Novak Đoković

Novak Đoković

Novak Đoković srbijanski je teniser i po ostvarenim uspjesima i rezultatima najbolji je srbijanski teniser svih vremena, ali i najbolji teniser s područja bivše Jugoslavije. Profesionalno igra od 2003. godine. Njegovi najveći uspjesi jesu osvajanje Australian Opena (2008, 2011, 2012), Wimbledona (2011) i US Opena (2011). Također, stigao je do finala na 20 turnira Masters serije, od kojih je 11 osvojio (od toga 5 u 2011. godini). Trenutno je prvi igrač na ATP-listi.

Osim toga, osvojio je bronzanu medalju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu. Zajedno sa saigračima iz reprezentacije Srbije osvojio je titulu u Davis Cupu 2010.

Magazin Time uvrstio ga je na svoju listu "100 najutjecajnijih ljudi na svijetu".

Biografija

Novak Đoković je rođen 22. maja 1987. godine u Beogradu, kao najstariji sin oca Srđana i majke Dijane. Ima dva mlađa brata: Marka (r. 1991) i Đorđa (r. 1995). Prvi put je uzeo reket u ruke u teniskom kampu na Kopaoniku, kada je imao 4 godine, a njegov prvi instruktor tenisa bila je Jelena Genčić. Sa 12 godina počeo je pohađati tenis na minhenskoj akademiji Nikole Pilića.

Trenutno živi u Monte Carlu, Monako, a trenira ga bivši slovački teniser Marián Vajda. Pored srpskog jezika, Đoković govori engleski, njemački, italijanski i francuski jezik. Već nekoliko godina u vezi je s Jelenom Ristić.

Često na duhovit način imitira druge tenisere, od kojih su mnogi njegovi prijatelji. Prvi put ih je javno imitirao na lakšem treningu tokom Roland Garrosa 2007. (snimci ovih imitacija, za koje Đoković tada nije znao da postoje, ubrzo su objavljeni na televiziji), a prve javne imitacije izveo je nakon pobjede nad Moyom na US Openu, kada je imitirao Nadala i Šarapovu.

Veliki je navijač "Crvene Zvezde", "AC Milana" i "Benfike".

Teniska karijera

Kao junior

Đoković je 2001. bio trostruki prvak Evrope, u pojedinačnoj konkurenciji, parovima i ekipno. Naredne sezone postao je najbolji u Evropi u konkurenciji tenisera do 16 godina. Nakon pet odigranih ITF turnira, Đoković se našao na 40. mjestu najboljih juniora svijeta. Kao junior je imao odnos 35 pobjeda i 11 poraza u pojedinačnoj konkurenciji, odnosno 20 pobjeda i 5 poraza u parovima. Kao član reprezentacije Jugoslavije 2001. došao je do finala juniorskog Davis Cupa za tenisere do 14 godina, u kojem je izgubio svoj meč u pojedinačnoj konkurenciji.

2003–2005.

Na početku profesionalne karijere Đoković je uglavnom igrao na challengerima i futures-turnirima, a našao se i na širem spisku reprezentacije SCG za mečeve protiv Obale Slonovače i Bugarske. Prvi futures osvojio je u Beogradu u junu 2003, kao član TK "Partizan", kada je u finalu savladao 4. nosioca i osvojio prvi ATP poen. Te godine je stigao do još dva polufinala futuresa.

Godinu 2004. započeo je plasmanom u polufinale na futuresu u Zagrebu, a 9. aprila debitirao je za Davis Cup reprezentaciju Srbije i Crne Gore u meču protiv Latvijca Janisa Skroderisa, pobijedivši 2–0. Na futuresu u Bergamu stigao je do polufinala, a osvojio je futurese u Solnoku, Budimpešti i Beogradu. Prvi challenger Đoković je osvojio u Aachenu novembra 2004. Nakon challengera u Beogradu u februaru 2005. Đoković je odlučio da se u budućnosti posveti samo profesionalnim turnirima.

2006.

U posljednjim danima 2005. i prvim 2006. igrao je s Anom Ivanović na Hopman Cupu, gdje su stigli do polufinala.

Prethodnu godinu Đoković je završio na 78. mjestu ATP-liste. Četvrtfinale na Roland Garrosu i osmina finala na Wimbledonu uvrstili su ga u 40 najboljih tenisera na ATP-listi. Nedugo poslije Wimbledona osvojio je svoju prvu titulu, Otvoreno prvenstvo Holandije u Amersfoortu, bez izgubljenog seta. Druga titula koju je osvojio, u Metzu, uvrstila ga je u prvih 20 tenisera na ATP-listi. Godinu je završio na 16. mjestu.

2007.

U prvoj sedmici januara osvojio je turnir u Adelaideu, pobijedivši u finalu Chrisa Guccionea. Dvije sedmice poslije, na prvom Grand Slam turniru sezone, Australian Openu, stigao je do osmine finala, gdje je izgubio od Federera.

Đokovićevi uspjesi na turnirima Masters serije u Indian Wellsu, gdje je bio finalista, i Miamiju, gdje je bio pobjednik, uvrstili su ga među 10 najboljih na svijetu. Na oba turnira, na kojima je prvi put stigao do finala turnira Masters serije, savladao je u polufinalima Andyja Murraya bez izgubljenog seta. Finale u Indian Wellsu izgubio je od Nadala, ali ga je savladao u četvrtfinalu turnira u Miamiju, koji je osvojio savladavši u finalu Guillerma Cañasa 6–3, 6–2, 6–4. Kasnije je igrao na turniru u Monte Carlu, gdje ga je u 3. kolu porazio David Ferrer. Đoković je stigao do četvrtfinala Mastersa u Rimu i Hamburgu, gdje je izgubio od Moye, odnosno od Nadala. Zatim je osvojio Estoril, savladavši u finalu Richarda Gasqueta (7–6, 0–6, 6–1).

Novak Đoković na US Openu 2007.

Đoković je na Roland Garrosu stigao do prvog polufinala nekog Grand Slam turnira, gdje je izgubio od kasnijeg pobjednika, Nadala.

Na Wimbledonu 2007. Đoković je u četvrtfinalu savladao Kipranina Marcosa Baghdatisa 7–6 (4), 7–6 (9), 6–7 (3), 4–6, 7–5, u meču koji je trajao 5 sati, samo pet minuta manje od najdužeg meča u pojedinačnoj konkurenciji u historiji Wimbledona. Đoković je predao polufinalni meč Nadalu zbog povrede leđa i problema sa stopalom.

Sljedeći uspjeh na turnirima Masters serije bio je na Rogers Cupu. U finalu je savladao najboljeg tenisera svijeta, Rogera Federera, 7–6 (2), 2–6, 7–6 (2). Na putu do trofeja Đoković je savladao prvoplasiranog, drugoplasiranog i trećeplasiranog tenisera (Federera, Nadala i Roddicka) u tri uzastopna dana. Đoković je bio prvi teniser kome je to uspjelo još od Borisa Beckera 1994. Također, Đoković je postao drugi teniser, poslije Tomáša Berdycha, koji je uspio savladati i Federera i Nadala otkad su postali dominantni na ATP-listi. Međutim, na Mastersu u Cincinnatiju sljedeće sedmice Đoković je poražen od Moye u 2. kolu bez dobijenog seta.

Na US Openu Đoković je stigao do finala, gdje ga je porazio Federer 6–7 (4), 6–7 (2), 4–6. Đoković je u 2. kolu savladao Štěpáneka 6–7 (4), 7–6 (5), 5–7, 7–5, 7–6 (2), nakon skoro 5 sati igre.

Nakon manje povrede, Đoković se vratio na turniru u Beču i osvojio 5. titulu u sezoni, savladavši u finalu Stanislasa Wawrinku (6–4, 6–0).

Đoković je u nastupu za tenisku reprezentaciju Srbije protiv Australije pobijedio u oba pojedinačna meča te u parovima, što je Srbiji omogućilo plasman u Svjetsku grupu Davis Cupa.

Sljedeći turnir na kojem je učestvovao bio je Madrid Masters, gdje je poražen od Nalbandiana u polufinalu 6–4, 7–6 (4). Na Paris Mastersu Đokovića je u ranoj fazi savladao Fabrice Santoro.

Kao treći teniser svijeta Đoković je došao na Masters Cup u Shanghaiu i prvi je eliminiran s turnira nakon dva poraza u svojoj grupi, od Davida Ferrera (6–4, 6–4) i Gasqueta (6–4, 6–2). U posljednjem meču porazio ga je Nadal (6–4, 6–4).

Đoković je u izboru sportskog lista Sport izabran za sportistu godine u Srbiji 2007, a Olimpijski komitet Srbije proglasio ga je za najboljeg muškog sportistu.

2008.

Godinu 2008. Đoković je počeo u Perthu na Hopman Cupu zajedno s Jelenom Janković, gdje su u finalu izgubili od predstavnika SAD-a, Serene Williams i Mardyja Fisha (2-1). Đoković je dobio sve mečeve u pojedinačnoj konkurenciji, ali je Janković zbog povrede bila prisiljena predati svoje mečeve i pokušati pomoći Đokoviću u parovima.

