Razlika između verzija stranice "Ayrton Senna"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 36: Red 36:
==Karijera u Formuli 1 ==
==Karijera u Formuli 1 ==
===Toleman (1984)===
===Toleman (1984)===
Senna je na početku svoje karijere u Formuli 1 testirao za nekoliko ekipa: Williams, McLaren, Brabham i Toleman. Peter Warr iz Lotusa, Ron Dennis iz McLaren, i Bernie Eccleston iz Brabham su mu ponudili testiranje 1984. godine i predstavili dugoročne ugovore. Warr iz Lotusa je zapravo želio da Senna zamijeni [[Nigel Mansell]]a, ali je njihov tadašnji glavni sponzor, Imperial Tobacco, zahtijevao da u ekipi bude britanac tako da je ta opcija propala. Prvu testnu vožnju za Brabham Senna je ostvario u novembru [[1983]]. godine gdje je ostvario prolazna vremena dvije sekunde slabija od prvog vozača ekipe, [[Nelson Piquet]]a koji mu je te prilike dodijelio nadimak 'taksi vozač iz Sao Paula'. Senna je bio impresioniran Brabham ekipom ali je prema mišljenju Piqueta glavni sponzor ekipe 'Parmalat' insistirao na tome da u ekipu ipak dođe Roberto Moreno.<ref>{{cite journal |last=Clarkson |first=Tom |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date=18 October 2012|title=When Senna drove for Brabham |trans_title= |journal=F1 Racing |volume=201 |series= |issue=November 2012 |pages=62–67 |at= |publisher=Haymarket Publications |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |arxiv= |isbn= |pmc= |url= |laysource= }}</ref><ref>Rubython, Tom, ''The Life of Senna'' (2004), str. 90</ref>
Senna je na početku svoje karijere u Formuli 1 testirao za nekoliko ekipa: [[Williams]], [[McLaren]], Brabham i Toleman. Peter Warr iz Lotusa, [[Ron Dennis]] iz McLaren, i [[Bernie Eccleston]] iz Brabham su mu ponudili testiranje 1984. godine i predstavili dugoročne ugovore. Warr iz Lotusa je zapravo želio da Senna zamijeni [[Nigel Mansell]]a, ali je njihov tadašnji glavni sponzor, Imperial Tobacco, zahtijevao da u ekipi bude britanac tako da je ta opcija propala. Prvu testnu vožnju za Brabham Senna je ostvario u novembru [[1983]]. godine gdje je ostvario prolazna vremena dvije sekunde slabija od prvog vozača ekipe, [[Nelson Piquet]]a koji mu je te prilike dodijelio nadimak 'taksi vozač iz Sao Paula'. Senna je bio impresioniran Brabham ekipom ali je prema mišljenju Piqueta glavni sponzor ekipe 'Parmalat' insistirao na tome da u ekipu ipak dođe Roberto Moreno.<ref>{{cite journal |last=Clarkson |first=Tom |last2= |first2= |author2= |authorlink2= |date=18 October 2012|title=When Senna drove for Brabham |trans_title= |journal=F1 Racing |volume=201 |series= |issue=November 2012 |pages=62–67 |at= |publisher=Haymarket Publications |editor1-first= |editor1-last= |editor1-link= |arxiv= |isbn= |pmc= |url= |laysource= }}</ref><ref>Rubython, Tom, ''The Life of Senna'' (2004), str. 90</ref>
Kao posljedica toga, Senna se ipak pridružio Toleman ekipi koja je u tada bila relativno nova ekipa, koja je koristila manje konkurentne Pirelli pneumatike.<ref>Hilton (2004), str. 121–122.</ref><ref>{{cite book|last=Drackett|first=Phil|title=Brabham : Story of a racing team|publisher=Arthur Barker|year=1985|isbn=0-213-16915-0}} str. 134–135</ref> Venecuelanski vozač [[Johnny Cecotto]] je bio njegov timski kolega.<ref>{{cite web|title=Happy birthday to Johnny Cecotto|url=http://richardsf1.com/2010/01/25/happy-birthday-to-johnny-cecotto/|publisher=25 January 2010}}</ref>
Kao posljedica toga, Senna se ipak pridružio Toleman ekipi koja je u tada bila relativno nova ekipa, koja je koristila manje konkurentne Pirelli pneumatike.<ref>Hilton (2004), str. 121–122.</ref><ref>{{cite book|last=Drackett|first=Phil|title=Brabham : Story of a racing team|publisher=Arthur Barker|year=1985|isbn=0-213-16915-0}} str. 134–135</ref> Venecuelanski vozač [[Johnny Cecotto]] je bio njegov timski kolega.<ref>{{cite web|title=Happy birthday to Johnny Cecotto|url=http://richardsf1.com/2010/01/25/happy-birthday-to-johnny-cecotto/|publisher=25 January 2010}}</ref>
