Razlika između verzija stranice "Branislav Nušić"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
branislav nusic
m Poništene izmjene koje je napravio 46.99.38.214 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Edinwiki
Red 19: Red 19:
}}
}}
'''Branislav Nušić''' ([[8. oktobar]] [[1864]]. [[Beograd]], [[Srbija]] – [[19. januar]] [[1938]].), srbijanski književnik. Osnivač je moderne [[retorika|retorike]] u [[Srbija|Srbiji]]. Radio je i kao novinar i diplomat.
'''Branislav Nušić''' ([[8. oktobar]] [[1864]]. [[Beograd]], [[Srbija]] – [[19. januar]] [[1938]].), srbijanski književnik. Osnivač je moderne [[retorika|retorike]] u [[Srbija|Srbiji]]. Radio je i kao novinar i diplomat.

== Biografija ==

Nušić je rođen kao Alkibijad Nuša. Njegov otac bio je ugledni trgovac, ali je ubrzo po Nušićevom rođenju izgubio svoje bogatstvo. Porodica se seli u [[Smederevo]], gdje Nušić provodi djetinjstvo, završava osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije. Zatim se seli u Beograd gdje i maturira. Diplomira na Pravnom fakultetu u [[Univerzitet u Beogradu|Univerziteta u Beogradu]] [[1884]]. godine. Tokom studija provodi jednu godinu u [[Graz]]u, [[Austrija]].

U vrijeme odsluženja vojnog roka Nušić je bio učesnik u srpsko-bugarskom ratu koji je započeo [[1885]]. godine. Nakon rata objavljuje kontroverznu poemu ''Dva raba'' u ''Dnevnom listu'', zbog koje biva osuđen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja [[Milan Obrenović|Milana Obrenovića]].

Prvobitno je osuđen na dva mjeseca zatvora, ali kralj Milan je uvjerio sudije da produže kaznu. Uvjeti u zatvoru su bili loši, ali to Nušića ne sprječava u pisanju komedije ''Protekcija''. Kada je prvi put od zatvorskog upravnika Iliju Vlaha zatražio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev govoreći da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.

Znajući da upravnik čita njegovu poštu, Nušić je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje tetke (koji je bio rođak prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosuđa. Nušić je Geršića oslovio s ''ujače'' i poručio mu kako bi za njega bilo mnogo lakše da ostane u zatvoru dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno da piše. Naglasio je kako nije zainteresovan da piše nikakve političke tekstove. Pismo je potpisao s ''tvoj nećak''. Kasnije, Vlah je Nušiću dao dopuštenje da piše.

Godine [[1889]]. Nušić se zapošljava u državnoj službi. Kao državni službenik Ministarstva vanjskih poslova radi u konzulatu u [[Bitolj]]i, gdje se [[1893]]. godine i ženi. U južnoj [[Srbija|Srbiji]] i [[Makedonija|Makedoniji]] provodi desetljeće. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom području bilo je mjesto vice-konzula u [[Priština|Prištini]].

Godine [[1900]]. Nušić je postavljen na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon toga postaje dramaturgom Narodnog pozorišta u Beogradu. Godine [[1904]]. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u [[Novi Sad|Novom Sadu]]. Na tom mjestu ostaje tek godinu dana. Seli u Beograd kako bi radio kao novinar.

Godine [[1912]]. Nušić se vraća u [[Bitola|Bitolu]] kao državni službenik. Godine [[1913]]. osniva pozorište u [[Skoplje|Skoplju]], u kojem živi do [[1915]]. Tokom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Nušić živi u [[Italija|Italiji]], [[Švicarska|Švicarskoj]] i [[Francuska|Francuskoj]].

Nakon rata upravnik je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do [[1923]]. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorišta u [[Sarajevo|Sarajevu]]. Godine [[1927]]. vraća se u Beograd.

Nušić je osebujan pisac, čuven po svom neponovljivom smislu za humor. Nušić je pisao [[Satira|satiru]].