Đoković na Mastersu u Torontu 2008.

Na Australian Openu Đoković se plasirao u finale bez izgubljenog seta. Do tog uspjeha stigao je savladavši u polufinalu Federera 7–5, 6–3, 7–6(5). U finalu 27. januara protivnik mu je bio najveće iznenađenje turnira, Jo-Wilfried Tsonga iz Francuske, tada 38. teniser na ATP-listi, koji je u drugom polufinalu pobijedio Nadala. Đoković je pobijedio u finalu 3-1 u setovima i time osvojio prvi Grand Slam u karijeri.

Đoković je s Tipsarevićem, Zimonjićem i Troickim izabran da se takmiči za Srbiju u Davis Cupu protiv Rusije od 8. do 10. februara. Tokom boravka u Moskvi Đoković je obolio od stomačne gripe i propustio je prvi dan u pojedinačnoj konkurenciji. Vratio se drugog dana za pobjedu u meču parova sa Zimonjićem protiv Južnog i Tursunova, ali je sljedećeg dana predao meč Davidenku pri vodstvu 2-1 u setovima, čime je Rusija stekla nedostižnu prednost od 3-1.

Nakon posljednjeg poena u finalu Masters Cupa u Shanghaiju 2008.

Na sljedećem ATP-turniru u Marseilleu izgubio je od Francuza Gillesa Simona u 2. kolu. Na Mastersu u Indian Wellsu 23. marta Đoković je osvojio svoj drugi turnir u sezoni pobijedivši Fisha 2-1. Na turniru u Miamiju, koji je osvojio i prije godinu dana, Đokovića je izbacio Kevin Anderson 2-1 u setovima, dok je na turniru u Monte Carlu Đoković stigao do polufinala, u kojem je predao meč Federeru. Drugi po redu Masters na zemlji (onaj u Rimu) osvaja pobijedivši Wawrinku 4–6, 6–3, 6–3. Na putu do finala savladao je Darcisa, Andrejeva, Almagra i Štěpáneka.

Na Mastersu u Hamburgu Đoković je stigao do polufinala, u kojem je poražen od Nadala (2-1). Na putu do polufinala Đoković je savladao Chelu, Karlovića i Montañésa.

Na Roland Garrosu stigao je do polufinala. Bio je treći favorit, iza Nadala i Federera, ali je izgubio od Nadala u polufinalu 6–4, 6–3, 7–6(3), uz veliku borbu u 3. setu. I na sljedećem turniru u Engleskoj porazio ga je Nadal, ovaj put u finalu.

Samo nekoliko dana kasnije, na Wimbledonu je ispao u 2. kolu, izgubivši od Safina (6–4, 7–6(3), 6–2). U tom meču Đoković je protivniku poklonio 28 poena, a napravio je i 10 duplih servis-grešaka. Đoković je poslije 4 sedmice pauze učestvovao na Rogers Cupu u Torontu, koji je prošle godine osvojio. Porazio je Dančevića i Söderlinga, ali ga je u četvrtfinalu eliminirao Murray. Sljedeće sedmice, na Cincinnati Mastersu Đoković je stigao do finala, savladavši Nadala (6–1, 7–5), ali je u finalu opet izgubio od Murraya (7–6, 7–6).

Đoković je bio postavljen za trećeg nosioca na Olimpijskim igrama 2008. U 1. kolu je savladao Amerikanca Robbyja Gineprija, u drugom Nijemca Rainera Schüttlera, u trećem Južnog i u četvrtfinalu Francuza Monfilsa. U polufinalu je izgubio od Nadala (4–6, 6–1, 4–6). U tom meču Đoković je mogao spasiti meč-loptu, ali je s mreže lopticu poslao van igrališta dok je Nadal bio daleko od mreže. U borbi za bronzanu medalju Đoković je savladao Jamesa Blakea 6–4, 7–6(4).

Također se takmičio i u igri parova zajedno sa Zimonjićem, gdje su bili postavljeni za druge nosioce. Izgubili su u 1. kolu od češkog para Damm/Vizner (6–3, 0–6, 2–6).

Poslije Olimpijskih igara Đoković je na US Openu postavljen za 3. nosioca. U meču 4. kola protiv Robreda imao je problema zbog bolova u bedrima i umora, pa je bio prisiljen dvaput zatražiti medicinsku pomoć. I pored toga je uspio savladati Robreda u 5 setova. U četvrtfinalu je savladao Roddicka, a učešće je završio nakon poraza od Federera u polufinalu.

U finalu Otvorenog prvenstva Tajlanda Đoković je izgubio od Tsonge 7–6(4) 6–4. Na Mastersu u Madridu Đokovića je u 3. kolu pobijedio Karlović rezultatom 7–6(4), 7–6(5). Na Mastersu u Parizu 2 sedmice kasnije Tsonga je opet savladao Đokovića (6–4, 1–6, 6–3).

Na finalnom Masters Cupu u Shanghaiu Đoković je nakon Nadalovog odustanka od učešća postavljen za 2. nosioca. U 1. kolu pobijedio je Del Potra (7–5, 6–3), a u 2. kolu Davidenka 7–6(3), 0–6, 7–5. U 3. kolu je ponovo poražen od od Tsonge (6–1, 5–7, 1–6). Bez obzira na poraz, Đoković je takmičenje u grupnoj fazi završio na 1. mjestu. U polufinalu je eliminirao Simona (4–6, 6–3, 7–5), a u finalu je još jednom savladao Davidenka 6–1, 7–5 za svoj prvi Masters Cup u karijeri.

2009.

Đoković je novu sezonu počeo na turniru u Brisbaneu, gdje ga je u 1. kolu porazio Ernests Gulbis, pa je odlučio igrati još jedan turnir kao pripremu za Australian Open. Na turniru u Sydneyu u polufinalu ga je izbacio Jarkko Nieminen 6–4, 7–6(3).

Đoković je branio titulu na Australian Openu, ali je u četvrtfinalu predao meč Roddicku zbog iscrpljenosti i grčeva, pri Roddickovom vodstvu 6–7(3), 6–4, 6–2, 2–1. Zatim je na turniru u Marseilleu stigao do polufinala, gdje ga četvrti put zaredom pobjeđuje Tsonga 6–4, 7–6(1). Naredne sedmice, kao 1. nosilac, osvaja turnir u Dubaiju pobijedivši u finalu Davida Ferrera.

U španskom gradu Benidormu igrao se Davis Cup meč između reprezentacija Srbije i Španije. Novak je u oba svoja meča poražen rezultatom 3–0. Izgubio je od D. Ferrera te od tada prvog tenisera svijeta, Nadala.

Uslijedili su turniri Masters 1000 serije – Indian Wells i Miami. U prvom od njih, na kojem je branio titulu, stiže do četvrtfinala i tu uvjerljivo gubi od Roddicka. U Miamiju stiže do finala. Na putu do polufinala konačno prekida seriju Tsonge od 4 uzastopne pobjede u njihovim međusobnim duelima, pobijedivši ga 6–3, 6–4. U polufinalu pobjeđuje i Federera 3–6, 6–2, 6–3 nakon velikog preokreta, ali je u finalu izgubio od Murraya.

Đoković na Roland Garrosu 2009.

Đoković na US Openu 2009.

Zatim se prešlo na evropski kontinent i zemljane terene. Na još jednom turniru serije 1000 u Monte Carlu ponovo gubi u finalu, ovaj put od neprikosnovenog "kralja zemlje", Rafaela Nadala. Iako je to bila naizgled lagahna pobjeda Španca, činilo se da je Đoković imao dobre šanse za prvu pobjedu protiv Nadala na zemljanoj podlozi. Na sljedećem turniru Masters 1000 serije u Rimu brani titulu. U polufinalu dobija Federera, a u finalu ponovo gubi od Nadala. Taj poraz prouzrokovao je da Đoković padne na 4. mjesto, nakon 81 uzastopne sedmice provedene na 3. mjestu.

Na prvom Otvorenom prvenstvu Srbije, turniru u svom rodnom gradu Beogradu, osvaja drugu titulu u sezoni, i to kao prvi nosilac, usput pobijedivši sunarodnike Tipsarevića i Troickog, a u finalu Łukasza Kubota 6–3, 7–6(0).

Naredni turnir u Novakovom rasporedu bio je posljednji turnir serije 1000 za 2009. igran na zemlji. Na madridskom Mastersu lahkim i brzim pobjedama i bez izgubljenog seta stiže do polufinala, u kojem je s Nadalom igrao treći meč u posljednjih 5 sedmica. Uprkos činjenici da je imao 3 meč-lopte, Đoković gubi meč rezultatom 6–3, 6–7(5), 6–7(9). Taj meč je trajao 4 sata i 2 minute i vremenski je najduži meč u pojedinačnoj konkurenciji u 3 seta u Open eri.

Naredni turnir na kojem je učestvovao bio je Roland Garros. Iznenađujuće, porazio ga je Kohlschreiber u 3. kolu (6–4, 6–4, 6–4).