Debitovao je na VN Brazila na stazi u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Prvi bod ostvario je na svojoj drugoj utrci, na VN [[Južnoafrička Republika|Južnoafričke Republike]] 7. aprila 1984. godine na stazi Kyalami. Isti učinak postigao je i na slijedećoj utrci za VN Belgije. Dva boda u prve tri utrke i nisu bile dobar početak za jednog od najboljih svjetskih vozača Formule 1, no to će se ubrzo sasvim promijeniti. Kombinacija oko nedoumice vezanih za pneumatike i problemi sa pritiskom goriva u bolidu uzrokovale su da propusti da se kvalifikuje za utrku za VN San Marina i to je bio jedini put da propusti da se kvalifikuje za jednu utrku u svojoj uspješnoj karijeri.<ref>Senna's best result of the season came at the Monaco Grand Prix, the first wet weather race of the season. Qualifying 13th on the grid, he made steady progress in climbing through the field, passing [[Niki Lauda]] for second on lap 19. He quickly began to cut the gap to race leader [[Alain Prost]], but before he could attack Prost the race was stopped on lap 31 for safety reasons, as the rain had grown even heavier. At the time the race was stopped Senna was catching Prost at 4 seconds per lap.</ref>
Debitovao je na VN Brazila na stazi u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Prvi bod ostvario je na svojoj drugoj utrci, na VN [[Južnoafrička Republika|Južnoafričke Republike]] 7. aprila 1984. godine na stazi Kyalami. Isti učinak postigao je i na slijedećoj utrci za VN Belgije. Dva boda u prve tri utrke i nisu bile dobar početak za jednog od najboljih svjetskih vozača Formule 1, no to će se ubrzo sasvim promijeniti. Kombinacija oko nedoumice vezanih za pneumatike i problemi sa pritiskom goriva u bolidu uzrokovale su da propusti da se kvalifikuje za utrku za VN San Marina i to je bio jedini put da propusti da se kvalifikuje za jednu utrku u svojoj uspješnoj karijeri.<ref>Senna's best result of the season came at the Monaco Grand Prix, the first wet weather race of the season. Qualifying 13th on the grid, he made steady progress in climbing through the field, passing [[Niki Lauda]] for second on lap 19. He quickly began to cut the gap to race leader [[Alain Prost]], but before he could attack Prost the race was stopped on lap 31 for safety reasons, as the rain had grown even heavier. At the time the race was stopped Senna was catching Prost at 4 seconds per lap.</ref>
Red 46: Red 46:
===Lotus (1985–1987)===
===Lotus (1985–1987)===
====1985====
====1985====
Nako što je u prvoj debitantskoj sezoni vozio za ekipu Toleman, Senna je već [[1985]]. godine prešao u ekipu [[Lotus]] koja je u to doba koristila motore Renaulta. Klupski kolega mu je bio talijanski vozač Elio de Angelis. Ovaj prelazak u ekipu Lotusa bio je obavijen velom tajne jer se špekulisalo da je Senna morao od ekipe Toleman otkupiti svoj ugovor kako mu isti ne bi bio smetnja za prelazak u Lotus. U drugoj utrci sezone, za VN Portugala ostvario je svoju prvu startnu poziciju (pole position) koju je pretvorio u svoju prvu pobjedu na jednoj od utrka Formule 1 a koja je održana u vlažnim uslovima, stigavši na cilj sa više od minut vremena prednosti ispred Michele Alboreta.
Nako što je u prvoj debitantskoj sezoni vozio za ekipu Toleman, Senna je već [[1985]]. godine prešao u ekipu Lotus koja je u to doba koristila motore Renaulta. Klupski kolega mu je bio talijanski vozač Elio de Angelis. Ovaj prelazak u ekipu Lotusa bio je obavijen velom tajne jer se špekulisalo da je Senna morao od ekipe Toleman otkupiti svoj ugovor kako mu isti ne bi bio smetnja za prelazak u Lotus. U drugoj utrci sezone, za [[Velika nagrada Portugala|VN Portugala]] ostvario je svoju prvu startnu poziciju (pole position) koju je pretvorio u svoju prvu pobjedu na jednoj od utrka Formule 1 a koja je održana u vlažnim uslovima, stigavši na cilj sa više od minut vremena prednosti ispred Michele Alboreta.
