Razlika između verzija stranice "Pavle, car Rusije"

Pavle I
Pavle I
Vladavina	17. novembar 1796 - 23. mart 1801
Prethodnik	Katarina II
Nasljednik	Aleksandar I
Otac	Petar III
Majka	Katarina II
Rođenje	1. oktobar 1754 ; Petrograd
Smrt	23. mart 1801

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 6 decembar 2012 u 16:54

Pavle I Petrovič (rus. Павел I Петрович; Petrograd, 1. oktobar 1754 — Petrograd, 23. mart 1801) je bio ruski imperator od 1796. do 1801. godine.

Prožet idejama viteštva, branio je Maltu i od Napoleona i od Velike Britanije i pružio je zaštitu malteškim vitezovima. Postao je i veliki majstor malteških vitezova.

Djetinjstvo

Sin je Petra III i Katarin Velike. Nakon što je ubila svoga supruga, Katarina Velika je govorila da njegov otac nije Petar III, nego njen ljubavnik Sergej Saltikov. Međutim, bila je primjetna sličnost dječaka s Petrom III. Pavle je prvih sedam godina života proveo pod kontrolom stare carice Jelisavete.

Rani život

Po svoj prilici njegovi odnosi sa majkom nisu bili najbolji, o čemu je svjedočio britanski ambasador. Prva supruga mu je umrla pri porodu. Po drugi put se oženio 1776. godine sa Sophiom Dorotheom od Württemberga, koja je dobila rusko ime Marija Fjodorovna. U to vrijeme je vjerovao da ga je majka namjeravala ubiti kao što je ubila njegovog oca. Katarina Velika ga je zbog toga udaljila iz dvorskog vijeća i držala ga na odstojanju.

Sa novom suprugom je tokom života imao desetoro djece. Kada se 1777. godine rodio budući car, Aleksandar I Pavlovič, carica im je poklonila veliki posjed Pavlovsk. Pavle i njegova supruga su mnogo putovali po Evropi od 1781. do 1782. godine. Carica im je 1783. godine dala veliko imanje Gatčina sa pukom vojnika, koje je Pavle mogao da trenira po pruskom modelu.

Imperator

Pavle je postao car nakon što je umrla Katarina Velika 5. novembra 1796. godine. Tada se govorilo da je carica Katarina ostavila testament po kome je Pavla isključila iz linije nasljeđivanja i da je odredila da car bude njegov sin, tj. njen unuk Aleksandar I. Prema tim teorijama čim je carica umrla Pavle je krenuo u potragu za testamentom sa namjerom da ga nađe i uništi. Carica je dosta dugo držala Pavla u strahu da on neće biti nasljednik. Zbog pretrpljenog straha, jedna od prvih mjera novog cara je bilo donošenje zakona o nasljeđivanju dinastije Romanov.

Za vrijeme prve godine vlasti poništio je mnoge zakone svoje majke. Dozvolio je najpoznatijem kritičaru Katarine Velike Aleksandru Nikolajeviču Radiščevu da se vrati iz progonstva u Sibiru. S druge strane optuživao je ljude da su jakobinci i protjerivao bi ih i zbog nošenja francuske odjeće ili čitanja francuskih knjiga. Svog oca Petra III sahranio je sa velikim počastima. Katarina Velika je pred svoju smrt spremala vojsku za napad na Persiju. Pavle je opozvao i tu odluku svoje majke.

Osim Radiščeva oslobodio je Novikova i Tadeuša Košćuška, ali ovu dvojicu je držao u kućnom pritvoru. Rusko plemstvo je smatrao dekadentnim i korumpiranim. Imao je namjeru da stvori viteške ideale i da očisti ruski dvor i plemstvo od nemorala iz doba vladavine njegove majke. Bogato je nagradio one koji su podržali njegova zalaganja za uspostavu viteških ideala u ruskom društvu. Kaznio je one, koji nisu dijelili njegov pogled na svijet. Smijenio je 7 feldmaršala i 333 generala.

Izabran je za velikog majstora malteških vitezova. Napoleon je zauzeo Maltu, pa su malteški vitezovi našli utočište u Rusiji. Uspostavio je rusku tradiciju malteških vitezova unutar carskih redova u Rusiji. Sagradio je tri skupa zamka oko Moskve. Sa Anom Lopuhinom je po svoj prilici imao odnos blizak platonskom odnosu iz njegovih ideala viteškog ponašanja.

