Razlika između verzija stranice "Italijanski jezik"

Italijanski / talijanski
Italiano
Italijanski / talijanski ; Italiano
Regije govorenja	Uglavnom Zapadna Evropa
Države govorenja	Italija i 29 drugih država
Jezička porodica	Italijanski / talijanski;
Broj govornika	materinji jezik: oko 69 milion;
Službeni status
Služben u	Italija, Švicarska, San Marino
Regulator(i)	Accademia della Crusca
Jezički kod
ISO 639-1	it
ISO 639-2 / 5	ita
	Također pogledajte:; Jezik \| Jezičke porodice \| Spisak jezika

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 9 septembar 2012 u 10:24

Italijanski (talijanski)^[1] jezik (italijanski: italiano ili lingua italiana) je romanski jezik koji govori preko 70 miliona ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni italijanski temelji se na firentinskom narječju, mada je opšte prihvaćeno mišljenje da italijanski jezik vodi porijeklo iz Firenci obližnjeg grada Siene (Siena). Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Italijanski se piše latinicom.

Italijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Italijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je služben i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gdje živi italijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u i Australiji. Također je široko razumljiv i podučavan na Malti, gdje je bio jedan od službenih jezika do 1934. kad ga je zamijenio engleski. Mnogo manje se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.

Italijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španskog i njemačkog).

Abeceda i glasovi

Italijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi sa bosanskim, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q. Kao u bosanskom, samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.

Neki italijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas, npr:

đ = gi
dz = z
nj = gn
gli = lj

Italijansko slovo c se čita k ili č. Ako slovo slijedi a o u ili suglasnik, onda je k. Ako slovo slijedi i ili e, onda se čita č. Kada hoćemo čitati k ispred i i e, moramo pisati chi ili che. To je jedina upotreba slova h u italijanskom jeziku. Obratno, kada hoćemo čitati ča čo ču, moramo pisati cia cio ciu. Potpuno jednako pravilo vrijedi za g, koje se ispred i i e pretvara u dž.

pišemo. . . . . . .	čitamo
ca - ga	ka - ga
che - ghe	ke - ge
chi - ghi	ki - gi
co - go	ko - go
cu - gu	ku - gu
cia - gia	ća - đe
ce - ge	će - đe
ci - gi	ći - đi
cio - gio	ćo - đo
ciu - giu	ću - đu

Italijansko slovo z se čita slično našem c, s tim da postoji malo razlika jer se prilikom izgovora jezik postavlja odmah iza dva prednja zuba, dok je pri izgovoru našeg slova "c" malo udaljeniji.

Italijansko slovo s se čita s u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita z (rosa čitaj roza).

Naš glas š se na italijanskom piše sci, sa sličnim pravilom koje vrijedi za k/č:

pišemo	čitamo
scia	ša
sce	še
sci	ši
scio	šo
sciu	šu

Slovo q stoji uvijek ispred u i samoglasnikom. Jedini mogući izuzeci su qua que qui quo, kad čitamo kuà kuè kuì kuò (nikada kva kve kvi kvo, premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).

Naglasak

Kada je u italijanskom naglasak (accento) na zadnjem slogu, nalazi se na zadnjem samoglasniku, i treba ga označiti s kvačicom suprotno od ć (à,è,ì,ò,ù). U sredini riječi naglasak ne pišemo.

Važno mjesto u italijanskom jeziku ima apostrof "'" (apostrofo), koji nadomješta ispuštene samoglasnike na kraju riječi. Tako naprimjer ne smijemo pisati quella amica (= ova prijateljica), nego quell'amica; upotreba apostrofa je obavezna.

Član

Član (articolo) je promjenjiva vrsta riječi koja stoji uz imenicu i prati njen rod i broj, i koja ne postoji u bosanskom jeziku. Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (il" za muški rod) i ( "la za ženski rod) obično prevodimo sa taj-to, a neodređeni (un, una) sa neki-neka. Primjer: il cavallo znači taj konj ili konj, o kojem govorimo; un cavallo je neki konj ili konj, o kojem nemamo podataka. Osim muškog člana "il" postoji još i član "lo" koji je stavlja ispred svih riječi muškog roda koje počinje sa slovom "s" iza kojeg slijedi suglasnik (primjer "lo scolaro" - učenik) i sa slovom "z" ("lo zaino" - ruksak).

Reference

^ Halilović, Senahid. Pravopis bosanskoga jezika, Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.

Vanjski linkovi

LearnItaliano.net

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Italijanski jezik

[1] Halilović, Senahid. Pravopis bosanskoga jezika, Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.

[1]