Još dva puta se popeo na podij (VN Holandije i VN Italije) prije nego što je ostvario svoju drugu pobjedu, opet u vlažnim uslovima, na VN Belgije voženoj na stazi Circuit de Spa-Francorchamps.
Još dva puta se popeo na podij ([[Velika nagrada Holandije|VN Holandije]] i [[Velika nagrada Italije|VN Italije]]) prije nego što je ostvario svoju drugu pobjedu, opet u vlažnim uslovima, na VN Belgije voženoj na stazi Circuit de Spa-Francorchamps.
Odnos Ayrtona Senne sa klupskim kolegom Angelisom su se u toku sezone pogoršali jer su oba vozača tražili status prvog vozača ekipe. Nakon što je proveo 6 godina u Lotusu, De Angelis je na kraju sezone prešao u ekipu Brabham sa uvjerenjem da Senna sve više ima podršku vodstva ekipe.<ref>Hilton (2004), str. 163</ref> Sa svojim brzim ali prilično nepouzdanim bolidom ''97T'' sezonu je završio na 4. mjestu, s osvojenih 38 bodova i šest podija (dvije pobjede, dva 2. mjesta i dva 3. mjesta), uz sedam prvih startnih pozicija. Što se tiče kvalifikacija, međutim, Senna je počeo da se etablira kao najbrži vozač na terenu. Njegovih 7 startnih pozicija te sezone je bio daleko najbolji rezultat u odnosu na rivale.<ref>{{cite news|title=Mansell after Grand Prix mark|url=http://news.google.com/newspapers?id=4h1NAAAAIBAJ&sjid=mDQDAAAAIBAJ&pg=1280,421147&dq=ayrton+senna&hl=en|newspaper=Rome News-Tribune|date=3 November 1985|page=15B}}</ref>
Odnos Ayrtona Senne sa klupskim kolegom Angelisom su se u toku sezone pogoršali jer su oba vozača tražili status prvog vozača ekipe. Nakon što je proveo 6 godina u Lotusu, De Angelis je na kraju sezone prešao u ekipu Brabham sa uvjerenjem da Senna sve više ima podršku vodstva ekipe.<ref>Hilton (2004), str. 163</ref> Sa svojim brzim ali prilično nepouzdanim bolidom ''97T'' sezonu je završio na 4. mjestu, s osvojenih 38 bodova i šest podija (dvije pobjede, dva 2. mjesta i dva 3. mjesta), uz sedam prvih startnih pozicija. Što se tiče kvalifikacija, međutim, Senna je počeo da se etablira kao najbrži vozač na terenu. Njegovih 7 startnih pozicija te sezone je bio daleko najbolji rezultat u odnosu na rivale.<ref>{{cite news|title=Mansell after Grand Prix mark|url=http://news.google.com/newspapers?id=4h1NAAAAIBAJ&sjid=mDQDAAAAIBAJ&pg=1280,421147&dq=ayrton+senna&hl=en|newspaper=Rome News-Tribune|date=3 November 1985|page=15B}}</ref>
====1986====
====1986====
[[Datoteka:Senna Brands 1986.jpg|thumb|240px|Senna u bolidu Lotusa na VN Velike Britanije 1986. godine]]
U drugoj sezoni u ekipi Lotusa Senni se pridružio novi klupski kolega Scot Johnny Dumfries koji je zamijenio De Angelisa a nakon što je Senna uložio veto na dolazak Dereka Warwicka u ekipu, rekavši da Lotus nije u mogućnosti pokrenuti konkurentne automobile za dva vrhunska vozača u isto vrijeme. Senna je kasnije priznao: "Bilo je loše, loše. Do tada sam imao dobar odnos s Derekom."<ref>Hilton (2004), str. 170.</ref>
U drugoj sezoni u ekipi Lotusa Senni se pridružio novi klupski kolega Scot Johnny Dumfries koji je zamijenio De Angelisa a nakon što je Senna uložio veto na dolazak Dereka Warwicka u ekipu, rekavši da Lotus nije u mogućnosti pokrenuti konkurentne automobile za dva vrhunska vozača u isto vrijeme. Senna je kasnije priznao: "Bilo je loše, loše. Do tada sam imao dobar odnos s Derekom."<ref>Hilton (2004), str. 170.</ref>
Ekipa je za sezonu 1986 napravila promjene na bolidu čime se povećala pouzdanost bolida što je bilo glavni nedostatak na bolidu u prethodnoj sezoni. Senna je započeo sezonu 2. mjestom iza sunarodnjaka Nelsona Piqueta na VN Brazila na stazi Jacarepaguá u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Na drugoj utrci sezone za VN Španije, Senna pobjeđuje sa 0,014 sekundi prednosti ispred Nigel Mansella što predstavlja jedan od najtješnjih finiša u historiji Formule 1 čime prvi put u svojoj karijeri preuzima prvo mjesto u poretku vozača.<ref>Hilton (2004), str. 428</ref> Međutim, ubrzo gubi prvo mjesto zbog odustajanja iz utrke uzrokovanje mehaničkim kvarom na bolidu usljed općenite nepouzdanosti tadašnjeg bolida kojim je upravljao.