Literatura

-{A reasonable and balanced picture of Paul I, can be gained from: Hugh (Ed) Paul I: A reassessment of His Life and Reign, University Center for International Studies, University of Pittsburgh, 1979}-
-{For Paul's early life: K. Waliszewski, Autour d'un trone (Paris, 1894), or the English translation, The Story of a Throne (London, 1895), and P. Morane, Paul I. de Russie avant l'avenement (Paris, 1907)}-
-{For Paul's reign: T. Schiemann, Geschichte Russlands unter Nikolaus I (Berlin, 1904), vol. i. and Die Ermordung Pauls, by the same author (Berlin, 1902)}-
-{Other readings: (in Russian) V.V.Uzdenikov. Monety Rossiyi XVIII-nachala XX veka (Russian coinage from XVIII to the beginning of XX century). Moscow - 1994. ISBN 5-87613-001-X}-

Prethodi:	Car Rusije	Slijedi:
Katarina II	Car Rusije	Aleksandar I

@@ Red 29: / Red 29: @@
 Sa novom suprugom je tokom života imao desetoro djece. Kada se 1777. godine rodio budući car, Aleksandar I Pavlovič, carica im je poklonila veliki posjed Pavlovsk. Pavle i njegova supruga su mnogo putovali po Evropi od 1781. do 1782. godine. Carica im je 1783. godine dala veliko imanje Gatčina sa pukom vojnika, koje je Pavle mogao da trenira po [[Prusija|pruskom]] modelu.
+== Imperator ==
+Pavle je postao car nakon što je umrla Katarina Velika 5. novembra 1796. godine. Tada se govorilo da je carica Katarina ostavila testament po kome je Pavla isključila iz linije nasljeđivanja i da je odredila da car bude njegov sin, tj. njen unuk [[Aleksandar I, car Rusije|Aleksandar I]]. Prema tim teorijama čim je carica umrla Pavle je krenuo u potragu za testamentom sa namjerom da ga nađe i uništi. Carica je dosta dugo držala Pavla u strahu da on neće biti nasljednik. Zbog pretrpljenog straha, jedna od prvih mjera novog cara je bilo donošenje zakona o nasljeđivanju dinastije Romanov.
+[[Datoteka:Rokotov paul 1 as child.JPG|mini|lijevo|215px|Pavle I kao dijete (1761), rad Fjodora Rokotova]]
+Za vrijeme prve godine vlasti poništio je mnoge zakone svoje majke. Dozvolio je najpoznatijem kritičaru Katarine Velike Aleksandru Nikolajeviču Radiščevu da se vrati iz progonstva u [[Sibir]]u. S druge strane optuživao je ljude da su jakobinci i protjerivao bi ih i zbog nošenja francuske odjeće ili čitanja francuskih knjiga. Svog oca Petra III sahranio je sa velikim počastima. Katarina Velika je pred svoju smrt spremala vojsku za napad na [[Persija|Persiju]]. Pavle je opozvao i tu odluku svoje majke.
+Osim Radiščeva oslobodio je Novikova i Tadeuša Košćuška, ali ovu dvojicu je držao u kućnom pritvoru. Rusko plemstvo je smatrao dekadentnim i korumpiranim. Imao je namjeru da stvori viteške ideale i da očisti ruski dvor i plemstvo od nemorala iz doba vladavine njegove majke. Bogato je nagradio one koji su podržali njegova zalaganja za uspostavu viteških ideala u ruskom društvu. Kaznio je one, koji nisu dijelili njegov pogled na svijet. Smijenio je 7 feldmaršala i 333 [[general]]a.
+Izabran je za velikog majstora malteških vitezova. Napoleon je zauzeo Maltu, pa su [[malteški vitezovi]] našli utočište u Rusiji. Uspostavio je rusku tradiciju malteških vitezova unutar carskih redova u Rusiji. Sagradio je tri skupa zamka oko Moskve. Sa Anom Lopuhinom je po svoj prilici imao odnos blizak platonskom odnosu iz njegovih ideala viteškog ponašanja.
+== Literatura ==
+* -{''A reasonable and balanced picture of Paul I, can be gained from:'' Hugh (Ed) Paul I: A reassessment of His Life and Reign, University Center for International Studies, University of Pittsburgh, 1979}-
+* -{''For Paul's early life:'' K. Waliszewski, ''Autour d'un trone'' (Paris, 1894), or the English translation, ''The Story of a Throne'' (London, 1895), and P. Morane, ''Paul I. de Russie avant l'avenement'' (Paris, 1907)}-
+* -{''For Paul's reign:'' T. Schiemann, ''Geschichte Russlands unter Nikolaus I'' (Berlin, 1904), vol. i. and ''Die Ermordung Pauls'', by the same author (Berlin, 1902)}-
+* -{''Other readings:'' (in Russian) V.V.Uzdenikov. Monety Rossiyi XVIII-nachala XX veka (Russian coinage from XVIII to the beginning of XX century). Moscow - 1994. ISBN 5-87613-001-X}-
 {{Redoslijed|