Razlika između verzija stranice "Gioachino Rossini"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
sa en wiki
Red 44: Red 44:
* [{{Allmusic|class=album|id=w22169|pure_url=yes}}] – Riccardo Caramella performs Quatre Mendiants, Quatre hors d'oeuvres
* [{{Allmusic|class=album|id=w22169|pure_url=yes}}] – Riccardo Caramella performs Quatre Mendiants, Quatre hors d'oeuvres


;Tekstovi, knjige
;Texts, books
* [http://books.google.com/books?id=Rs4GAAAAQAAJ ''Memoirs of Rossini''] by Marie Henri Beyle, Gioacchino Rossini, objavljeno 1824.
* [http://books.google.com/books?id=Rs4GAAAAQAAJ ''Memoirs of Rossini''] by Marie Henri Beyle, Gioacchino Rossini, objavljeno 1824.
* [http://books.google.com/books?lr=&q=inauthor:Rossini&as_brr=1 ''Books''] with "Rossini" as author (na ''Google Books'')
* [http://books.google.com/books?lr=&q=inauthor:Rossini&as_brr=1 ''Books''] with "Rossini" as author (na ''Google Books'')
Red 70: Red 70:
;Slike
;Slike
* [http://greatcaricatures.com/articles_galleries/gill/galleries/html/1867_0706_rossini.html 1867 Caricature of Rossini by André Gill]
* [http://greatcaricatures.com/articles_galleries/gill/galleries/html/1867_0706_rossini.html 1867 Caricature of Rossini by André Gill]
{{Romanticizam}}
{{Romantizam}}


{{Authority control|LCCN=n/79/074352}}
{{Authority control|LCCN=n/79/074352}}

Verzija na dan 8 novembar 2012 u 02:49

Gioacchino

Gioacchino Antonio Rossini (Pesaro, 29. februar 1792. - Passy pokraj Pariza, 13. novembar 1868.), italijanski kompozitor.

Debitirao je 1810. godine u Veneciji komičnom operom "Bračna mjenica", u kojoj slijedi stil kasnonapuljske škole. Postepeno se oslobađa te manire i u djelima nastalim 1813. godine već ima svoj posve izgrađen stil, formiran dijelom pod uticajem Mozarta. U razdoblju do 1823. godine komponovao je za italijanska pozorišta 30-ak raznovrsnih opera, a u tom periodu nastala je i njegova najpoznatija opera "Seviljski brijač", remek-djelo italijanskog buffo-stila. Od 1824. godine angažovan je u Parizu kao direktor italijanskog pozorišta, a dobija i zvanje kraljevskog kompozitora i inspektora pjevanja u Francuskoj. U zenitu stvaralačkih snaga i na vrhuncu slave prestao je sa komponovanjem opere, a do kraja života dao je i u drugim muzičkim vrstama malo: zbirka arija i dvopjeva "Muzičke večeri", "Stabat Mater", "Malu svečanu misu" i nekoliko prigodnih vokalnih djela.

Djela

  • "Bračna mjenica" 1810.
  • "William Tell"
  • "Seviljski brijač"
  • "Turčin u Italiji"
  • "Elizabeta, kraljica Engleske"
  • "Otelo"
  • "Pepeljuga"
  • "Kradljiva svraka"
  • "Mojsije u Egiptu"
  • "Bagdadski kalif "

Vanjski linkovi

Tekstovi, knjige
Partiture (sheetmusic)
Historijske snimke
Filmovi
Izvođenja
Slike


Šablon:Link FA