Razlika između verzija stranice "Nerva"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}}
m Čiščenje međuwiki veza: -oc
Red 37: Red 37:


[[Kategorija:Rimski carevi]]
[[Kategorija:Rimski carevi]]

[[oc:Nerva]]

Verzija na dan 24 juni 2013 u 22:43

Nervino poprsje.

Nerva lat. Marcus Cocceius Nerva (8. novembar 30. - 27. januara 98.), prvi rimski car u periodu Pet dobrih careva, od 96. do 98. Bio je konzul 71. i 90. Nakon ubistva Domicijana narod i vojska su ga uz privolu senata proglasili carem. Izdao Lex agraria, po kojem su mnogi bezemljaši dobili zemlju; osnovao fundaciju za uzdržavanje i odgoj siromašne djece. Adoptirao je i uzeo za suvladara Trajana 97.


Nerva, punim imenom Marko Kokcej Nerva (lat. Marcus Cocceius Nerva, je stupio na prijesto 96. god. n. e. Bio je nasljednik Domicijanov i osnivač carske dinastije koja se, ne sasvim tačno, naziva antoninskom.

Nerva je pripadao starom senatorskom rodu, ali je njegov rod, slično Vespazijanovom, pripadao italskom, a ne rimskom nobilitetu. Nerva je bio povezan i sa dinastijom Julijevaca-Klaudijevaca jer se njegov ujak Oktavije Lenat (Octavius Laenas) oženio Rubelijom Basom (Rubellia Bassa), praunukom cara Tiberija.

Nerva je prvi od tzv. petorice dobrih careva te posljednji car koji je i po porijeklu i po rođenju bio Italik. Nije imao uobičajenu državničku karijeru, ali je obavljao dužnost konzula sa Vespazijanom 71. godine i sa Domicijanom 90. godine.

Proglašen je za cara nakon Domicijanovog ubistva 96. godine. Prema riječima Kasija Diona, zavjerenici su carski prijesto ponudili upravo Nervi zato što je bio star (u trenutku proglašenja imao je 61 godinu), i zato što nije imao djece.

Kratkotrajna Nervina vladavina simbolisala je nastupanje nove epohe sloge senata i princepsa. Proglašena je amnestija onih koji su bili optuženi pod Domicijanom po zakonu o uvredi veličanstva, a potkazivači (delatores) su bili kažnjeni. Ali među vojnicima je bilo mnogo onih koji su bili nezadovoljni izborom senatorskog cara, pa su pretorijanci 97. godine provalili u carsku palatu i čak nakratko zarobili Nervu. On je ispunio njihove zahtijeve za kažnjavanjem Domicijanovih ubica, a zatim je, da bi osnažio svoje uporište u vojsci, usinio Marka Ulpija Trajana, namesnika Germanije, koji je uživao veliku popularnost među vojnicima. Trajan je kasnije kaznio smrću Kasperija Elijana (Casperius Aelianus), prefekta pretorijanaca koji je poveo ovu pobunu protiv Nerve.

Nerva je sproveo agrarni zakon po kome je najsiromašnijim građanima podijeljena zemlja. Ali, od posebnog značaja bilo je osnivanje tzv. alimentarnih fondova, čiji puni razvitak pada u vreme vladavine Nervinih nasljednika.

Umro je prirodnom smrću i odmah bio deifikovan od strane senata.