Claudio Marchisio

Claudio Marchisio
Lični podaci
Puno ime	Claudio Marchisio
Datum rođenja	19. januar 1986. godine
Mjesto rođenja	Chieri, Italija
Visina	1,79 m
Pozicija	Vezni
Informacija o klubu
Trenutni klub	Juventus
Broj na dresu	8
Datum i mjesto debija	19. augusta 2006. protiv Barija, Kup Italije
Omladinski pogoni
1993–2006	Juventus
Profesionalni klubovi*
Godine Klub Nastupi (golovi) 2006– 2007-08 Juventus → Empoli 133 (10) 26(0) Nacionalna reprezentacija** Godine Reprezentacija Nastupi (golovi) 2006 2007-2009 2009- Italija U-20 Italija U-21 Italija 1(0) 14(0) 11 (0)
* Nastupi i golovi u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub. * Posljednji put ažurirano: 22. maja 2011.

Claudio Marchisio je italijanski nogometaš i reprezentativac koji trenutno nastupa za Juventus. Rođen je 19. januara 1986. godine u Chieriju, Italija. Igra na više pozicija u veznom redu. Produkt je nogometne škole Juventusa i čitavu karijeru igra u matičnom klubu, izuzimajući jednu sezonu provedenu na posudbi.

Često ga uspoređuju sa bivšim igračem Juventusa, Marco Tardellijem zbog sličnog stila igranja. Izuzetna tehnika, ali i borbenost, odlično snalaženje i u defanzivi i ofanzivi mu omogućuju igranje na više pozicija na veznom redu. Većinu karijere je proveo na mjestu centralnog veznog, ali zahvaljujući dobrim služenjem objema nogama, bez problema može igrati na obje strane terena.

Djetinjstvo

Marchisio je rođen u Chieri, predgrađu Torina. Cijela porodica je navijala za Juventus, pa je tako Klaudijev otac bio vlasnik sezonske ulaznice što mu je omugućilo da kao još mali dječak dohvaća lopte na Delle Alpiju. Od strane skauta je primjećen dok je igrao za lokalnu školu nogometa Sisport, tako da je sa sedam godina prešao u akademiju Juventusa.

Klupska karijera

Juventus

Do šesnaeste godine igrao je kao trekvarista (igrač iza dva napadača) te mu je tako uzor bio Alessandro Del Piero. Tada je prekomandovan u vezni red. Tokom sezone 2005/2006 je dobio poziv za prvi tim od tadašnjeg trenera Fabija Kapela. Dobio je i svoj broj u prvom timu, ali nije upisao nijedan nastup. Te iste sezone, je kao kapiten predvodio mladu ekipu Primaveru do prve titule nakon dvanaest godina i drugog mjesta na prestižnom turniru za mlade u Viaređiju.

Nakon Calciopolia, Marchisio je prekomandovan u prvi tim i zadužuje broj 15. Debitovao je kao zamjena 19. augusta 2006. godine u trećoj rundi Kupa Italije protiv A.C. Martine. Narednog mjeseca je odigrao poslijednu utakmicu za Primaveru u visokoj pobjedi nad Interom (5-1). 28. oktobra je i debitovao u Seriji B u meču sa Frosinoneom kada je u igru ušao umjesto Davida Trezegea. Naredno kolo je prvi put počeo od prve minute u pobjedi nad Brešom (2-0). Tokom sezone je postao standardni član tima i jedan od ključnih igrača u ekipi koju je vodio Didier Dešamps. Ostao je upamćen i njegov crveni karton u pobjedi protiv Napolija, kada je ispraćen aplauzima publike na Olimpijskom stadionu. Nakon suspenzije je odigrao svih ostalih šest utakmica cijelih 90 minuta.

Posudba u Empoli

Marchisio je u julu 2007. poslan na posudbu u prvoligaški Empoli zajedno sa kolegom Sebastijanom Điovinkom. 26. augusta debituje u Seriji A protiv Fiorentine i nešto kasnije europski debi u Kupu Uefa protiv FC Zuricha. Iako nije postigao nijedan gol, odigrao je bitnu ulogu te sezone u toskanskom klubu. Nakon ispadanje Empolija iz lige, vraćen je u Juventus.

Povratak u Juventus

Imao je impresivan start nakon povratka. Odigrao je svih 90 minuta u domaćoj pobjedi nad Artmediom iz Bratislave (4-0). Počeo je dobijati niz pohvala od sportske javnosti u Italiji na račun njegovih sjajnih igara. Claudio Ranieri ga je stavio u prvi plan nakon brojnih povreda kolega iz veznog reda. Pohvale tek stižu nakon što je proglašen za igrača utakmice protiv Milana (4-2). Ubrzo postaje omiljen kod navijača, koji ga biraju za igrača mjeseca decembra. Pet dana nakon 23. rođendana, postiže debitanski pogodak u Seriji A u pobjedi nad Fiorentinom. Uslijedio je i potpis novog petogodišnjeg ugovora. U nastavku sezone je imao problema sa manjim povredama, pa je propustio cijeli april 2009. Nakon povratka, ubilježio je i par bitnih asistencija u pobjedama nad Sienom (0-3) i Lacijem kući (2-0) koje su ekipi donijele drugo mjesto. Dobre igre nisu prošle neopaženo kod tadašnjeg selektora Marcello Lippija i za najbolju reprezentaciju je debitovao u prijateljskom meču sa Švicarskom.

U sezoni 2009/10 je također bio standardan i kod trenera Ćira Ferare i Alberta Zakeronija. Na početku je ušao u sjajnu formu pa je četiri puta prozvan za igrača utakmice. Navijači su ga izglasali i za igrača mjeseca septembra. Ipak, u oktobru je zadobio povredu koljena u meču sa Palermom i odsustvovao je mjesec i po sa terena. Vratio se kao zamjena u gostovanju kod Bordoa 25. novembra. Deset dana kasnije, u derbiju protiv Intera je postigao fantastičan pogodak za pobjedu (2-1). 8. decembra je asistirao Davidu Trezegeu za 1-0 protiv Bajerna iz Minhena. Proglašen je igračem 2009. godine od strane navijača.

Prvi put je ponio i kapitensku traku u odsustvu Alessandra Del Piera, Đanluiđija Bufona i Đorđa Kjelinija na utakmici UEFA Europa Lige protiv Fulhama. Jedan je od rijetkih igrača koji je izbjegao kritike medija i navijača nakon okončanja loše sezone kluba.

Uprkos lošem nastupu na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj republici sezonu 2010/2011 je počeo kao prvi izbor novog trenera Luigi Delnerija. Uspio se dvaput upisati u strijelce. Postigao je prvi pogodak Juventusa u novoj sezoni u meču protiv Sampdorije.

Vanjski linkovi

• Claudio Marchisio - Službena stranica kluba
• Profil igrača