. Ključni sektori turske privrede su: bankarstvo, turizam, poljoprivreda, građevinarstvo, industrija kućnih aparata, elektronska industrija, tekstil, rafinacija nafte, petrohemijska industrija, hrana, rudarstvo, čelik i željezo, mašinska industrija i automobilska industrija. U Turskoj preovladavaju usitnjeni zemljišni posjedi. Turska ima oko 28 mil. ha njiva i oko 13 mil. ha travnjaka i pašnjaka. Uzgajaju se žitarice (ječam, pšenica i kukuruz) povrće (mahunarke i krompir) te industrijske biljke (duhan i pamuk).

Stanovništvo

Turci (prije Osmanlije ili Osmani) su euroazijski narod, zapravo njegova posebna grupa, sa oko 80 miliona pripadnika, koji žive raspoređeni na dva kontinenta. Najveći dio ih živi u Maloj Aziji (Turska sa oko 65 miliona), na Balkanu, i to u: Bugarskoj (815.000), Grčkoj (130.000), Makedoniji (81.000), Rumunjskoj (150.000), te nepoznat broj u zemljama nasljednicama bivše Jugoslavije, kao i na Kipru (135.000). Veći dio Turaka živi u Iraku (200.000 do 300.000), Siriji (100.000) kao i u dijelu zemalja Azije, gdje se zovu Turkmeni. Više od tri miliona Turaka žive u Zapadnoj Evropi, od čega samo 1,2 miliona u Njemačkoj. Turci su sunitski muslimani. Prvi se put spominju u 6. vijeku, a potomci su turskih naroda, koji su u 11. vijeku prodrli u Anatoliju, mješajući se postupno sa ostalim narodima u tom dijelu svijeta: Grcima na zapadu, Armencima i Kurdima na istoku, te Gruzijcima na sjeveroistoku, a dijelom i sa Slavenima na jugoistoku Evrope. Današnja Turska poznaje ne samo Turke kao svoje državljane: ona se isto tako diči svojom jakom dijasporom, ali i "etničkim Turcima" (Turcima u etničkom smislu), koji su ustvari regionalna manjina.

Kultura i sport

Turska ima veoma razvijenu kulturu, koja je mješavina različitih elemenata Oğuz Turaka, stanovništva Anadolije, i Otomanske Turske, kao i Zapadne kulture i tradicije. Turska muzika i literatura su dobar primjer mješavine kulturnih uticaja, koji su bili rezultat interakcije Osmanskog Carstva i Islamskog svijeta, zajedno sa Evropom.

Najpopularniji sport u Turskoj je nogomet. Najpoznatiji klubovi su: Galatasaray, Fenerbahçe i Beşiktaş. Popularni su i košarka i odbojka.

Galerija

• 
  Djevojačka kula, Bosfor
• 
  Obala u Izmiru
• Turski Folklor
  Turski Folklor
• 
  Džamija Selimija, Edirne
• 
  Obredi derviških redova
• 
  Alanya
• 
  Pamukkale
• 
  Vodopadi u Manavgatu kod Antalija

Također pogledajte

• Turska književnost

Vanjski linkovi

• Stranica predsjednika
• Stranica parlamenta

Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA Šablon:Link FA ak:Turki