Ekipa je za sezonu 1986 napravila promjene na bolidu čime se povećala pouzdanost bolida što je bilo glavni nedostatak na bolidu u prethodnoj sezoni. Senna je započeo sezonu 2. mjestom iza sunarodnjaka Nelsona Piqueta na [[Velika nagrada Brazila|VN Brazila]] na stazi Jacarepaguá u [[Rio de Janeiro|Rio de Janeiru]]. Na drugoj utrci sezone za VN Španije, Senna pobjeđuje sa 0,014 sekundi prednosti ispred Nigel Mansella što predstavlja jedan od najtješnjih finiša u historiji Formule 1 čime prvi put u svojoj karijeri preuzima prvo mjesto u poretku vozača.<ref>Hilton (2004), str. 428</ref> Međutim, ubrzo gubi prvo mjesto zbog odustajanja iz utrke uzrokovanje mehaničkim kvarom na bolidu usljed općenite nepouzdanosti tadašnjeg bolida kojim je upravljao.
Ove slabosti bolida su posebno došle do izražaja u drugoj polovini sezone tako da je Senna izgubio šansu za osvajanjem prvenstva Formule 1 a borba za tron se odvijala između aktuelnog prvaka Alaina Prosta u McLaren-TAG-Porscheu i dvojca Piqueta i Mansella u Williams-Hond. No i usprkos problemima s bolidom, pobijedio je na VN SAD-a na stazi voženoj u [[Detroit]]u. Sezonu ponovo završava na 4. mjestu s 55 bodova, ukupno 8 najboljih startnih pozicija, dvije pobjede i šest podija (četiri 2. i dva 3. mjesta).<ref>{{cite web|title=Ayrton Senna, Lotus 98T|url=http://www.thomsonstudio.com/node/62|publisher=Thomson Studio}}</ref>
Ove slabosti bolida su posebno došle do izražaja u drugoj polovini sezone tako da je Senna izgubio šansu za osvajanjem prvenstva Formule 1 a borba za tron se odvijala između aktuelnog prvaka Alaina Prosta u McLaren-TAG-Porscheu i dvojca Piqueta i Mansella u Williams-Hond. No i usprkos problemima s bolidom, pobijedio je na [[Velika nagrada SAD|VN SAD-a]] na stazi voženoj u [[Detroit]]u. Sezonu ponovo završava na 4. mjestu s 55 bodova, ukupno 8 najboljih startnih pozicija, dvije pobjede i šest podija (četiri 2. i dva 3. mjesta).<ref>{{cite web|title=Ayrton Senna, Lotus 98T|url=http://www.thomsonstudio.com/node/62|publisher=Thomson Studio}}</ref>
Nakon osvajanja VN SAD-a u Detroitu, dva dana nakon što je Brazil eliminisan sa svjetskog prvenstva u nogometu, Senna je zatražio brazilsku zastavu i odvezao jedan krug mašući njom. Nakon toga, isti ritual ponovljao bi svaki put kada bi pobijedio na nekoj utrci Formule 1.<ref>http://www.telegraph.co.uk/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html</ref> Osim toga, Senna je te 1986. godine imao kratak izlet u reli utrke, gdje je isprobao neke modele automobila kao što su: Vauxhall Nova, Austin Rover Metro 6R4 i Ford Sierra Cosworth RS-a na utrkama zatvorenim za javnost.<ref>{{cite web|url=http://www.wrc.com/news/features-archive/senna-%A1piloto-de-rallye/?fid=14986 |title=Senna: The rally driver!|publisher=wrc.com|date=8 July 2011|accessdate=30 August 2012}}</ref>
Nakon osvajanja VN SAD-a u Detroitu, dva dana nakon što je Brazil eliminisan sa svjetskog prvenstva u nogometu, Senna je zatražio brazilsku zastavu i odvezao jedan krug mašući njom. Nakon toga, isti ritual ponovljao bi svaki put kada bi pobijedio na nekoj utrci Formule 1.<ref>http://www.telegraph.co.uk/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html</ref> Osim toga, Senna je te 1986. godine imao kratak izlet u reli utrke, gdje je isprobao neke modele automobila kao što su: Vauxhall Nova, Austin Rover Metro 6R4 i Ford Sierra Cosworth RS-a na utrkama zatvorenim za javnost.<ref>{{cite web|url=http://www.wrc.com/news/features-archive/senna-%A1piloto-de-rallye/?fid=14986 |title=Senna: The rally driver!|publisher=wrc.com|date=8 July 2011|accessdate=30 August 2012}}</ref>


