Razlika između verzija stranice "Hormon"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
dopuna sa hr i en wiki
Red 4: Red 4:


Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intracćlijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pak pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.
Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intracćlijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pak pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.
== Također pogledati ==
* [[Obestatin]]
* [[Leptin (hormon)|Leptin]]
== Vanjski linkovi ==
== Vanjski linkovi ==
* [http://www.hormone.org The Hormone Foundation]
* [http://www.hormone.org The Hormone Foundation]

Verzija na dan 4 juni 2013 u 22:23

Epinefrin

Hormoni (grčki ορμόνη, od riječi horman, hormanus - pokrenuti, probuditi) predstavljaju proteine, peptide, modifikovane aminokiseline, lipide, fosfolipide i steroidne hormone koje sintetiše sam oragnizam, a čija je funkcija prije svega regulatorna. Sintetišu ih žlijezde sa unutrašnjim lučenjem.

Svoju funkciju ostvaruju u ciljnim tkivima posredstvom specifičnih receptora koji su najčešće locirani na ćelijskoj membrani iako postoje tipovi receptora lociranih intracćlijski. Sinteza hormona je najčešće pod neuralnom kontrolom ili pak pod kontrolom samog hormona po principu feedback inhibicije. Nedostatak ili nefunkcionalnost sintetisanih hormona (promjene u strukturi genetski determinisane) dovodi do patoloških stanja u organizmu koji se mogu manifestovati kliničkim slikama različite težine pa i letalnim ishodom. Danas postoji niz supstitucionih terapija kojima se nadoknađuje aprodukcija ili hipokoncentracija pojedinih hormona u organizmu.

Također pogledati

Vanjski linkovi