Razlika između verzija stranice "Samoglasnik"
| [nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m Bot dodaje: pam:Kakatni |
|||
| Red 60: | Red 60: | ||
[[ka:ხმოვანი]] |
[[ka:ხმოვანი]] |
||
[[kk:Дауыстылар]] |
[[kk:Дауыстылар]] |
||
[[ko: |
[[ko:모음]] |
||
[[kw:Bogalen]] |
[[kw:Bogalen]] |
||
[[la:Vocalis]] |
[[la:Vocalis]] |
||
Verzija na dan 7 oktobar 2012 u 15:09
Samoglasnik (također i vokal) u fonetici je naziv za glas koji se stvara bez prepreke u govornom traktu tako da vazduš¨na struja slobodno prolazi od pluća do usana.
U svakom prirodnom jeziku vrh sloga čine samoglasnike. U nekim jezicima u toj funkciji mogu stajati uz samoglasnike i glasovi koje se fonetički smatraju suglasnicima, kao npr. u bosanskom jeziku [r̩].
Artikulacijske osobine
Samoglasnici se razlikuju uglavnom po visini jezika, mjestu tvorbe i nazalnosti.
Prema visini jezika ili veličine otvora razlikuju se: zatvoreni (ili visoki), poluzatvoreni, poluotvoreni i otvoreni (ili niski) samoglasnici. Zatvoreni su samoglasnici u standardnom bosanskom jeziku [i] i [u], poluotvoreni [ɛ] (u pismu e) i [ɔ] (o), a otvoreni je samoglasnik [a].
Mjesto tvorbe je mjesto najvećeg suženja govornog trakta. Prema mjestu tvorbe razlikuju se zadnji, srednji i prednji samoglasnici. Zadnji su samoglasnici u bosanskom jeziku [u] i [ɔ], srednji samoglasnik je [a] a prednji su samoglasnici [i] i [ɛ].
Nazalni ili nosni samoglasnici stvaraju se spuštanjem mehkog nepca tako da zračna struja prolazi i kroz nosnu šupljinu. Nazalnih samoglasnika u bosanskom jeziku nema. U tu grupu spadaju npr. poljski samoglasnici [ɛ̃] (ę) i [ɔ̃] (ą).