====1987====
====1987====
Lotus je sezonu 1987 započeo sa novim motorom. Naime nakon odustajanja Renaulta iz takmičenja Formule 1, japanski proizvođač motora Honda koji je prethodnu godinu sa ekipom Williams osvojio titulu u poretku konstruktora je odlučio da ostane u takmičenju te se pridružio Lotusu. Sa dolaskom Honde u ekipu je došao i drugi vozač, japanac Satoru Nakajima. Senna je započeo sezonu sa promjenjivom srećom. Podij na VN San Marina je donekle ublažio kontroverze sa slijedeće trke sa VN Belgije na stazi Spa-Francorchamps, gdje se Senna sudario sa Mansellom a poslije toga se suočio sa ljutitim englezom u boxu.<ref>Hilton (2004), str. 432</ref> Poslije toga, Senna je osvojio dvije utrke zaredom: narednu VN Monaka (prva od njegovih rekordnih šest pobjeda u na stazi u Monaku) i VN SAD-a na stazi u Detroitu (njegova druga pobjeda u dvije godine na istoj stazi) te tim pobjedama preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača.<ref>{{cite web|last=Jones F.|first=Robert|title=Street Smart In Motown|url=http://sportsillustrated.cnn.com/vault/article/magazine/MAG1066128/2/index.htm|publisher=Sports Illustrated|date=29 June 1987|accessdate=13 October 2012}}</ref>
Lotus je sezonu 1987 započeo sa novim motorom. Naime nakon odustajanja [[Renault]]a iz takmičenja Formule 1, japanski proizvođač motora [[Honda]] koji je prethodnu godinu sa ekipom Williams osvojio titulu u poretku konstruktora je odlučio da ostane u takmičenju te se pridružio Lotusu. Sa dolaskom Honde u ekipu je došao i drugi vozač, japanac Satoru Nakajima. Senna je započeo sezonu sa promjenjivom srećom. Podij na [[Velika nagrada San Marina|VN San Marina]] je donekle ublažio kontroverze sa slijedeće trke sa [[Velika nagrada Belgije|VN Belgije]] na stazi Spa-Francorchamps, gdje se Senna sudario sa Mansellom a poslije toga se suočio sa ljutitim englezom u boxu.<ref>Hilton (2004), str. 432</ref> Poslije toga, Senna je osvojio dvije utrke zaredom: narednu [[Velika nagrada Monaka|VN Monaka]] (prva od njegovih rekordnih šest pobjeda u na stazi u Monaku) i VN SAD-a na stazi u Detroitu (njegova druga pobjeda u dvije godine na istoj stazi) te tim pobjedama preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača.<ref>{{cite web|last=Jones F.|first=Robert|title=Street Smart In Motown|url=http://sportsillustrated.cnn.com/vault/article/magazine/MAG1066128/2/index.htm|publisher=Sports Illustrated|date=29 June 1987|accessdate=13 October 2012}}</ref>
Pa iako je bolid Lotus-Honda bio stabilniji i bolji u odnosu na bolid iz prethodne dvije sezone postajalo je jasnije da je Williams-Honda Mansella i Piqueta ipak brži.
Pa iako je bolid Lotus-Honda bio stabilniji i bolji u odnosu na bolid iz prethodne dvije sezone postajalo je jasnije da je Williams-Honda Mansella i Piqueta ipak brži.
Razlika u kvaliteti bolida koji su koristili Hondine motore je bila najočiglednija na utrci za VN Velike Britanije gdje su Mansell i Piquet završili utrku sa krugom prednosti ispred Senne i Nakajime. Već tada se Piquet odvaja od konkurencije u borbi za prvo mjesto. Senna sve više postaje nezadovoljan svojim šansama u Lotusu tako da na utrci u Monci najavljuje da će se u slijedećoj sezoni pridružiti McLarenu.<ref>Hilton (2004), str. 186</ref> U ostatku sezone Mansell i Piquet, iako uz stalno vodstvo Piqueta, nastavljaju sa borbom za tron Formule 1.
Razlika u kvaliteti bolida koji su koristili Hondine motore je bila najočiglednija na utrci za VN Velike Britanije gdje su Mansell i Piquet završili utrku sa krugom prednosti ispred Senne i Nakajime. Već tada se Piquet odvaja od konkurencije u borbi za prvo mjesto. Senna sve više postaje nezadovoljan svojim šansama u Lotusu tako da na utrci u Monci najavljuje da će se u slijedećoj sezoni pridružiti McLarenu.<ref>Hilton (2004), str. 186</ref> U ostatku sezone Mansell i Piquet, iako uz stalno vodstvo Piqueta, nastavljaju sa borbom za tron Formule 1.