Svoju sezonu na travi počinje turnirom u njemačkom gradu Halleu, gdje je, nakon Federerovog povlačenja, postavljen za 1. nosioca. U njegovom 6. finalu te godine porazio ga je domaći teniser, Tommy Haas 6–3, 6–7(4), 6–1.

Kao "favorit iz sjene" došao je na nezvanično prvenstvo svijeta, Wimbledon. U prvih nekoliko kola igrao je sigurno i brzo je stizao do pobjeda, nad Benneteauom, Greulom, Fishem i Selom. U polufinalu je bio očekivan meč između Đokovića i Federera, ali je Đokovića u četvrtfinalu još jednom pobijedio Haas 7–5, 7–6(6), 4–6, 6–3.

US Open seriju započeo je Mastersom u Montrealu. Nakon pobjede protiv Južnog plasirao se u četvrtfinale, u kojem su se, prvi put od uvođenja serije 1990, našla osmorica najbolje rangiranih tenisera ATP-liste u tom trenutku (Federer, Nadal, Murray, Đoković, Roddick, Del Potro, Tsonga i Davidenko). U četvrtfinalu ga je pobijedio Roddick 6–4, 7–6(4).

Na narednom turniru u Cincinnatiju stigao je do finala, usput savladavši povratnika na teren nakon više od dva mjeseca, Nadala, 6–1, 6–4. U finalu je izgubio od Federera 1–6, 5–7.

Đoković je osvojio turnir u Pekingu, pobijedivši u finalu Marina Čilića 6–2, 7–6 (7–4). Stigao je do polufinala Mastersa u Šangaju, u kojem je izgubio od Davidenka (koji je na kraju i osvojio turnir), 6–4, 4–6, 6–7(1). Nakon toga se vratio na 3. mjesto ATP-liste.

Osvojio je turnir ATP 500 serije u Baselu, pobijedivši u finalu trostrukog branioca titule, Federera, 6–4, 4–6, 6–2. Nakon 4 uzastopna poraza u finalima Masters 1000 turnira, osvojio je titulu na Mastersu u Parizu. U polufinalu je savladao Nadala 6–2, 6–3, a u finalu ljubimca publike, Monfilsa 6–2, 5–7, 7–6(3).

Na Masters Cupu u grupnoj fazi savladao je Davidenka, produživši tako svoj niz pobjeda na 11. Ovaj niz okončao je Söderling, koji ga je pobijedio prvi put u 6 mečeva. Iako je u 3. meču u grupnoj fazi savladao Nadala, nije se plasirao u polufinale zbog lošijeg odnosa osvojenih i izgubljenih setova od drugoplasiranog Davidenka.

Đoković je treći put zaredom godinu završio na 3. mjestu. Igrao je 97 mečeva, više od bilo kog drugog tenisera, s omjerom 78–19. Dospio je do 10 finala, od kojih je osvojio 5.

2010.

Sezonu 2010. Đoković je započeo na egzibicijskom turniru u Kooyongu, predgrađu Melbournea. Poražen je u polufinalu od Španca Verdasca. Prvi ATP-turnir koji je Novak odigrao bio je Australian Open. U četvrtfinalu ga je porazio Tsonga nakon 5 setova, 6–7 (8–10), 7–6 (7–5), 6–1, 3–6, 1–6. Kao razloge poraza Novak je naveo stomačne probleme, koje je imao i prije meča i koji su bili evidentni na početku 4. seta. Uprkos tome, Đoković je 1. februara dostigao svoj najbolji plasman u karijeri, 2. mjesto na ATP-listi.

Zatim je osvojio turnir u Dubaiju i tako prvi put u karijeri odbranio titulu na nekom turniru. Nakon toga je učestvovao u Davis Cupu u meču protiv SAD-a i pobijedio je u oba meča koja je igrao, protiv Querreya i Isnera.

Đoković u Torontu 2010.

Na Mastersu u Indian Wellsu Đoković je izgubio u osmini finala od Ljubičića (5–7, 3–6). Poslije toga je učestvovao na Mastersu u Miamiju, ali je izgubio iznenađujuće rano, već u 2. kolu od Belgijanca Oliviera Rochusa 2–6, 7–6(7), 4–6.

Kasnije je igrao polufinale turnira u Monte Carlu pobijedivši kao 1. nosilac Florenta Serru u 2. kolu, zatim Wawrinku i Nalbandiana prije poraza od Verdasca. Novak je zatim branio titulu u Beogradu, ali je zaustavljen u četvrtfinalnom meču, kada je zbog alergije bio prinuđen da preda sunarodniku Filipu Krajinoviću pri rezultatu 4–6. Sljedeće sedmice nije učestvovao na turniru u Madridu zbog istog razloga.

Naredni Novakov turnir bio je Roland Garros. Turnir je počeo pobjedom nad Rusom Koroljevom koji predstavlja Kazahstan 6–1, 3–6, 6–1, 6–3. U 2. kolu savladao je japanskog tenisera Nishikorija 6–1, 6–4, 6–4; u trećem je porazio Rumuna Hănescua 6–3, 3–6, 6–3, 6–2, zatim u 4. kolu i mini-iznenađenje turnira, Robbyja Gineprija (6–4, 2–6, 6–1, 6–2). Ipak, u četvrtfinalu biva poražen od Austrijanca Melzera, 22. nosioca, u 5 setova, uprkos velikom vodstvu od 2-0 u setovima i ranom brejku prednosti u trećem. Meč je završen rezultatom 6–3, 6–2, 2–6, 6–7, 4–6.

Na svom prvom turniru sezone na travnatoj podlozi, u Londonu, u Queens Clubu, kao 2. nosilac u četvrtfinalu gubi od Belgijanca Malissea (3–6, 6–4, 2–6). Na istom turniru osvaja prvu titulu u parovima s Izraelcem Erlichom.

21. juna počeo je turnir u Wimbledonu, na kojem je Đoković bio postavljen za 3. nosioca. U 1. kolu preživio je maraton s O. Rochusom. Pobijedio je tek nakon 5 setova, i to u meču koji se završio po lokalnom vremenu u 23 sata, što ga čini najkasnije završenim mečem u dugogodišnjoj historiji najstarijeg turnira na svijetu. Bilo je 4–6, 6–2, 3–6, 6–4, 6–2. Uslijedile su uvjerljive pobjede nad Amerikancem Dentom, Špancem Montañésom, Australijancem Hewittom i najvećim iznenađenjem muškog dijela turnira, Tajvancem Yen-Hsun Luom. U polufinalu je izgubio od Berdycha (6–3, 7–6, 6–3). Nakon Wimbledona na red je došao Davis Cup i četvrtfinalni meč protiv reprezentacije Hrvatske. Trodnevni meč odigran je u Splitu, u dvorani Spaladium. Novak je dobio oba svoja meča, protiv Ljubičića i Čilića, s maksimalnih 3-0, a srbijanska reprezentacija obezbijedila je plasman u polufinale.

Uslijedila su dva turnira Masters 1000 serije u Torontu i Cincinnatiju. Na Rogers Cupu gubi u polufinalu od Federera nakon zanimljivog meča, rezultatom 1–6, 6–3, 5–7. Na tom turniru Đoković je učestvovao i u konkurenciji parova, zajedno s Nadalom. Iako su taj par činili u tom trenutku dva najbolja tenisera svijeta, poraženi su već u 1. kolu, i to od dvojice Kanađana crnogorskog i slovačkog porijekla, Miloša Raonića i Vaseka Pospisila. U Cincinnatiju Novak gubi u četrvtfinalu od Roddicka.

Đoković servira u Davis Cup meču protiv Češke

Sljedeći je bio US Open. Iako smatran za trećeg favorita turnira, već u 1. kolu suočio se s ispadanjen s turnira. Protivnik mu je bio drug iz djetinjstva i kolega iz reprezentacije, Viktor Troicki. Nakon svega viđenog u ovom meču visoke klase, Đoković iz njega izlazi kao pobjednik, i to najviše zahvaljujući većem iskustvu u odnosu na protivnika. Konačan rezultat glasio je 6–3, 3–6, 2–6, 7–5, 6–3. Taj meč su pratile uvjerljive pobjede (3-0) protiv Nijemca Petzschnera, domaćih tenisera Blakea i Fisha, i 17. nosioca turnira, Monfilsa. U polufinalu spašava 2 meč-lopte protiv Federera i dolazi do velike pobjede od 5–7, 6–1, 5–7, 6–2, 7–5 i uspijeva se plasirati u svoje 3. Grand Slam finale. Ovom pobjedom postao je drugi teniser, pored Nadala, koji je ostvario 2 pobjede protiv Federera na Grand Slamovima. U svom drugom finalu na ovom turniru ponovo biva poražen, ovoga puta od Nadala rezultatom 4–6, 7–5, 4–6, 2–6.

Nakon toga, u Beogradu je Srbija porazila Češku rezultatom 3-2, a Đoković je igrao dva meča – u paru sa Zimonjićem izgubio od para Berdych/Štěpánek, a u 3. meču singla savladao je Berdycha 3-1.