@@ Red 17: / Red 17: @@
 }}
-'''Italijanski''' ('''talijanski''')<ref>Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.</ref> '''jezik''' (italijanski: ''italiano'' ili ''lingua italiana'') je romanski jezik, koji govori preko 70 miliona ljudi, od kojih većina živi u [[Italija|Italiji]]. Standardni italijanski temelji se na [[Firenca|firentinskom]] narječju, mada je opšte prihvaćeno mišljenje da Itailijanski jezik vodi porijeklo iz Firenci obližnjeg grada Siene (Siena). Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao [[latinski]] (za razliku od drugih romanskih jezika, kao [[francuski]] i [[španski]]). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Italijanski se piše [[Latinica|latinicom]].
+'''Italijanski''' ('''talijanski''')<ref>Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.</ref> '''jezik''' (italijanski: ''italiano'' ili ''lingua italiana'') je [[Romanski jezici|romanski jezik]] koji govori preko 70 miliona ljudi, od kojih većina živi u [[Italija|Italiji]]. Standardni italijanski temelji se na [[Firenca|firentinskom]] narječju, mada je opšte prihvaćeno mišljenje da italijanski jezik vodi porijeklo iz Firenci obližnjeg grada Siene (Siena). Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao [[latinski]] (za razliku od drugih romanskih jezika, kao [[francuski]] i [[španski]]). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Italijanski se piše [[Latinica|latinicom]].
-Italijanski je službeni jezik u [[Italija|Italiji]] i [[San Marino|San Marinu]], te u [[Švicarska|švicarskim]] kantonima [[Ticino]] i [[Grigioni]]. Italijanski je uz [[latinski]] drugi službeni jezik u [[Vatikan]]u, uz [[slovenski]] je služben i u [[Slovenija|slovenskim]] primorskim općinama [[Koper]], [[Izola]] i [[Piran]], te se uz [[hrvatski]] koristi i u [[Istra|Istri]] gdje živi italijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u [[Luksemburg]]u, [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u i [[Australija|Australiji]]. Također je široko razumljiv i podučavan na [[Malta|Malti]], gdje je bio jedan od službenih jezika do [[1934]]. kad ga je zamijenio [[engleski jezik|engleski]]. Mnogo manje se govori u bivšim [[Afrika|afričkim]] kolonijama [[Italija|Italije]], kao što su [[Somalija]], [[Libija]] i [[Eritreja]].
+Italijanski je službeni jezik u [[Italija|Italiji]] i [[San Marino|San Marinu]], te u [[Švicarska|švicarskim]] kantonima [[Ticino]] i [[Graubünden|Grigioni]]. Italijanski je uz [[latinski]] drugi službeni jezik u [[Vatikan]]u, uz [[slovenski]] je služben i u [[Slovenija|slovenskim]] primorskim općinama [[Koper]], [[Izola]] i [[Piran]], te se uz [[hrvatski]] koristi i u [[Istra|Istri]] gdje živi italijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u [[Luksemburg]]u, [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u i [[Australija|Australiji]]. Također je široko razumljiv i podučavan na [[Malta|Malti]], gdje je bio jedan od službenih jezika do [[1934]]. kad ga je zamijenio [[engleski jezik|engleski]]. Mnogo manje se govori u bivšim [[Afrika|afričkim]] kolonijama [[Italija|Italije]], kao što su [[Somalija]], [[Libija]] i [[Eritreja]].
 Italijanski je peti po redu [[jezik]] na svijetu koji se uči u školama (poslije [[engleski|engleskog]], [[francuski|francuskog]], [[španski|španskog]] i [[njemački|njemačkog]]).
@@ Red 26: / Red 26: @@
 Italijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi sa bosanskim, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q. Kao u [[bosanski|bosanskom]], samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.
-Neki italijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas npr:
+Neki italijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas, npr:
 * đ = gi
 * dz = z
@@ Red 68: / Red 68: @@
 |ću - đu
 |}
-Italijansko slovo '''z''' se čita slično našem ''c'',s time da postoji malo razlika jer se prilikom izgovora jezik postavlja odmah iza dva prednja zuba dok je pri izgovora našeg slova "c" malo udaljeniji.
+Italijansko slovo '''z''' se čita slično našem ''c'', s tim da postoji malo razlika jer se prilikom izgovora jezik postavlja odmah iza dva prednja zuba, dok je pri izgovoru našeg slova "c" malo udaljeniji.
 Italijansko slovo '''s''' se čita ''s'' u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita ''z'' (''rosa'' čitaj ''roza'').
@@ Red 92: / Red 92: @@
 |šu
 |}
-Slovo '''q''' stoji uvijek ispred ''u'' i samoglasnikom. Jedino mogući izuzeci su ''qua que qui quo'', kad čitamo ''kuà kuè kuì kuò'' (nikada ''kva kve kvi kvo'', premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).
+Slovo '''q''' stoji uvijek ispred ''u'' i samoglasnikom. Jedini mogući izuzeci su ''qua que qui quo'', kad čitamo ''kuà kuè kuì kuò'' (nikada ''kva kve kvi kvo'', premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).
 == Naglasak ==
@@ Red 100: / Red 100: @@
 == Član ==
+Član (''articolo'') je promjenjiva vrsta riječi koja stoji uz imenicu i prati njen rod i broj, i koja ne postoji u bosanskom jeziku. Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (''il" za muški rod) i ( "la'' za ženski rod) obično prevodimo sa ''taj-to'', a neodređeni (''un, una'') sa ''neki-neka''. Primjer: ''il cavallo'' znači ''taj konj'' ili ''konj'', o kojem govorimo; ''un cavallo'' je ''neki konj'' ili ''konj'', o kojem nemamo podataka. Osim muškog člana "il" postoji još i član "lo" koji je stavlja ispred svih riječi muškog roda koje počinje sa slovom "s" iza kojeg slijedi suglasnik (primjer "lo scolaro" - učenik) i sa slovom "z" ("lo zaino" - ruksak).
-Član (''articolo'') je nama najčudnija stvar u italijanskom jeziku, jer ga mi u bosanskom nemamo.
-Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (''il" za muški rod) i ( "la'' za ženski rod) obično prevodimo sa ''taj-to'', a neodređeni (''un, una'') sa ''neki-neka''. Primjer: ''il cavallo'' znači ''taj konj'' ili ''konj'', o kojem govorimo; ''un cavallo'' je ''neki konj'' ili ''konj'', o kojem nemamo podataka. Osim muškog člana "il" postoji još i član "lo" koji je stavlja ispred svih riječi muškog roda koje počinje sa slovom "s" iza kojeg slijedi suglasnik (primjer "lo scolaro" - učenik) i sa slovom "z" ("lo zaino" - ruksak).
 == Reference ==