Verzija na dan 10 juli 2013 u 13:01

Ayrton Senna
Ayrton Senna, VN San Marina, Imola 1989. godine
Rođenje21. mart 1960
São Paulo, Brazil
Smrt1. maj 1994(1994-05-01) (34 godine)
Imola Italija
NacionalnostŠablon:ZD-B brazilsko
Formula 1 karijera
Trke162
Prvenstva3 (1988., 1990. i 1991.)
Pobjede41
Podiji80
Bodovi610
Prve startne pozicije65
Najbrži krug19
Prva trkaVelika nagrada Brazila
Posljednja trkaVelika nagrada San Marina
Posljednja sezona1994

Ayrton Senna da Silva (São Paulo, 21. mart 1960. - Bologna, 1. maj 1994.) je bio brazilski vozač Formule 1 i trostruki svjetski prvak. Bio je jedan od najomiljenijih i najboljih vozača Formule 1 i izuzetno dobar za vrijeme vožnji po kišovitom vremenu usljed čega je i dobio naziv Kišni čovjek. Poginuo je u nesreći, za vrijeme utrke za VN San Marina na stazi u Imoli.

Rani život i karijera

Rođen u je u Pro-Matre Maternity Hospital u Santani, u predgrađu São Paulo[1] kao drugo od troje djece svojih roditelja, brazilskog zemljoposjednika i vlasnika fabrike Miltona da Silve i njegove supruge Neide Senna da Silve (koja je bila talijanskog porijekla). Imao je stariju sestru, Viviane i mlađeg brata Leonarda.

Karijera u Formuli 1

Toleman (1984)

Senna je na početku svoje karijere u Formuli 1 testirao za nekoliko ekipa: Williams, McLaren, Brabham i Toleman. Peter Warr iz Lotusa, Ron Dennis iz McLaren, i Bernie Eccleston iz Brabham su mu ponudili testiranje 1984. godine i predstavili dugoročne ugovore. Warr iz Lotusa je zapravo želio da Senna zamijeni Nigel Mansella, ali je njihov tadašnji glavni sponzor, Imperial Tobacco, zahtijevao da u ekipi bude britanac tako da je ta opcija propala. Prvu testnu vožnju za Brabham Senna je ostvario u novembru 1983. godine gdje je ostvario prolazna vremena dvije sekunde slabija od prvog vozača ekipe, Nelson Piqueta koji mu je te prilike dodijelio nadimak 'taksi vozač iz Sao Paula'. Senna je bio impresioniran Brabham ekipom ali je prema mišljenju Piqueta glavni sponzor ekipe 'Parmalat' insistirao na tome da u ekipu ipak dođe Roberto Moreno.[2][3] Kao posljedica toga, Senna se ipak pridružio Toleman ekipi koja je u tada bila relativno nova ekipa, koja je koristila manje konkurentne Pirelli pneumatike.[4][5] Venecuelanski vozač Johnny Cecotto je bio njegov timski kolega.[6] Debitovao je na VN Brazila na stazi u Rio de Janeiru. Prvi bod ostvario je na svojoj drugoj utrci, na VN Južnoafričke Republike 7. aprila 1984. godine na stazi Kyalami. Isti učinak postigao je i na slijedećoj utrci za VN Belgije. Dva boda u prve tri utrke i nisu bile dobar početak za jednog od najboljih svjetskih vozača Formule 1, no to će se ubrzo sasvim promijeniti. Kombinacija oko nedoumice vezanih za pneumatike i problemi sa pritiskom goriva u bolidu uzrokovale su da propusti da se kvalifikuje za utrku za VN San Marina i to je bio jedini put da propusti da se kvalifikuje za jednu utrku u svojoj uspješnoj karijeri.[7] Najbolji rezultat te debitantske sezone Senna je ostvario na VN Monaka, prvoj utrci sezone koja se vozila po vlažnom vremenu. Dan uoči utrke Senna je ostvario 13. mjesto na kvalifikacijama. Tokom same utrke ostvarivao je stalni napredak probijajući se napred i to na stazi koja slovi kao nemoguća za pretjecanje. U 19. krugu utrke prestigao je tada drugoplasiranog vozača utrke, dvostrukog, a poslije i trostrukog svjetskog prvaka, Niki Laudu, te se poslije sa Alainom Prostom borio za pobjednički podij. Ubrzo se primakao Prostu, ali pri nego je došao u poziciju da napadne za prvo mjesto, utrka je prekinuta u 31. krugu iz sigurnosnih razloga a svim vozačima koji su do trenutka prekida utrke bili u poziciji osvajanja bodova, isti su prepolovljeni. To 2. mjesto je ujedno bilo i prvi podij za Ayrtona Sennu.[8] Još dvaput tokom te sezone Senna se penjao na podij i to zahvaljujući ostvarenim trećim mjestima na VN Velike Britanije i na posljednjoj utrci sezone za VN Portugala u Estorilu. Debitantsku sezonu u Formuli 1 završio je kao deveti, izjednačen s Nigelom Mansellom na devetom mjestu ukupnog poretka s ostvarenih 13 bodova.

Toleman bolid tip TG184 Ayrtona Senne iz 1984. godine na izložbi Donington Grand Prix Collection

Pored debitantske sezone, Senna je te 1984. godine vozio i utrku 1000 km Nürburgring-a gdje je odvezao Porsche 956 do 8. mjesta. Osim toga učestvovao je i u ekshibicijskoj utrci koja je upriličena povodom otvaranja nove staze Nürburgringa. Nekoliko vozača Formule 1 je uzelo učešće u ovoj utrci koja se vozila u identičnim Mercedes-Benz-W201 bolidima, a Senna je prvi završio utrku ispred Niki Laude i Carlosa Reutemanna. [9] Nakon utrke Senna je izjavio: "Sada znam da to mogu."[10]

Lotus (1985–1987)