Na prvom turniru u mini azijskoj turneji, u Pekingu, uspijeva odbraniti titulu iz prethodne godine pobjedom u finalu nad Davidom Ferrerom. Na Mastersu u Šangaju u polufinalu gubi od Federera, kao i na narednom turniru u Baselu, ovaj put u finalu. U Parizu je u poziciji da brani još jednu titulu, ali u 3. kolu gubi od domaćeg tenisera, Michaëla Llodre.

Četvrtu sezonu zaredom uspijeva se plasirati na završni Masters Cup, i to kao 3. teniser svijeta. U 1. meču u grupi lahko pobjeđuje Berdycha (6–3, 6–3). U narednom meču, protiv prvog nosioca Nadala ima dosta problema s kontaktnim sočivima i ne uspijeva doći do pobjede. Trijumfom nad Roddickom (6–2, 6–3) ostvaruje plasman u polufinale. Treći put zaredom gubi od kasnijeg šampiona, Federera, ovoga puta rezultatom 1–6, 4–6.

Prvi put se s reprezentacijom Srbije našao u finalu Davis Cupa protiv reprezentacije Francuske u Beogradskoj areni. U svom prvom meču protiv Simona bez većih problema donosi bod reprezentaciji pobjedom 6–3, 6–1, 7–5. Nakon zaostatka Srbije 1-2, izjednačuje rezultat pobjedom nad Monfilsom 6–2, 6–2, 6–4. Na kraju je Troicki ostvario odlučujuću pobjedu i tako donio Srbiji prvu titulu. Đoković je u toku 2010. u mečevima za reprezentaciju ostvario 7 pobjeda u isto toliko mečeva.

Godinu je četvrti put zaredom završio na 3. mjestu ATP-liste, iako je u toku sezone 26 sedmica boravio na 2. mjestu. Ostvario je omjer 61–18 (77%).

Olimpijski komitet Srbije drugi put ga proglašava najuspješnijim muškim sportistom, a dobija i Zlatnu značku lista Sport kao srbijanski sportista godine.

2011.

Novak je započeo sezonu igrajući na Hopman Cupu s Anom Ivanović. Iako je pobijedio u svim svojim mečevima, zbog povrede Ane Ivanović morali su odustati od nastupa u finalu.

Poslije Hopman Cupa igrao je na Australian Openu. Kao 3. nosilac, u 1. kolu savladao je Granollersa 6–1, 6–3, 6–1, zatim Dodiga 7–6, 6–7(8), 6–0, 6–2. Drugi set ovog meča bio je ujedno i jedini Đokovićev izgubljen set na cijelom turniru. U 3. kolu Troicki mu je predao meč nakon što je Đoković dobio prvi set rezultatom 6–2. U 4. kolu pobijedio je Almagra (6–3, 6–4, 6–0). Vezavši tri pobjede bez izgubljenog seta protiv tenisera koji se na ATP-listi nalaze na nekom od prvih 10 mjesta, Berdycha 6–1, 7–6(5), 6–1, Federera 7–6(3), 7–5, 6–4 i u finalu Murraya 6–4, 6–2, 6–3, osvojio je drugu Grand Slam titulu u karijeri.

Sljedeći turnir na kojem je nastupio bio je u Dubaiju. Kao 2. nosilac, u 1. kolu pobijedio je Llodru 6–3, 6–3. U očekivanom nastupu u finalu, pobjedom nad Federerom (6–3, 6–3) odbranio je titulu i postao trostruki uzastopni pobjednik ovog turnira.

Zbog nastupa na turniru u Indian Wellsu Đoković nije učestvovao u mečevima Davis Cupa. U 1. kolu Indian Wellsa bio je slobodan. U 2. kolu pobijedio je Golubjeva, pa mu je sljedeći protivnik bio Ernests Gulbis, koji je izgubio meč sa samo jednim osvojenim gemom, kao i Troicki u idućem kolu. Četvrtfinalni meč Đoković je igrao protiv Gasqueta. Gasquet je u oba seta vodio, ali je Đoković dva puta preokrenuo rezultat. U polufinalu je igrao protiv Federera, i to treći put u sezoni i drugi put u polufinalu. Ta pobjeda donijela je Novaku 2. mjesto na ATP-listi. U finalu je savladao Nadala, osvojivši 3. titulu u sezoni i drugu titulu u Indian Wellsu.

Nakon razornog zemljotresa i cunamija koji su 11. marta pogodili Sendai u Japanu, Novak odlučuje odigrati egzibicijski meč s Nadalom. Meč je odigran u Bogoti, gdje je španski teniser uspio nanijeti prvi poraz Đokoviću (7–6, 6–3) u njihovim međusobnim susretima ove godine. Nakon toga Novak je učestvovao u humanitarnom nogometnom meču protiv Fort Lauderdale Strikersa. Na ovom meču teniseri su izgubili 4-2, a strijelci za tenisere bili su Murray i Baghdatis. Prikupljena je pomoć od preko 100.000 dolara.

U 2. kolu Miamija pobijedio je Uzbekistanca Denisa Istomina (6–0, 6–1). U 3. kolu pobijedio je Blakea (6–2, 6–0). U osmini finala pobijedio je Troickog (6–3, 6–2). U sljedećoj rundi igrao je protiv Andersona (pobjeda 6–4, 6–2). U polufinalu pobjeđuje Fisha (6–3, 6–1). U finalu drugi put ove godine dočekuje Nadala, ali i ovoga puta Đoković pobjeđuje 4–6, 6–3, 7–6(4).

Novak je zbog bolova u koljenu preskočio prvi turnir na zemlji, onaj u Monte Carlu, gdje je pobijedio Nadal. U rodnom Beogradu igra Otvoreno prvenstvo Srbije, gdje pobjeđuje, a u finalu je savladao Feliciana Lópeza 7–6, 6–2.

Sljedeći turnir bio je ATP Madrid. Đoković je bio slobodan u 1. kolu. U drugom kolu igra protiv Kevina Andersona, koga je savladao u Miamiju. U 3. kolu pobjeđuje Guillerma Garcíju-Lópeza. U četvrtfinalu je igrao protiv D. Ferrera i pobijedio ga 6–4, 4–6, 6–3. U polufinalu pobjeđuje Brazilca Belluccija 4–6, 6–4, 6–1. U finalu ga je čekao branilac titule, Nadal. Iako je Nadal bio favorit, Đoković je slavio 7–5, 6–4.

Sljedeći turnir bio je u Rimu. U 2. kolu pobjeđuje Kubota, u trećem Wawrinku, u četvrtfinalu Söderlinga, a u polufinalu su mu bila potrebna teška tri sata borbe da bi pobijedio Murraya. U finalu pobjeđuje Nadala 6–4, 6–4.

Sljedeći pohod bio je na Roland Garrosu. U 1. kolu pobjeđuje De Bakkera (6–2, 6–1, 6–3). U 2. kolu igrao je protiv Hănescua. U 3. kolu pobjeđuje Del Potra. Meč je bio prekinut zbog mraka. U osmini finala pobjeđuje Gasqueta. U četvrtfinalu se trebao susresti sa Fabiom Fogninijem, ali je on zbog povrede predao meč bez borbe. Đoković u polufinalu gubi od Federera u antologijskom meču (koji je vjerovatno bio najbolji Federerov meč na zemlji u karijeri), a turnir na kraju osvaja Nadal.

Propušta Queens i ide na Wimbledon. U 1. kolu pobjeđuje Chardyja, u drugom Andersona, u trećem Baghdatisa, u osmini finala Llodru. Zatim je na putu do trona savladan i mladi teniser iz Australije Bernard Tomić 3-1. U borbi za svoje prvo finale na Wimbledonu pao je i Tsonga (3-1). Ovom pobjedom Đoković se popeo na 1. mjesto ATP-liste, prvi put u karijeri. U finalu je pobijedio Nadala rezultatom 6-4, 6-1, 1-6, 6-3 i tako osvojio svoj prvi Wimbledon i treću Grand Slam titulu u karijeri. Nakon ove pobjede vratio se u Beograd, gdje je doživio veliki doček ispred Skupštine grada Beograda.

Samo mjesec dana kasnije, na Mastersu u Montrealu, uspijeva pobijediti Davidenka, Čilića, Monfilsa, Tsongu, da bi u finalu, poslije jako neizvjesne borbe sa Fishem, uspio pobijediti u 3 duga seta i tako postati prvi igrač koji je osvojio 5 Mastersa u jednoj sezoni, prvi koji je pobijedio na 5 uzastopnih Mastersa na kojima je učestvovao, te drugi igrač (uz Samprasa) koji je osvojio turnir na kojem je učestvovao nakon što je postao broj 1 na ATP-listi. (Đoković dosad ima 10 Mastersa, a samo ih je u ovoj godini osvojio pet.) Sljedeće sedmice na turniru u Cincinnatiju u 2. kolu pobijedio je 19-ogodišnjeg Ryana Harrisona (SAD), u trećem Štěpáneka, a zatim je u malo težem meču savladao Monfilsa (3–6, 6–4, 6–3). U polufinalu ga je čekao Berdych. Đoković je dobio 1. set 7-5 nakon što je vratio izgubljeni servis, a odmah nakon 1. seta Berdych je predao meč zbog povrede ramena. U svom 6. finalu na turnirima Masters serije u 2011. godini Đoković je pretrpio tek drugi poraz u sezoni nakon što je, također zbog povrede ramena, ali i umora, predao meč Murrayu kod rezultata 4–6, 0–3.

