Razlika između verzija stranice "Inteligencija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.3) (Bot dodaje: ml:ബുദ്ധി
m Bot dodaje: hu:Intelligencia
Red 74: Red 74:
[[he:אינטליגנציה]]
[[he:אינטליגנציה]]
[[hr:Inteligencija]]
[[hr:Inteligencija]]
[[hu:Intelligencia]]
[[ia:Intelligentia]]
[[ia:Intelligentia]]
[[id:Kecerdasan]]
[[id:Kecerdasan]]

Verzija na dan 8 februar 2013 u 07:02

Riječ inteligencija potiče od latinske riječi inteligere i znači razumijeti, shvatiti. Postoje mnoge definicije inteligencije koje za sada ne definišu precizno inteligenciju kao psihičku funkciju. Mnogi autori se razilaze čak u razumijevanju suštine procesa inteligencije. Jedni definišu da je inteligencija sposobnost rješavanja novih problema i snalaženje u novonastalim situacijama, dok drugi pak smatraju da inteligencija obuhvata sposobnost apstraktnog razmišljanja, razumijevanje uzroka i posljedica nekog problema, sposobnost razlikovanja bitnog od nebitnog, sposobnost učenja i prilogođavanja nekom zadatom cilju. Poneki autori se skoncentrišu na sposobnost lakog i brzog učenja i sposobnost sticanja novih sposobnosti.

Ako se pokuša razvrstavanje različitih shvatanja inteligencije, onda bi se moglo uočiti nekoliko aspekta definisanja inteligencije, koji obuhvataju slijedeće osobine ličnosti:

  • moć brzine adaptacije na postojeće i novonastale uslove
  • moć brzog i lakog učenja
  • moć apstraktnog mišljenja
  • moć brzine osjetljivosti za zadati problem
  • računske operacije i shvatanje matematičkog problema
  • sposobnost korišćenja riječi prilikom govora i pisanja, razumijevanje ideja
  • moć globalne sposobnosti osobe uključujući svrsihodnu primjenu svih naprijed navedenih sposbnosti

Procjenjivanje inteligencije

U procjenjivanju inteligencije kao složene psihičke funkcije uzimaju se u obzir opšta sposobnost ličnosti (G-faktor ili generalni faktor) i mnoge naročite sposobnosti (S-faktori ili specifični faktori). Inteligencija se ne određuje samo na osnovu izrazite karakteristike jedne određene sposobnosti, ako druge opšte sposobnosti nisu prisutne. Tada se obično govori npr. o prosječnoj inteligenciji sa posebnom nadarenošću za neku određenu sposobnost. U ovakvim slučajevima se nerijetko sreće nešto niža inteligencija, nego što bi se možda čak očekivalo. Ovakvo razmatranje podjelom na glavni i na specifične faktore koji određuju inteligentnost osobe nailazi na kritike autora koji se zalažu za multifaktorijalnu teoriju inteligencije, koja u obzir uzima sve relevantne sposbnosti.

Za procese inteligencije potrebno je funkcionisanje i drugih psihičkih funkcija, kao što su svijest, opažanje, mišljenje, pamćenje, koje su neophodne za normalno odvijanje procesa inteligencije.

Po teoriji o naslijeđu razmatra se genetska uslovljenost u razvoju inteligencije. Pritom se navodi veliki značaj činilaca sredine koji aktiviraju genetsko naslijeđe i potom razvijaju inteligenciju do stepena određenog u genetskom kodu jedinke. Do ovih shvatanja došlo se dugogodišnjim proučavanjem razvoja inteligencije kod blizanaca koji su živeli u različitim sredinama zajedno ili odvojeno.

Vrijeme u kojem se razvija inteligencija je predmet rasprave i neslaganja među mnogim istraživačima. Dok jedni tvrde da se inteligencija razvija do 15-16 godine, drugi smatraju da se procesi razvoja privode kraju oko 24-25 godine života. Ima autora koji su stanovišta da se inteligencija, a naročito kod pojedinih osoba, razvija čak i poslije 50. godine života.

Mjerenje inteligencije

Mjerenje inteligencije se vrši primjenom testova inteligencije prilagođenih za određeni uzrast i populaciju i spada u domen rada psihologa. Rezultat testa je Količnik inteligencije (IQ-Inteligentiae Quotient) koji se dobija dijeljenjem umne (mentalne) starosti dobivene testom (u mjesecima) i dobne ili kalendarske starosti (u mjesecima). Da bi se dobio praktičan broj, dobijeni rezultat se pomnoži sa brojem 100.

IQ = Mentalna Starost(mjeseci) : Kalendarska Starost(mjeseci) x 100

Ako je recimo testom postignuta mentalna starost od 54 mjeseci a dijete je staro 7 godina (ili 84 mjeseci), onda je njegov trenutni razvoj inteligencije na nivou dijeteta od 4,5 godine (54 mjeseci podijeljeno sa 12 mjeseci, to iznosi četiri i po godine). IQ bi iznosio 54 : 84 x 100 = 64,3. Imajući u vidu da se inteligencija još nalazi u fazi razvoja, konačan rezultat će naravno izgledati drugačije.

U zavisnosti od vrijednosti IQ, visina inteligencije se može podjeliti na nekoliko grupa:

  • Veoma visoka inteligencija ili genijalci (IQ je viši od 120)
  • Visoka ineteligencija (IQ je između 111-120)
  • Prosječna inteligencija (IQ je između 90-110)
  • Fiziološki tupi (IQ je između 70-89)

Prisustvo poremećaja inteligencije sa vrijednostima IQ manjim od 70 od rođenja, ili ako su ti poremećaji nastali tokom razvoja inteligencije, onda se radi o mentalnoj retardaciji (oligofrenija, duševna-mentalna zaostalost, slaboumnost), koja se dalje dijeli:

  • Laka duševna zaostalost ili debilnost (IQ je između 50-69)
  • Umjerena duševna zaostalost ili lakša imbecilnost (IQ je između 35-49)
  • Teška duševna zaostalost (IQ je između 20-34)
  • Duboka duševna zaostalost ili idiotija (IQ je ispod 20)

Ako je oštećenje inteligencije nastalo kasnije kada je već inteligencija razvijena, onda se radi o demencijama.

Također pogledajte

Vanjski linkovi