1985

Nako što je u prvoj debitantskoj sezoni vozio za ekipu Toleman, Senna je već 1985. godine prešao u ekipu Lotus koja je u to doba koristila motore Renaulta. Klupski kolega mu je bio talijanski vozač Elio de Angelis. Ovaj prelazak u ekipu Lotusa bio je obavijen velom tajne jer se špekulisalo da je Senna morao od ekipe Toleman otkupiti svoj ugovor kako mu isti ne bi bio smetnja za prelazak u Lotus. U drugoj utrci sezone, za VN Portugala ostvario je svoju prvu startnu poziciju (pole position) koju je pretvorio u svoju prvu pobjedu na jednoj od utrka Formule 1 a koja je održana u vlažnim uslovima, stigavši na cilj sa više od minut vremena prednosti ispred Michele Alboreta. Još dva puta se popeo na podij (VN Holandije i VN Italije) prije nego što je ostvario svoju drugu pobjedu, opet u vlažnim uslovima, na VN Belgije voženoj na stazi Circuit de Spa-Francorchamps. Odnos Ayrtona Senne sa klupskim kolegom Angelisom su se u toku sezone pogoršali jer su oba vozača tražili status prvog vozača ekipe. Nakon što je proveo 6 godina u Lotusu, De Angelis je na kraju sezone prešao u ekipu Brabham sa uvjerenjem da Senna sve više ima podršku vodstva ekipe.[11] Sa svojim brzim ali prilično nepouzdanim bolidom 97T sezonu je završio na 4. mjestu, s osvojenih 38 bodova i šest podija (dvije pobjede, dva 2. mjesta i dva 3. mjesta), uz sedam prvih startnih pozicija. Što se tiče kvalifikacija, međutim, Senna je počeo da se etablira kao najbrži vozač na terenu. Njegovih 7 startnih pozicija te sezone je bio daleko najbolji rezultat u odnosu na rivale.[12]

1986

Senna u bolidu Lotusa na VN Velike Britanije 1986. godine

U drugoj sezoni u ekipi Lotusa Senni se pridružio novi klupski kolega Scot Johnny Dumfries koji je zamijenio De Angelisa a nakon što je Senna uložio veto na dolazak Dereka Warwicka u ekipu, rekavši da Lotus nije u mogućnosti pokrenuti konkurentne automobile za dva vrhunska vozača u isto vrijeme. Senna je kasnije priznao: "Bilo je loše, loše. Do tada sam imao dobar odnos s Derekom."[13] Ekipa je za sezonu 1986 napravila promjene na bolidu čime se povećala pouzdanost bolida što je bilo glavni nedostatak na bolidu u prethodnoj sezoni. Senna je započeo sezonu 2. mjestom iza sunarodnjaka Nelsona Piqueta na VN Brazila na stazi Jacarepaguá u Rio de Janeiru. Na drugoj utrci sezone za VN Španije, Senna pobjeđuje sa 0,014 sekundi prednosti ispred Nigel Mansella što predstavlja jedan od najtješnjih finiša u historiji Formule 1 čime prvi put u svojoj karijeri preuzima prvo mjesto u poretku vozača.[14] Međutim, ubrzo gubi prvo mjesto zbog odustajanja iz utrke uzrokovanje mehaničkim kvarom na bolidu usljed općenite nepouzdanosti tadašnjeg bolida kojim je upravljao. Ove slabosti bolida su posebno došle do izražaja u drugoj polovini sezone tako da je Senna izgubio šansu za osvajanjem prvenstva Formule 1 a borba za tron se odvijala između aktuelnog prvaka Alaina Prosta u McLaren-TAG-Porscheu i dvojca Piqueta i Mansella u Williams-Hond. No i usprkos problemima s bolidom, pobijedio je na VN SAD-a na stazi voženoj u Detroitu. Sezonu ponovo završava na 4. mjestu s 55 bodova, ukupno 8 najboljih startnih pozicija, dvije pobjede i šest podija (četiri 2. i dva 3. mjesta).[15] Nakon osvajanja VN SAD-a u Detroitu, dva dana nakon što je Brazil eliminisan sa svjetskog prvenstva u nogometu, Senna je zatražio brazilsku zastavu i odvezao jedan krug mašući njom. Nakon toga, isti ritual ponovljao bi svaki put kada bi pobijedio na nekoj utrci Formule 1.[16] Osim toga, Senna je te 1986. godine imao kratak izlet u reli utrke, gdje je isprobao neke modele automobila kao što su: Vauxhall Nova, Austin Rover Metro 6R4 i Ford Sierra Cosworth RS-a na utrkama zatvorenim za javnost.[17]