Ipak, povreda je sanirana blagovremeno i Đoković je došao na US Open kao 1. nosilac prvi put u karijeri na nekom Grand Slamu. U 1. kolu Conor Niland iz Irske predao mu je meč pri rezultatu 6-0, 5-1 zbog trovanja hranom. U 2. kolu dominirao je protiv Argentinca Carlosa Berlocqa. Nakon toga je poklekao i Davidenko (6–3, 6–4, 6–2), a zatim i nova ukrajinska nada, Aleksandar Dolgopolov, također u 3 seta (7–6, 6–4, 6–2; rezultat u 13. igri 1. seta bio je 16-14). Tako se Đoković plasirao u četvrtfinale, u kojem ga je čekao sunarodnjak Tipsarević. Meč je završen predajom Tipsarevića zbog povrede tetive pri vodstvu Đokovića od 2-1 u setovima i 3-0 u 4. setu. Polufinale je bilo protiv Federera i opet je bilo antologijsko. Naime, Đoković je uspio preokrenuti zaostatak od 2-0 u setovima i pobijediti Federera 4. put ove sezone rezultatom 6-7, 4-6, 6-3, 6-2, 7-5, spasivši pritom 2 meč-lopte na Federerov servis kod 5-3 (40-15) u 5. setu. Đokovićev hrabri forhend-kros return na prvu Federerovu meč-loptu imao je dosta odjeka u medijima. Teniska legenda John McEnroe nazvao je taj udarac "jednim od najboljih udaraca svih vremena". Nakon ovog spektakularnog preokreta na red je došla repriza finala od prošle godine protiv Nadala. Ovaj put slavio je Đoković 6–2, 6–4, 6–7, 6–1 i tako osvojio svoj prvi US Open nakon dva ranije izgubljena finala. Uprkos rezultatu, meč je bio jedan od fizički najiscrpljujućih mečeva ove sezone i trajao je 4 sata i 10 minuta. Nakon što je osvojio 1. gem u 4. setu, Đoković je zatražio medicinsku pomoć. Ovom pobjedom Đoković je osvojio svoj 10. turnir ove sezone i tako postao tek šesti teniser koji je osvojio 3 Grand Slama u jednoj kalendarskoj godini. Također je postao drugi teniser koji je na putu do Grand Slam titule pobijedio i Federera i Nadala u uzastopnim mečevima (prvi je to uradio Del Potro 2009. godine, također na US Openu). Osim toga, za pobjedu je dobio 2.3 miliona dolara, čime je došao do cifre od 10.609.318 dolara (do 13. septembra) i tako postavio novi rekord po zaradi u jednoj sezoni (s još 2 preostala njena mjeseca). Konačno, Đoković je postao prvi teniser koji je osvojio titulu na Grand Slamu kao debitant na broju 1 ATP-liste nakon Courierove pobjede na Roland Garrosu 1992. Nakon ove pobjede Đoković je skoro osigurao da će godinu završiti na 1. mjestu ATP-liste. Sampras je Đokovićevu sezonu proglasio najboljom koju je vidio u svom životu, nazvavši je "jednim od najvećih postignuća u svim sportovima". 13. oktobra Đoković je i službeno osigurao br. 1 na kraju godine.

Nakon US Opena na red je došlo polufinale Davis Cupa protiv Argentine u Beogradu. Zbog umora od US Opena i problema s leđima Đoković nije igrao prvog dana, kao ni u parovima. Ipak, pri vodstvu Argentine od 1-2 Đoković je odlučio igrati 4. meč, a protivnik mu je bio Del Potro. Povreda je bila jača i Đoković je predao meč pri rezultatu 6-7(5), 0-3, čime se Argentina plasirala u finale (u kojem će igrati protiv Španije). Đoković je nakon ovoga odlučio pauzirati mjesec dana, kako bi se povreda, za koju se ispostavilo da je naprsnuće međurebarnog mišića, u potpunosti sanirala.

2012.

Sezonu je počeo na najbolji mogući način, odbranivši naslov na Australian Openu. Do polufinala nije imao većih problema; pobijedio je Lorenzija, Giralda, Mahuta, Hewitta i D. Ferrera. U polufinalu je savladao Murraya u 5 setova (7-5 u petom) nakon 4 sata i 50 minuta igre, vrativši se iz zaostatka 1-2 u setovima i spasivši brejk-lopte kod 5-5 u 5. setu. Finalni meč, u kojem je s druge strane mreže bio Nadal, bio je još duži. Opet se igralo 5 setova. Iako je Nadal imao dan odmora više, nakon čak 5 sati i 53 minute teniskog "rata", pobijedio je Đoković (također 7-5 u 5. setu), nadoknadivši brejk zaostatka u odlučujućem setu. Ovo je najduže finale nekog Grand Slama u Open Eri i najduži meč Australian Opena u historiji (prethodni rekord držali su Nadal i Verdasco iz polufinala 2009 - 5 sati i 14 minuta).

Nakon toga je uslijedio turnir u Dubaiju, gdje je pokušao osvojiti 4. titulu zaredom. Došao je do finala, ali mu se Murray ovaj put revanširao 2–6, 5–7.

Uslijedio je 1. Masters sezone, onaj u Indian Wellsu. U 1. kolu bio je slobodan, a zatim je pobijedio Golubeva, Andersona, Andújara (koji mu je uzeo set) i Almagra, došavši tako do polufinala, gdje ga je čekao domaći predstavnik John Isner. U veoma tijesnom meču na krilima publike slavio je Isner (6–7⁷, 6–3, 6–7⁵).

Teniseri su se odmah zatim preselili u Miami, na 2. Masters u sezoni. Đoković je redom pobijedio Baghdatisa, svog prijatelja Troickog, Gasqueta, D. Ferrera i Mónaca, a u finalu je vratio Murrayu za poraz u Dubaiju, pobijedivši ga 6-1, 7-6⁴, osvojivši tako turnir bez izgubljenog seta (11. Masters u karijeri).

Naredni turnir na rasporedu bio je Masters u Monte Carlu. Plasirao se u finale, ali nije mogao spriječiti Nadala da rekordni, 8. put uzastopno, osvoji ovaj turnir (3-6, 1-6).

Ponovo su se sreli u finalu rimskog Mastersa i Nadal je opet pobijedio, ovog puta 7-5, 6-3.

Uslijedio je Roland Garros, na kojem se Đoković prvi put u karijeri plasirao u finale, pobijedivši u polufinalu Federera 6-4, 7-5, 6-3, što je bio i revanš za prošlogodišnje polufinale. U finalu ga je opet čekao Nadal. Finale je zbog kiše igrano u 2 dana, a na kraju je slavio Nadal 6-4, 6-3, 2-6, 7-5 i tako osvojio svoj 7. Roland Garros (u 8 godina), čime je nadmašio Borgov rekord od 6 titula.

Nakon toga je na red došao Wimbledon, na kojem je došao do polufinala, u kojem ga je zaustavio Federer (koji je i osvojio turnir) 3-6, 6-3, 4-6, 3-6.

Davis Cup

9. aprila 2006. Đoković je izborio odlučujuću pobjedu za Srbiju i Crnu Goru protiv Velike Britanije pobijedivši u 4. meču Grega Rusedskog u 4 seta za nedostižno vodstvo SCG od 3-1, čime je SCG ostala u Prvoj grupi Evroafričke zone. Nakon ovog meča u medijima se dosta počelo šuškati o Đokovićevim pregovorima s Britanskom teniskom asocijacijom (LTA) o mogućem nastupanju Đokovića za britansku reprezentaciju. 19-ogodišnji Đoković, koji je tada bio 63. na ATP-listi, uglavnom je demantirao priču, rekavši prvo da razgovori nisu bili ozbiljni, opisavši ih riječima: "Britanci su bili veoma ljubazni prema nama nakon Davis Cupa".Međutim, nakon više od 3 godine, u oktobru 2009, Đoković je potvrdio da su pregovori između njegove porodice i LTA u aprilu i maju 2006. zaista bili ozbiljni.

“

Britanija mi je nudila mnogo prilika i trebali su nekog jer je Andy [Murray] bio jedini, i još je. To je moralo biti razočaravajuće zbog sveg novca koji ulažu. Ali nije mi bio potreban novac više od onog što sam uradio. Bio sam počeo zarađivati nešto novca za sebe, dovoljno da priuštim putovanje s trenerom i rekao sam: "Zašto, pobogu?" Ja sam Srbijanac, ponosim se što sam Srbijanac, nisam želio to pokvariti samo zato što neka druga država ima bolje uvjete. Da sam igrao za Veliku Britaniju, igrao bih tačno isto kao što igram za svoju zemlju, ali duboko u sebi nikad ne bih osjećao da pripadam tu. Ja sam bio taj koji je donio odluku.