== Izvod iz bibliografije ==
== Izvod iz bibliografije ==

Verzija na dan 6 februar 2013 u 00:20

Branislav

Branislav Nušić (8. oktobar 1864. Beograd, Srbija19. januar 1938.), srbijanski književnik. Osnivač je moderne retorike u Srbiji. Radio je i kao novinar i diplomat.

Biografija

Nušić je rođen kao Alkibijad Nuša. Njegov otac bio je ugledni trgovac, ali je ubrzo po Nušićevom rođenju izgubio svoje bogatstvo. Porodica se seli u Smederevo, gdje Nušić provodi djetinjstvo, završava osnovnu školu i prva dva razreda gimnazije. Zatim se seli u Beograd gdje i maturira. Diplomira na Pravnom fakultetu u Univerziteta u Beogradu 1884. godine. Tokom studija provodi jednu godinu u Grazu, Austrija.

U vrijeme odsluženja vojnog roka Nušić je bio učesnik u srpsko-bugarskom ratu koji je započeo 1885. godine. Nakon rata objavljuje kontroverznu poemu Dva raba u Dnevnom listu, zbog koje biva osuđen na dvije godine zatvora. Poema je ismijavala srpsku monarhiju, posebno kralja Milana Obrenovića.

Prvobitno je osuđen na dva mjeseca zatvora, ali kralj Milan je uvjerio sudije da produže kaznu. Uvjeti u zatvoru su bili loši, ali to Nušića ne sprječava u pisanju komedije Protekcija. Kada je prvi put od zatvorskog upravnika Iliju Vlaha zatražio dozvolu za pisanje, ovaj je odbio zahtjev govoreći da ga je upravo pisanje dovelo u zatvor.

Znajući da upravnik čita njegovu poštu, Nušić je napisao kratko pismo drugom suprugu svoje tetke (koji je bio rođak prvom suprugu), a koji je radio u Ministarstvu pravosuđa. Nušić je Geršića oslovio s ujače i poručio mu kako bi za njega bilo mnogo lakše da ostane u zatvoru dvije godine ako bi mu bilo dozvoljeno da piše. Naglasio je kako nije zainteresovan da piše nikakve političke tekstove. Pismo je potpisao s tvoj nećak. Kasnije, Vlah je Nušiću dao dopuštenje da piše.

Godine 1889. Nušić se zapošljava u državnoj službi. Kao državni službenik Ministarstva vanjskih poslova radi u konzulatu u Bitolji, gdje se 1893. godine i ženi. U južnoj Srbiji i Makedoniji provodi desetljeće. Posljednje mjesto na kojem je radio u ovom području bilo je mjesto vice-konzula u Prištini.

Godine 1900. Nušić je postavljen na mjesto sekretara Ministarstva obrazovanja, a ubrzo nakon toga postaje dramaturgom Narodnog pozorišta u Beogradu. Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Na tom mjestu ostaje tek godinu dana. Seli u Beograd kako bi radio kao novinar.

Godine 1912. Nušić se vraća u Bitolu kao državni službenik. Godine 1913. osniva pozorište u Skoplju, u kojem živi do 1915. Tokom Prvog svjetskog rata Nušić živi u Italiji, Švicarskoj i Francuskoj.

Nakon rata upravnik je Umjetničkog odsjeka Ministarstva obrazovanja. Na toj poziciji ostaje do 1923. Nakon toga upravnik je Narodnog pozorišta u Sarajevu. Godine 1927. vraća se u Beograd.

Nušić je osebujan pisac, čuven po svom neponovljivom smislu za humor. Nušić je pisao satiru.

Izvod iz bibliografije

Komedije

  • Gospođa ministarka
  • Narodni poslanik
  • Ožalošćena porodica
  • Pokojnik
  • Sumnjivo lice

Romani

  • Autobiografija
  • Općinsko dijete
  • Hajduci

Pripovijetke

  • Politički protivnik
  • Posmrtno slovo
  • Klasa

Ostalo

  • Retorika

Vanjski linkovi