1987

Lotus je sezonu 1987 započeo sa novim motorom. Naime nakon odustajanja Renaulta iz takmičenja Formule 1, japanski proizvođač motora Honda koji je prethodnu godinu sa ekipom Williams osvojio titulu u poretku konstruktora je odlučio da ostane u takmičenju te se pridružio Lotusu. Sa dolaskom Honde u ekipu je došao i drugi vozač, japanac Satoru Nakajima. Senna je započeo sezonu sa promjenjivom srećom. Podij na VN San Marina je donekle ublažio kontroverze sa slijedeće trke sa VN Belgije na stazi Spa-Francorchamps, gdje se Senna sudario sa Mansellom a poslije toga se suočio sa ljutitim englezom u boxu.[18] Poslije toga, Senna je osvojio dvije utrke zaredom: narednu VN Monaka (prva od njegovih rekordnih šest pobjeda u na stazi u Monaku) i VN SAD-a na stazi u Detroitu (njegova druga pobjeda u dvije godine na istoj stazi) te tim pobjedama preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača.[19] Pa iako je bolid Lotus-Honda bio stabilniji i bolji u odnosu na bolid iz prethodne dvije sezone postajalo je jasnije da je Williams-Honda Mansella i Piqueta ipak brži. Razlika u kvaliteti bolida koji su koristili Hondine motore je bila najočiglednija na utrci za VN Velike Britanije gdje su Mansell i Piquet završili utrku sa krugom prednosti ispred Senne i Nakajime. Već tada se Piquet odvaja od konkurencije u borbi za prvo mjesto. Senna sve više postaje nezadovoljan svojim šansama u Lotusu tako da na utrci u Monci najavljuje da će se u slijedećoj sezoni pridružiti McLarenu.[20] U ostatku sezone Mansell i Piquet, iako uz stalno vodstvo Piqueta, nastavljaju sa borbom za tron Formule 1. Ta utrka je konačno prekinuta dvije utrke prije kraja sezone kada Mansell ozljeđuje vrat u pripremama za VN Japana. Time se otvara šansa da Senna ipak može dostići bar to utješno drugo mjesto pod uslovom da ostvari barem dva treća mjesta u preostale dvije utrke. Senna je učinio i više od toga završivši obje utrke (VN Japana i VN Australije) na drugom mjestu. Međutim, na tehničkom pregledu nakon posljednje utrke mjerenjem je otkriveno da su kočnice na Senninom bolidu šire od dozvoljenih. Diskvalifikovan je što je automatski značilo i oduzimanje bodova osvojenih u toj utrci (šest bodova) te je sezonu ipak završio kao treći u ukupnom poretku s 57 bodova, 1 pole positionom i osam podija (četiri puta drugi, ne računajući utrku u kojoj je diskvalifikovan, dva treća mjesta, uz dvije pobjede). U toku sezone, Senna je izgradio dobar odnos sa ekipom Honde te je ekipa Honde obezbijedila svoj V6 turbo motor za ekipu McLarena kojoj se Senna pridružio slijedeće godine.[21]

McLaren (1988–1993)

Williams (1994)

Reference

  1. ^ "Gafisa presta homenagem a Ayrton Senna: "morador ilustre a gente não esquece"". Senna.globo.com. Pristupljeno 2 October 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Clarkson, Tom (18 October 2012). "When Senna drove for Brabham". F1 Racing. Haymarket Publications. 201 (November 2012): 62–67. Referenca sadrži prazan nepoznati parametars: |trans_title= i |laysource= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Rubython, Tom, The Life of Senna (2004), str. 90
  4. ^ Hilton (2004), str. 121–122.
  5. ^ Drackett, Phil (1985). Brabham : Story of a racing team. Arthur Barker. ISBN 0-213-16915-0. str. 134–135
  6. ^ "Happy birthday to Johnny Cecotto". 25 January 2010.
  7. ^ Senna's best result of the season came at the Monaco Grand Prix, the first wet weather race of the season. Qualifying 13th on the grid, he made steady progress in climbing through the field, passing Niki Lauda for second on lap 19. He quickly began to cut the gap to race leader Alain Prost, but before he could attack Prost the race was stopped on lap 31 for safety reasons, as the rain had grown even heavier. At the time the race was stopped Senna was catching Prost at 4 seconds per lap.
  8. ^ "ESPN Profile". ESPN.
  9. ^ "FIA World Endurance Championship 1984". wsrp.ic.cz. Arhivirano s originala, 30 December 2006. Pristupljeno 14 January 2007. Nepoznati parametar |deadurl= zanemaren (prijedlog zamjene: |url-status=) (pomoć); CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  10. ^ Hilton (2004), str. 140.
  11. ^ Hilton (2004), str. 163
  12. ^ "Mansell after Grand Prix mark". Rome News-Tribune. 3 November 1985. str. 15B.
  13. ^ Hilton (2004), str. 170.
  14. ^ Hilton (2004), str. 428
  15. ^ "Ayrton Senna, Lotus 98T". Thomson Studio.
  16. ^ http://www.telegraph.co.uk/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html
  17. ^ "Senna: The rally driver!". wrc.com. 8 July 2011. Pristupljeno 30 August 2012. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  18. ^ Hilton (2004), str. 432
  19. ^ Jones F., Robert (29 June 1987). "Street Smart In Motown". Sports Illustrated. Pristupljeno 13 October 2012. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  20. ^ Hilton (2004), str. 186
  21. ^ "Engines: Honda Motor Company," GP Encyclopedia, printed from www.grandprix.com on 2 June 2007.

Vanjski linkovi


Šablon:Link FA