”

Pobijedivši u sva 3 svoja meča, Đoković je igrao ključnu ulogu u pobjedi Srbije nad Australijom 2007. godine u doigravanju za ulazak u Svjetsku grupu Davis Cupa za narednu godinu. U meču protiv Rusije u Moskvi u februaru 2008. Đoković je bio pod gripom i bio je prisiljen propustiti prvi pojedinačni meč. Vratio se u parovima, u kojima su on i Zimonjić pobijedili, ali je bio prisiljen predati sljedeći meč Davidenku. Đoković je imao veliku ulogu i u ulasku Srbije u Svjetsku grupu za 2009. godinu. Od 6. do 8. marta 2010. imao je ključnu ulogu u dovođenju Srbije do njenog prvog četvrtfinala Davis Cupa u historiji, dobivši oba svoja meča u sudaru sa SAD-om u Beogradu (protiv Querreya i Isnera). Kasnije se Srbija plasirala i u finale nakon pobjeda protiv Hrvatske (4-1) i Češke (3-2). U finalnom ogledu protiv Francuske, također u Beogradu, srbijanski su teniseri posljednjeg dana preokrenuli zaostatak od 1-2 i tako prvi put u historiji nezavisne Srbije osvojili najcjenjenije ekipno tenisko takmičenje, izazvavši općenacionalnu radost. Đoković je pobijedio Simona i Monfilsa, a ključni bod donio je Troicki protiv Llodre. Đoković je bio kičma svoje reprezentacije, ostvarivši omjer 7-0 u Davis Cupu te godine, iako je čast donošenja pobjedničkog boda pripala Troickom.

Rivalstva

Đoković-Nadal

Glavni članak: Rivalstvo Đoković-Nadal

Dosad su ukrstili rekete 33 puta (što je 6. najveći broj međusobnih susreta dvojice tenisera u Open Eri), a Nadal vodi 19-14, s tim da je Đoković dobio 7 uzastopnih susreta (svaki u finalima, od čega 6 u 2011. godini). Nadal vodi na travi (2-1) i zemlji (12-2), ali Đoković vodi na tvrdoj podlozi (11-5). ATPworldtour.com ocjenjuje ovo rivalstvo kao treće najveće rivalstvo u posljednjoj deceniji i mnogi smatraju da je ono još u razvoju. Đoković je jedini koji ima najmanje 10 pobjeda protiv Nadala, jedini koji je porazio Nadala 6 puta uzastopno i uzastopno na zemljanoj podlozi (Nadala zovu "kralj zemlje"). Njih dvojica dijele rekord za najduži meč u 3 seta (4 sata i 2 minute u polufinalu Mastersa u Madridu 2009). U finalu Wimbledona 2011. Đoković je dobio u 4 seta (6–4, 6–1, 1–6, 6–3), što je bila njegova prva pobjeda protiv Nadala na Grand Slamu u 6. pokušaju. Time je postao tek drugi igrač koji je porazio nadala u finalu Grand Slama (prvi je Federer). Ovo rivalstvo dio je tzv. "Trivalstva". Ovaj termin skovala je američka sportska novinarka i nekadašnja teniserka Mary Carillo, a odnosi se na rivalstvo između trojice najboljih svjetskih tenisera (Đokovića, Nadala i Federera). U njihovom pretposljednjem susretu, u finalu US Opena 2011, slavio je Đoković, osvojivši tako 3 od 4 Grand Slama ove sezone i svoj 4. Grand Slam ukupno. Njihov pretposljednji susret donio je još jedan antologijski meč. Opet su se sreli u finalu, ovaj put na Australian Openu 2012. Nakon pravog teniskog "rata", koji je trajao čak 5 sati i 53 minute, pobjedu je odnio Đoković (5-7, 6-4, 6-2, 6-7⁵, 7-5). Ovo je bio i najduži meč u historiji Australian Opena, te najduže Grand Slam finale ikad. Također, ovim porazom Nadal je postao prvi teniser koji je izgubio 3 uzastopna Grand Slam finala. Nadal se ipak revanširao Đokoviću u finalu svog "domaćeg" Mastersa u Monte Carlu 2012, osvojivši ga rekordni 8. put uzastopno (6-3, 6-1), nakon čega je ponovo pobijedio Đokovića u finalu Mastersa u Rimu (7-5, 6-3).

Njihov sljedeći okršaj desio se u finalu Roland Garrosa 2012. To je bio prvi put u historiji tenisa da su dvojica tenisera igrala 4 uzastopna finala na Grand Slam turnirima jedan protiv drugog. Također su postali jedini teniseri u historiji koji su igrali protiv istog protivnika u finalu na svakom od 4 Grand Slam turnira. Nakon nekoliko prekida zbog kiše, zbog čega se finale prenijelo i na ponedjeljak, Nadal je pobijedio 6-4, 6-3, 2-6, 7-5.

Đoković-Federer

Glavni članak: Rivalstvo Federer-Đoković

Sreli su se 27 puta dosad, a Federer vodi 15-12. Federer vodi na tvrdoj podlozi (11-9) i travi (1-0), dok su na zemljanoj izjednačeni (3-3). Đoković je, osim Nadala, jedini koji je porazio Federera u uzastopnim mečevima na Grand Slam turnirima. Federer je okončao Đokovićev niz od 41 uzastopne pobjede od početka 2011. godine pobijedivši ga u polufinalu Roland Garrosa u meču koji mnogi već sada smatraju antologijskim. Đoković je igrao protiv Federera u svom prvom Grand Slam finalu na US Openu 2007. i izgubio u 3 tijesna seta (6-7, 6-7, 4-6) nakon što je protraćio 5 set-lopti u 1. setu i još 2 u drugom. Na listi pobjeda protiv Federera Đoković je drugi (iza Nadala). Njih dvojica susrela su se 5 godina uzastopno na US Openu; njihova 2 posljednja meča tu (2010. i 2011.) ne samo da su bili u polufinalu nego i epski mečevi u 5 setova: Đoković je u oba spasio 2 meč-lopte i oba na kraju dobio.

Đoković-Murray

Susreli su se 13 puta dosad, a Đoković vodi 8-5. Đoković vodi na zemlji 2-0, a na tvrdoj 6-5. U ranim godinama bili su u istom teniskom kampu, a Murray je dobio njihov prvi meč ikad, koji su odigrali kao tinejdžeri. Njihov najvažniji meč dosad bilo je finale Australian Opena 2011, koje je Đoković bez većih problema dobio u 3 seta. Murray je osvojio svoj prvi naslov iz Masters 1000 serije u 2011. godini na turniru u Cincinnatiju nakon što mu je Đoković zbog povrede ramena, ali i umora, predao meč (Murrayeva druga Masters titula također je iz Cincinnatija 2008, kada je u finalu pobijedio upravo Đokovića). No, Đoković je u njihovom posljednjem okršaju (također u finalu) dobio u 2 seta. Njihov polufinalni meč na Australian Openu 2012. trajao je skoro 5 sati. Đoković je dobio 3-2 (7-5 u 5. setu), nakon što je Murray vodio 2-1 u setovima.

Mjesto među teniskim velikanima

Tennis Channel rangirao je Đokovića na 25. mjesto među muškarcima i 40. mjesto ukupno (muškarci i žene) u svojoj seriji 100 najvećih svih vremena. Rod Laver svrstao ga je na 6. mjesto u njegovom izboru 10 najboljih tenisera Open Ere.

Stil igre, oprema i ishrana

Đoković je svestran igrač (all rounder) s naglaskom na agresivnoj igri s osnovne linije. Njegovi udarci s osnovne linije konzistentni su, duboki i prodirući. Njegov bekhend smatra se jednim od najboljih u današnjem tenisu. Najjače mu je oružje bekhend-paralela velike snage i preciznosti. Također je poznat kao jedan od igrača koji se najbolje kreću po terenu, s nadmoćnom agilnošću, pokrivanjem terena i odbrambenim sposobnostima. Nakon velikih tehničkih problema u 2009. godini, njegov servis ponovo je jedno od jačih oružja; prvi servis obično udara ravno, dok kod drugog servisa više voli koristiti visoki (tzv. kik; engleski: kick) i rezani (tzv. slajs; engl. slice), s loptom koja protivnika izbacuje daleko ustranu. Darren Cahill je izjavio da je Đoković, uz Davida Ferrera, igrač koji najbolje vraća servis u muškom tenisu. Đoković ponekad koristi i dobro skrivenu bekhend skraćenu loptu, kao i bekhend slajs. Ipak, njegove skraćene lopte znaju biti i nedostatak kad ih koristi pod pritiskom i bez adekvatne pripreme.

Do 2008. godine koristio je Wilson rekete, da bi zatim prešao na rekete kompanije Head. Na Australian Openu 2011. počeo je koristiti rekete s Innegra fibre tehnologijom.

U julu 2010, prije meča u Davis Cupu protiv Hrvatske, Đoković je u svoj tim doveo i nutricionista, Igora Ćetojevića, koji se, osim toga, fokusira i na kinesku medicinu i akupunkturu. Ćetojević je otkrio da Đoković pati od celijakije i da u organizam ne smije unositi gluten, pa mu ga je izbacio iz ishrane. Izgleda da je to dalo rezultat jer se Đoković počeo osjećati jači, brži i daleko spremniji. Nakon Đokovićevog osvajanja Wimbledona Ćetojević je napustio njegov tim.

