Razlika između verzija stranice "Benito Mussolini"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot uklanja: mt:Benito Mussolini (deleted)
m robot dodaje {{Greške}}
Red 1: Red 1:
{{Greške}}
{{Infokutija biografija
{{Infokutija biografija
|ime =Benito Amilcare Andrea
|ime =Benito Amilcare Andrea

Verzija na dan 11 februar 2013 u 11:01

Benito Amilcare Andrea

Benito Amilcare Andrea Mussolini (rođen 29. jula 1883. u mjestu Predappio (Forli), umro u Giulino de Mezzegra (Coma) 28. aprila 1945).

Biografija

  • 1900. Musolini ulazi u Socijalističku partiju Italije (PSI]])
  • 1901 - završava učiteljsku školu
  • 1902-1904 - ove godine provodi u Švicarskoj
  • 1905-1906 - vojna služba kod Bersagliera
  • 1909 - osniva i do 1912. vodi sedmične novine Lotta di Classe; više puta uhapšen zbog incidenata protiv Kraljevine Italije
  • 1912 - glavni urednik centralnih socijalističkih novina Avanti (povisuje tiraž novina za 5 puta)
  • 1914 - odvaja se od socijalističkih novina Avanti i osniva fašističke novine Popolo d'Italia (14. 11. 1914), u kojima se zalaže za ulazak Italije u rat
  • 1914-1917 - vojna služba do ranjavanja
  • 1919 - osniva Fasci di Combattimento, organizaciju vojnih veterana koja se bori protiv socijalizma, parlamentarizma i začeća kapitalizma u Italiji
  • 1921 - poslije reformacije partija se naziva Partito nazionale fascista (PNF)
  • 28. 10. 1922 - Marš na Rim sa svojim crnokošuljašima
  • 31. 10. 1922 - Musolini postaje premijer Italije na čelu koalicijske vlade

Musolini kao Duce

Simbol fašizma

Poslije početnih kompromisa, Musolini preuređuje državu u kojoj demokratija, socijalizam i kapitalizam više nemaju mjesta. On uspostavlja jednopartijsku diktaturu i sebe naziva Capo del Governo (šef vlade ) i kao šef partije Duce (Vođa; Hitler se isto tako nazivao: Führer = "Vođa").

Njegova moć, podložena kroz komandu fašističkih paravojski, većim brojem ministarskih pozicija ( djelimično je bio ministar 8 odsjeka ), te od 1938. vrhovnom komandom nad italijanskom vojskom ( prvi maršal države ), je nasuprot Hitlerovoj, kroz simbioze sa tradicionalnom elitom Italije bila ograničena. Musolini ostavlja monarhiju, ne napada industriju i crkvu (Lateranski ugovori iz 1929) i tako sebi daje osnove za dalji uspjeh.

Kroz uspješne, retorički perfektne govore u kojima narodu obećava davno prošlu veličinu Italije, on sve više učvršćuje svoj položaj kao de facto vladar u Italiji pored kralja. Osvajanje Abesinije 1935, udio na pobjedi Franca 1936. i napad na Albaniju 1939., prikazuju mogućnost uspostavljanja italijanske vlasti u čitavom području mediterana (Mare Nostro) kao ne tako dalek cilj. Osovina sa naci Njemačkom obećava bogat plijen u prostoru i vlasti, kad se njemački Wehrmacht u Poljskoj i Francuskoj pokazuje nepobjedljivim.

Nasuprot upozorenjima od strane Badoglia, on 10. juna 1940. ulazi u Drugi svjetski rat na strani Njemačke.

25. jula 1943. od strane tadašnjeg fašističkog savjeta Italije uhapšen je i pritvoren u pokrajini Abruzze gdje ga kratko poslije (12. septembra 1943) oslobađaju članovi jedne padobranske jedinice SS-a. Do 1945. vlada jednom fašističkom paradržavom (Repubblica Sociale Italiana) pod nadzorom Hitlera u sjevernoj Italiji.

27. aprila 1945. ubijen je od strane italijanskih partizana i tijelo mu je potom izloženo na jednom trgu u Milanu, obješeno za noge.


Šablon:Link FA