Razlika između verzija stranice "Konfucijanizam"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (Bot dodaje: lb:Konfuzianismus
VolkovBot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (Bot mijenja: bat-smg:Konfucēnėzmos
Red 37: Red 37:
[[ast:Confucionismu]]
[[ast:Confucionismu]]
[[az:Konfutsiçilik]]
[[az:Konfutsiçilik]]
[[bat-smg:Kuonfocēnėzmos]]
[[bat-smg:Konfucēnėzmos]]
[[be:Канфуцыянства]]
[[be:Канфуцыянства]]
[[be-x-old:Канфуцыянства]]
[[be-x-old:Канфуцыянства]]

Verzija na dan 21 juli 2012 u 12:35

Konfučijanizam ili Konfucijanizam je istočnoazijski etički i filozofski sistem porijeklom iz Kine. Osnivač ove škole je Konfučije (551-479. godine p.n.e.).

U Razgovorima (Lun-ji ili Konfucionističko štivo), zbirci aforizama Konfučije i njegovih učenika, Konfučije kaže za sebe da je samo prenositelj i ponovni intepretator starih znanja. U vremenu raspada robovlasničkog društva, mnogobrojnih ratova i stvaranja feudalizma u Kini, on je kao svoju dužnost vidio reafirmaciju starih društvenih i moralnih vrijednosti. Ipak, on se ne može smatrati konzervativnim učiteljem, jer je kroz svoja tumačenja starih spisa davao često vlastite nove i originalne ideje o politici i moralu.

Također, mada se Kinezi često pridržavaju konfučijanskih običaja na religijski način, konfučijanizam se ne posmatra kao religija jer se skoro uopće ne dotiče teoloških i duhovnih pitanja (o Bogu, životu poslije smrti i slično).

Etika

Konfučijanistička etika je strogo racionalna, jasna i beskompromisna u pogledu razlike legaliteta i moraliteta radnje. Direktna je preteča Kantovog kategoričkog imperativa i sadrži istu maksimu u svom temelju. Zasniva se na tri koncepta: rituala, ispravnosti i čovjekoljublja.

Po Konfuciju, suština svakog čovjeka je čovjekoljublje odnosno žen ili zen (pin-jin: rén). Ono je materijalna suština čovjekovih dužnosti prema drugima i izražava se preko savjesnosti prema drugima, odanosti (pin-jin: zhōng, džung) ili preko altruizma, obzirnosti (pin-jin: shù, šu). Jedino čovjek koji se pridržava čovekoljublja može pravilno i u potpunosti obavljati svoje dužnosti prema drugima.

Aksiom savjesnosti prema drugima glasi: Ako želiš sebe uzdignuti, uzdigni druge (pin-jin: Jǐ yù lì, ér lì rén; Lun-ji 6:30). Aksiom altruizma glasi: Ne čini drugome ono što ne želiš sebi (pin-jin: Jǐ suǒ bú yù, wù shī yú rén; Lun-ji 2:2). Ova dva principa su u Kini poznata kao princip primjenjivanja aršina, gdje čovjek koristi sebe kao jedino mjerilo za regulisanje vlastitog ponašanja.

Najbolji je i najmoralniji čovjek onaj koji djeluje iz čovjekoljublja, na temelju ispravnosti (pin-jin: yì, ji). Moralno ispravan (po Kantu: moralan) postupak je onaj koji je učinjen zbog čiste moralnosti i dužnosti, kao jedinog motiva. Svaki drugi postupak, koji je učinjen iz koristi (pin-jin: lì, li) može vrijednosno biti određen kao dobar ili kao loš ali nije u suštini moralan (po Kantu: postupak u skladu sa dužnošću, ali ne radi nje same naziva se legalnim). Konfučije je rekao: Plemeniti čovjek razumije ispravnost, mali čovjek razumije korist (pin-jin: Jūnzǐ yù yú yì, xiǎorén yù yú lì; Lun-ji 4:16).

Rituali (pin-jin: lǐ, li) su materijalni izraz, odnosno pojavni vid čovjekoljublja. Iako se njegova manifestacija ograničava ritualima, čovjekoljublje ne odbacuje rituale, već traži odgovarajući način da se iskaže.

Politika

Konfučijeva politička misao temelji se na njegovoj etici i ideji o društvenim odnosima.

Konfučije je društvene odnose sveo na pet glavnih, pod koje se mogu svesti i svi drugi: odnos vladara i podanika, oca i sina, muža i žene, starijeg i mlađeg brata i odnos između prijatelja. Prva četiri odnosa karakteristišu pravednost i dobronamjernost u upravljanju, iskrenost i ispravnost u ponašanju; odnos među prijateljima treba karakterizirati međusobno unaprijeđivanje u vrlini. Stoga je vrlo važan uticaj i primjer vladara.

U skladu sa ovim, reinterpretiran je i odnos prema mandatu Neba, odnosno porijeklu i suštini carske vlasti. Konfučije je podržavao ideju carskog apsolutizma, ali je uveo i razna formalna ograničenja vladarevoj samovolji. Između ostalog, smatrao je da u okviru poštovanja nadređenog, podređeni ima obavezu da ga posavjetuje, ukoliko ovaj ne radi pravilno.

Konfučijev učenik Mencije je iz ove misli izveo svoju političku teoriju prema kojoj vladar koji se ne ponaša kako priliči njegovom položaju može izgubiti mandat Neba i biti zbačen sa prijestolja. Na taj način je opravdano ubitstvo tiranina i pružen je formalni legitimitet smjeni dinastija.

U drugom vijeku prije nove ere, učenjak i državnik Dung Džung-šu (pin-jin: Dǒng Zhòngshū) iz države Ćin institucionalizirao je konfučijanizam kao državnu ideologiju i ustanovio sistem državnih ispita za buduće činovnike. Ovo stanje se, uz izvjesne izmjene, zadržalo do proglašenja republike 1911. godine, a konfučijanizam je, kao integralni dio kineske misli, postao sastavni dio savremenog socijalizma sa kineskim karakteristikama.


Šablon:Link FA