Nakon Đokovićevog osvajanja turnira u Montrealu, čuveni teniski trener Nick Bollettieri izjavio je da je Đoković "najkompletniji" teniser svih vremena. Ima bekhend, forhend, servis, drugi servis, kretanje, mentalnu snagu i može podjednako dobro igrati na svim podlogama. Ocjenjujući Đokovićevu sezonu 2011, Jimmy Connors je rekao da Đoković protivnicima stvara probleme igrajući "pomalo po staroj školi, udarajući lopticu ranije, hvatajući je dok je ona u usponu i udarajući je ravno". Dodao je i da mnogi top-spin udarci njegovih protivnika padaju tačno u njegovu zonu; odatle njegova sposobnost da odbranu pretvori u napad. Pat Cash je izjavio da rezultati koje je ostvario u sezoni 2011. Đokovića svrstavaju među najveće igrače u historiji. "Osjećam da je Đoković bolji nego što je to bio Federer na svom vrhuncu jer ima jaču konkurenciju", rekao je Cash.

Treneri

Prvi Đokovićev trener bila je Jelena Genčić, bivša jugoslavenska teniserka i trener Gorana Ivaniševića i Monike Seleš. Na njen savjet roditelji su Novaka 1999. odveli u München kod Nikole Pilića. U Pilićevoj akademiji Đoković je proveo 4 godine. Od 2005. Đokovića je trenirao Italijan Ricardo Piatti, koji je u to vrijeme bio trener i Ljubičiću. S Piattijem se razišao prije Roland Garrosa 2006. zbog Piattijeve nemogućnosti da se posveti dvojici tenisera.

Piattija je juna 2006. zamijenio Slovak Marián Vajda. Đoković je povremeno angažirao i druge trenere na privremenoj osnovi: tokom proljetne sezone turnira na tvrdoj podlozi 2007. radio je s jednim od najboljih igrača u parovima u historiji, Markom Woodfordeom, s naglaskom na voleje i igru na mreži, a od augusta 2009. do aprila 2010. sarađivao je s bivšim 4. teniserom svijeta, Amerikancem Toddom Martinom, koji je u tom periodu imao neuspješan pokušaj da promijeni Đokovićevu motoriku pri servisu.

Sponzorstva i poslovni pothvati

Đoković je zaštitno lice Telekoma Srbije, kao i njemačkog brenda FitLine (nadopuna u ishrani).

Krajem 2009. Đoković je potpisao ugovor s italijanskom kompanijom Sergio Tacchini, čiju će opremu nositi narednih 10 godina. Uradio je to nakon što je Adidas odbio produžiti ugovor s njim (umjesto Đokovića odabrali su Murraya). Od 2011. počeo je nositi po narudžbi izrađene tenisice s bojama srbijanske zastave.

Snimio je i TV-reklame za lanac supermarketa Idea (srbijanski ogranak Konzuma). U augustu 2011. postao je ambasador švicarskog proizvođača satova Audemars Piguet. Manje od mjesec dana prije toga potpisao je sponzorski ugovor s Mercedes-Benzom.

Poslovnim dijelom Đokovićeve karijere u početku su rukovodili izraelski menadžeri Amit Naor i Allon Khakshouri. U junu 2008. potpisao je ugovor s firmom CAA Sports.

Investicije

2005. godine, nakon što se Đoković popeo na ATP-listi, njegova porodica osnovala je pravni entitet u Srbiji pod imenom Family Sport. Firma je registrirana kao društvo s ograničenom odgovornošću, a u početku joj je fokus bio na restoranskom biznisu. Kako se Novakova zarada od tenisa povećavala, firma, čijim svakodnevnim operacijama rukovode većinom Novakov otac Srđan i stric Goran, proširila je svoj djelokrug na nekretnine, organiziranje sportskih i zabavnih događaja i distribuciju sportske opreme.

U okviru ove firme u početku su bili picerija na Kopaoniku i palačinkarnica Red Bull. Nakon što je Đoković izgradio svoje ime na profesionalnom polju, firma je otvorila još 2 tematska kafića pod imenom Novak café, jedan u Kraljevu (koji je u međuvremenu zatvoren) i jedan u Kragujevcu, kao i Novak Café & Restaurant u Novom Beogradu.

7. decembra 2007, po završetku muške i ženske teniske sezone, Family Sport organizirao je egzibicijski događaj u Beogradskoj areni pod nazivom Teniski NAJJ Srbije, koji je zamišljen kao proslava nedavnih uspjeha srbijanskih tenisera. Uz Đokovića, tu su bili i Ana Ivanović, Jelena Janković i Janko Tipsarević, a od poznatih gostiju prisustvovali su glumac Nikola Đuričko i grupa Van Gogh. Arena, koja ima 20.000 mjesta, bila je prepuna publike, u kojoj je bio i predsjednik Srbije Boris Tadić.

U februaru 2008. kompanija se dogovorila s gradskim vlastima Kragujevca o zajedničkom ulasku u posao s nekretninama u koji su bila uključena 4 hektara zemlje u vlasništvu grada, a Veliki park trebao je biti preuređen u teniski centar sa 14 terena. Skoro istovremeno, u martu iste godine kompanija je pobijedila na konkursu koji je organizirala lokalna vlast u Novom Beogradu ponudivši 11 miliona € za 3.8 hektara zemlje u blizini naselja "Dr Ivan Ribar", s ambicioznim planom da se i tu izgradi još jedan teniski centar, uz već planirani u Kragujevcu.

Tokom augusta 2008. kompanija je u Novom Beogradu otvorila Novak Shop, prodavnicu sportske opreme posvećenu Novaku. Nakon što je Đoković na početku sezone 2009. prešao s Wilsonove na Headovu opremu, Family Sport postao je službeni uvoznik i distributer Headove opreme za Srbiju.

Do 2009. godine, unatoč uvjeravanjima i Family Sporta i Veroljuba Stevanovića (gradonačelnika Kragujevca) da će stvari ići prema planu, posao u Kragujevcu je obustavljen i kompanija je prebacila fokus na Beograd jer je uspjela otkupiti ATP-turnir dotad poznat kao Dutch Open i dovesti ga u Srbiju pod imenom Serbia Open. Međutim, pošto radovi nisu počeli ni u Novom Beogradu ni u Velikom parku u Kragujevcu, morala se pronaći nova lokacija za turnir. Uz pomoć beogradskih gradskih vlasti, inauguralno izdanje turnira održano je u maju 2009. na terenima "Milan Gale Muškatirović", koji su u vlasništvu grada, a nalaze se na atraktivnoj lokaciji u Dorćolu, okruženi Kalemegdanskim parkom, Beogradskom tvrđavom i ušćem Save u Dunav. Za potrebe turnira obnovljeni su postojeći tereni, a napravljene su i privremene tribine kao dodatak na izgradnju niske zgrade uz glavni teren. Kasnije u 2009. godini u toj zgradi otvoreni su "Novak Café & Restaurant" (drugi u Beogradu), teretana i spa-centar. Za buduća izdanja turnira obnovljeni teniski kompleks preimenovan je u Teniski centar "Novak". 2010. godine Novak Shop je s originalne lokacije premješten u ovaj centar.

Pred početak sezone 2010, kad je Đoković potpisao ugovor sa Sergiom Tacchinijem nakon što ga je Adidas "otpustio", u uvjete ugovora s italijanskom kompanijom u kineskom vlasništvu uključena je i stavka po kojoj je Family Sport postao službeni distributer Sergia Tacchinija za Jugoistočnu Evropu.

U februaru 2010, skoro 2 godine nakon kupovine zemljišta u Novom Beogradu, kompanija je objavila detaljne planove za teniski centar, u koji će biti uključeni hotel, restorani i prodajni prostor. Nakon ove objave pojavile su se špekulacije da se Family Sport želi povući iz posla u Kragujevcu. Mjesec dana kasnije glasine su se pokazale tačnima kad je kompanija objavila povlačenje zbog "neargumentovanih i perfidnih napada od strane političkih stranaka". U jesen 2010. kompanija je još jednom potvrdila namjeru da u Novom Beogradu izgradi teniski centar svjetske klase. Zaključno s jeseni 2011, početak izgradnje još se očekuje.

4. jula 2011, dan nakon Đokovićevog osvajanja Wimbledona, Family Sport organizirao je doček ispred zgrade Narodne skupštine, na kojem se okupilo više od 80.000 ljudi. Ovaj događaj ponuđen je kao TV-paket srbijanskim televizijama i prenošen je u udarnom terminu u cijeloj Srbiji na Prvoj srpskoj televiziji, koja je otkupila prava na prijenos. Na ovom događaju nastupili su, između ostalih, i Električni orgazam, Tap 011, Miroslav Ilić i Vlado Georgiev.

