Razlika između verzija stranice "Sigismund, car Svetog Rimskog Carstva"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 105: Red 105:
[[it:Sigismondo del Sacro Romano Impero]]
[[it:Sigismondo del Sacro Romano Impero]]
[[ja:ジギスムント (神聖ローマ皇帝)]]
[[ja:ジギスムント (神聖ローマ皇帝)]]
[[ka:სიგიზმუნდ I ლუქსემბურგი]]
[[ko:지기스문트 (신성 로마 제국)]]
[[ko:지기스문트 (신성 로마 제국)]]
[[la:Sigismundus Luxemburgicus]]
[[la:Sigismundus Luxemburgicus]]

Verzija na dan 16 februar 2013 u 06:52

Sigismund
Car Svetog Rimskog Carstva
Vladavina1433 - 9. decembar 1437
PrethodnikKarlo IV
NasljednikFridrik III
Krunidba31. maj 1433.
SupružnikMarija, kraljica Ugarske
Barbara Celjska
DjecaElizabeta Luksemburška
DinastijaLuksemburg
OtacKarlo IV, car Svetog Rimskog Carstva
MajkaElizabeta Pjast
Rođenje14. februar 1368.
Prag
Smrt9. decembar 1437.

Žigmund ili Sigismund (14. februar 1368 - 9. decembar 1437) je bio car Svetog Rimskog Carstva, te kralj Ugarske, Hrvatske, i Češke.

Sigismund je pripadao porodici Luksemburgovaca. Bio je sin cara Karla IV i Elizabete Pjast.

Brakovi i porodica

Brak s Marijom Anžuvinskom

Godine 1387. oženio se ugarskom kraljicom Marijom, kćerkom kralja Ludovika I i Elizabete Kotromanić, te time postao iure uxoris ugarski kralj budući da je srednjevjekovno pravo mužu garantovalo sav posjed njegove žene. Brak između Marije i Sigismunda sklopljen je u zamku Zvolen, a Sigismund je okrunjen 31. marta 1387. godine.

Nepopularni brak između Marije i Sigismunda, stranca kojem je sada pripala jednaka vlast nad Ugarskom, ubrzo je izazvao revolt plemstva. Tokom njenog zatvoreništva u Novigradu, godinu dana nakon smrti Karla Dračkog, Mariji je pred očima zadavljena majka, bivša kraljica Elizabeta Kotromanić, za što je Marija sumnjičila svog supruga. Marija je oslobođena je 1387. godine, a nakon povratka na vlast njen odnos sa Sigismundom se znatno pogoršao.

Brak s Barbarom Celjskom

Marija je umrla pod sumnjivim okolnostima u visokoj trudnoći, ipak ne ostavivši iza sebe djece, kao posljednji Anžuvin na ugarskom tronu. Sigismund, njen udovac, zadržao je njeno kraljevstvo, kao što je to bio srednjovjekovni običaj, a njegova nasljednica bila je kćerka iz drugog braka sa Barbarom Celjskom, čija je nana bila Marijina tetka po majci.

Vladavina i ratovanje

Poslije očeve smrti Sigismund je postao i car Svetog Rimskog Carstva 1411. godine, ali za cara je krunisan u Rimu tek 1433. godine. Godine 1419. naslijedio je češku krunu od svoga brata Vjenceslava IV, a okrunjen je 27. jula 1420. godine.

Sigismund je organizovao krstaški rat protiv Osmanlija. Poražen je kod Nikopolja 1396. godine. Vodio je rat sa Venecijom. Najviše problema imao je sa napuljskim kraljem Ladislavom, protivnikom u borbi za ugarsko prijestolje iz dinastije Anžuvinaca. Sigismuund je jedan od organizatora crkvenog sabora u Konstanci (1414-1418), koji je osudio učenje Jana Husa. Jan Hus je spaljen a poslije toga husitski ratovi pratili su njegovu čitavu vladavinu. Sigismund je osnovao čuveni Zmajev red, kako bi kontrolisao brojne vazale u susjedstvu svoje države. Priredio je čuveni turnir u Budimu 1412. godine.

Odnos s Bosnom

Sigismund je izuzetno značajan ugarski vladar u odnosima između Bosne i Ugarske. Dugogodišnji napori Sigismunda Luksemburškog za osvajanje Bosne i preuzimanje bosanske krune završili su neuspješno. Sigismund je ostvario jak pritisak na Bosnu u doba kralja Stjepana Dabiše, ali su Bosanci iskoristili njegove probleme poslije poraza kod Nikipolja i prišli njegovom protivniku Ladislavu. Njegovi pokušaji nametanja uticaja preko kralja Stjepana Ostoje završili su bezuspješno. Na njegovu stranu prišaoje Hrvoje Vukčić Hrvatinić 1409, a i ostali velikaši u Bosni do kraja 1411. No, tada su okolnosti bile drugačije. Bosanska kruna nije više bila u opticaju kao osnova međusobnih odnosa. Poslije raskida sa Hrvojem Vukčićem, bosansku Srebrenicu predao je na upravu despotu Stefanu Lazareviću. Nešto kasnije, 1427. Sigismund je napravio sporazum po kojem su bosansku krunu, kralja Tvrtka II trebali da naslijede predstavnici Celjskih, njegov punac Herman II Celjski, ali ni ta kombinacija nije imala realne osnove.

Sigismund je bio veliki rival bosanskih vladara i velmoža. Njegova snaga demonstrirana je srednjom i istočnom Evropom, ali njegova južna politika, kroz odnos prema Bosni, nije uvijek bila u prvom planu, pa se stabilan susjed, kao što je to bila Bosna, dugo vremena tolerisao i kao protivnik.

Smrt

Njegovom smrću 9. decembra 1437. godine na izumiranje je osuđena dinastija Luksemburgovaca, koja će konačno izumrijeti smrću njegove kćerke Elizabete. U Njemačkoj, Ugarskoj, Hrvatskoj i Češkoj naslijedio ga je kćerkin muž, Albert II Habsburški.


Vladarske titule
Prethodnik:
Karlo IV
Car Svetog Rimskog Carstva
1433-1437
Nasljednik:
Fridrik III


Prethodnik:
Marija
Kralj Ugarske
1387-1437
s Marijom do 1395.
Nasljednik:
Albert (II)
Prethodnik:
Vjenceslav IV
Kralj Češke
1420-1437
Prethodnik:
Robert
Kralj Njemačke
1411-1433