Razlika između verzija stranice "Konačno rješenje židovskog pitanja"
[nepregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m HTML ispravka |
m +{{Nedostaju izvori}} |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Nedostaju izvori}} |
|||
{{Siroče|23|02|2012}} |
{{Siroče|23|02|2012}} |
||
[[Datoteka:Heydrich-Endlosung.jpg|desno|mini|300p|Transkripcija]] |
[[Datoteka:Heydrich-Endlosung.jpg|desno|mini|300p|Transkripcija]] |
Verzija na dan 18 april 2013 u 18:10
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo. |
Konačno rješenje židovskog pitanja (die Endlösung der Judenfrage) je pojam koji se odnosi na plan njemačkih nacista da genocidom unište i pobiju cijelu populaciju Židova u Evropi za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ovaj pojam je smišljen od strane Adolfa Eichmanna, jednog od vrhovnih nacističkih vođa, koji je nadgledao i vodio genocid. Izvedba ovog plana se kasnije očtiovala u najvećim pokoljima nad Židovima u Drugom svjetskom ratu. Masovna ubistva Židova imala su za žrtvu milion Židova prije finalizacije Konačnog rješenja 1942.godine. To je bio dokumenat koji planira potpuno istrebljenje židovske populacije u Evropi u logorima smrti ili putem smaknuća njemačkim SS-jedinicama. Ta odluka je donešena na Wannsee konferenciji u Berlinu, 20.1.1942. godine. Na njoj je održana rasprava oko "Konačnog rješenja židovskog pitanja", a sav je materijal snimljen. Materijal su nakon rata pronašli saveznički vojnici i to je bio jedan od glavnih dokaza na Nürnberškom procesu. U proljeće 1942.godine je počela masovna egzekucija i potpuno istrebljenje evropskih Židova, a već su stotine hiljada bile ubijene od strane odreda smrti-njemačkih elitnih jedinica. Još uvijek traje debata kad je tačno donešena odluka da se Jevreji u Evropi izbrišu.
Dio historičara tvrdi da su zapravo postojale dvije odluke istrebljenja Židova u Evropi. Prva je bila o istrebljenju Židova u Rusiji i njih su provodile njemačke elitne trupe, a druga je odluka bila da se istrijebe ostali Židovi u Evropi. Joseph Goebbels, njemački ministar propagande u to vrijeme, je jednom prilikom izjavio: "Führer je riješio da Židove skloni sa scene. Upozorio ih je da se neće lijepo provesti ako pokušaju ponovo nešto protiv Njemačke i njemačkog naroda, kao što su to uradili u Prvom svjetskom ratu. Ali, oni su neposlušan, tvrdoglav narod, ne shvataju što im se sprema. Sami su krivi za sve što im se dogodilo, trenutno događa i što će im se dogoditi. Sad je evo došao još jedan rat svjetskih razmjera. I sad je istrebljenje Židova neminovno i izuzetno potrebno. Ako se sada njih ne riješimo, nećemo nikada. Ako Nijemci moraju ginuti, da bi istrijebili ovu gamad, onda će tako i biti. Moramo se žrtvovati. Ali, nek židovsko smeće zna, da će odgovarat za svakog Nijemca koji pogine za čast našeg Carstva, i za svakog Nijemca, njih će stradat 1000. Stanite uz bok Führera, koji nas vodi da konačno očistimo svoje Cartsvo, svoju Svetu Njemačku od ovogo korova". Tokom rata 6 miliona Židova je ubijeno u plinskim komorama, radnim logorima, sabirnim centrima, logorima smrti ili u individualnim smaknućima. U ljeto 1941. godine su otvoreni logori Belzec, Sobibor, Treblinka, Buchenwald, Dachau, Auschwitz.
Commons ima datoteke na temu: Konačno rješenje židovskog pitanja |