Uspjesi na Grand Slam turnirima

Po sezonama

Turnir	2003.	2004.	2005.	2006.	2007.	2008.	2009.	2010.	2011.	2012.	O/I	Pob–Por	Pob %
Grand Slam turniri
Australian Open	N	N	1R	1R	4R	P	ČF	ČF	P	P	3/8	32–5	86.49
Roland Garros	N	N	2R	ČF	PF	PF	3R	ČF	PF	F	0/8	31–8	79.49
Wimbledon	N	N	3R	4R	PF	2R	ČF	PF	P	PF	1/8	32–7	82.05
US Open	N	N	3R	3R	F	PF	PF	F	P		1/7	33–6	84.62
Pob–Por	0–0	0–0	5–4	9–4	19–4	18–3	15–4	19–4	25–1	18-2	5/31	128–26	83.12

Finala 8 (5-3)

Ishod	Turnir	Godina	Podloga	Protivnik	Rezultat
Poraz	US Open	2007.	Tvrda	Šablon:ZD-S Roger Federer	6–74, 6–72, 4–6
Pobjeda	Australian Open	2008.	Tvrda	Šablon:ZD-F Jo-Wilfried Tsonga	4–6, 6–4, 6–3, 7–62
Poraz	US Open	2010.	Tvrda	Šablon:ZD-S Rafael Nadal	4–6, 7–5, 4–6, 2–6
Pobjeda	Australian Open (2)	2011.	Tvrda	Šablon:ZD-U Andy Murray	6–4, 6–2, 6–3
Pobjeda	Wimbledon	2011.	Trava	Šablon:ZD-S Rafael Nadal	6–4, 6–1, 1–6, 6–3
Pobjeda	US Open	2011.	Tvrda	Šablon:ZD-S Rafael Nadal	6–2, 6–4, 6–73, 6–1
Pobjeda	Australian Open (3)	2012.	Tvrda	Šablon:ZD-S Rafael Nadal	5–7, 6–4, 6–2, 6–75, 7–5
Poraz	Roland Garros (1)	2012.	Zemlja	Šablon:ZD-S Rafael Nadal	4–6, 3–6, 6–2, 5–7

Statistika karijere

Glavni članak: Statistike karijere Novaka Đokovića

Đoković je jedan od samo četvorice tenisera koji su triput pobijedili Federera u jednoj sezoni (ostala trojica su Nalbandian, Murray i Nadal) i jedan od samo dvojice koji su pobijedili i Federera i Nadala u uzastopnim mečevima na Grand Slamu (drugi je Del Potro). Također je jedan od četvorice koji su dvaput pobijedili Federera i Nadala na istom turniru (ostali su Nalbandian, Murray i Davidenko), a to je postigao kad je osvojio Indian Wells 2011. On je i najmlađi teniser u Open Eri koji je zaredom pobijedio 3 prvoplasirana igrača s ATP-liste; to je postigao kada je 2007. na Canada Mastersu pobijedio Roddicka (br. 3), Nadala (br. 2) i Federera (br. 1). Đoković je jedan od samo dvojice tenisera koji je više od jednog puta porazio Federera u polufinalu ili finalu nekog Grand Slama, kao i u polufinalu ili finalu na uzastopnim turnirima (drugi je Nadal).

Đoković je bio finalist US Opena 2007. i 2010 (poražen od Federera, odnosno Nadala), a osvajač je bronzane medalje za Srbiju na OI u Pekingu 2008. Osvojio je Masters Cup 2008, a ima i 10 titula iz Masters 1000 serije (od toga 5 u 2011. godini, što je rekord). 2010. vodio je Srbiju do osvajanja Davis Cupa. Od 2007. do 2010. godinu je završavao na 3. mjestu ATP-liste.

Od finala Davis Cupa 2010. do polufinala Roland Garrosa 2011. imao je niz od 43 uzastopne pobjede; veći niz imaju samo Guillermo Vilas (46 pobjeda 1977) i Ivan Lendl (44 pobjede 1981/1982). To uključuje titule na Australian Openu, u Dubaiju, Indian Wellsu, Miamiju, Beogradu, Madridu i Rimu. Dobio je 41 uzastopni meč od početka 2011. godine do polufinala Roland Garrosa. Bolji start godine imao je samo McEnroe 1984 (42 pobjede).

Nagrade i odlikovanja

Orden svetog Save

• Orden svetog Save prvog reda
• Orden Karađorđeve zvezde prvog reda

Orden svetog Save

U Beogradu je 28. aprila 2011. patrijarh srpski Irinej uručio Đokoviću Orden svetog Save prvog reda, najviše odlikovanje Srpske pravoslavne crkve. SPC je obrazložila da je nagrada uručena zbog pokazane ljubavi prema crkvi, pružanju pomoći srpskom narodu, crkvama i manastirima Srpske pravoslavne crkve

Spisak nagrada

2005

• Najbolji teniser Srbije i Crne Gore

2006

• ATP teniser koji je najviše napredovao
• Najbolji teniser Srbije

2007

• ATP teniser koji je najviše napredovao
• Najbolji teniser Srbije
• Najbolji sportista po izboru Olimpijskog komiteta Srbije
• Zlatna značka lista Sport

2008

• Najbolji teniser Srbije

2009

• Najbolji teniser Srbije
• Oskar popularnosti za najpopularnijeg srbijanskog sportistu

2010

• Najbolji teniser Srbije
• Najbolji sportista po izboru Olimpijskog komiteta Srbije
• Zlatna značka lista Sport
• Oskar popularnosti za najpopularnijeg srbijanskog sportistu

2011

• Orden svetog Save prvog reda
• Nacionalni ambasador UNICEF-a

Rekordi

Rekordi se podrazumijevaju samo za Open Eru.

Turnir	Godina	Rekord	Igrač(i) s kojim(a) dijeli rekord
Australian Open – Roland Garros – Wimbledon – US Open	2007–2008.	Najmlađi teniser koji je došao do polufinala sva 4 Grand Slama (20 godina i 250 dana)	Jedini
Australian Open	2011–2012.	2 uzastopne titule	Ken Rosewall Guillermo Vilas Johan Kriek Mats Wilander Stefan Edberg Ivan Lendl Jim Courier Andre Agassi Roger Federer
Australian Open	2012.	Najduže Grand Slam finale	Rafael Nadal
Australian Open – Indian Wells Masters – Miami Masters	2011.	Osvajač prva 3 velika turnira u godini na tvrdoj podlozi (Australian Open, Indian Wells, Miami)	Roger Federer Pete Sampras
ATP World Tour	2011.	Igrač koji se najbrže kvalificirao na završno prvenstvo (za 18 sedmica i 6 dana)	Jedini
ATP Masters 1000	2011.	Najviše titula u jednoj sezoni – 5	Jedini
ATP Masters 1000	2011.	Najviše uzastopnih titula – 3	Rafael Nadal
ATP Masters 1000	2011.	Najduži niz pobjeda – 31	Jedini
ATP Masters 1000	2011.	Najviše finala u jednoj sezoni – 6	Roger Federer
Madrid Masters	2009.	Najduži odigran meč na 2 dobijena seta (4 sata, 3 minute)	Rafael Nadal
Canada Masters (Rogers Cup)	2007.	Najmlađi teniser koji je pobijedio trojicu prvoplasiranih na ATP-listi	Jedini
Miami Masters	2007.	Najmlađi teniser koji je osvojio titulu u Miamiju (19 godina, 316 dana)	Jedini
Miami Masters	2007, 2012.	Osvojio 2 Miami Mastersa bez izgubljenog seta	Jedini
ATP World Tour	2007–2009.	Najviše uzastopnih sedmica na 3. mjestu ATP-liste (91)	Jedini
ATP World Tour	2011.	Najduži niz pobjeda u finalima protiv trenutnog br. 1 u bilo kojoj sezoni (Rafael Nadal – 5) (također je porazio Nadala na US Openu 2011. i Australian Openu 2012, samo što je tada Đoković bio br. 1, a Nadal br. 2)	Jedini
ATP World Tour	2011.	Najveća zarada u jednoj sezoni (12.619.803 $)	Jedini
ATP World Tour	2006–2010.	Najviše godina na br. 3 na kraju sezone (4)	Jimmy Connors

Van terena

Đoković je bio specijalni gost na Eurosongu 2008. koji je održan u Beogradu. U prvoj polufinalnoj večeri, zajedno s voditeljem programa, Željkom Joksimovićem, otpjevao je pjesmu o Beogradu. Bacio je veliku tenisku lopticu u publiku, što je označilo početak glasanja. Gostovao je i na ceremoniji zatvaranja Univerzijade 2009. u Beogradu.

Otkad je 2009. ponovo uvedena dodjela Oskara popularnosti, Đoković je oba puta osvajao nagradu za najpopularnijeg muškog sportistu Srbije.

Pojavljuje se u spotu za pjesmu Hello DJ-eva Martina Solveiga i Dragonettea, u kojem Solveig i Bob Sinclar na stadionu Roland Garrosa igraju teniski meč. Nakon što sudija dosudi jedan aut, Đoković demonstrativno ulazi u meč i uvjerava ga u suprotno.

Od augusta 2011. nacionalni je ambasador UNICEF-a za Srbiju.

Vanjski linkovi

• Službena stranica
• Đokovićev profil na ATP.com
• Đokovićev intervju u Slobodnoj Dalmaciji 2006. godine