Razlika između izmjena na stranici "Ayrton Senna"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dodano 12 bajtova ,  prije 7 godina
nema sažetka izmjene
Ove slabosti bolida su posebno došle do izražaja u drugoj polovini sezone tako da je Senna izgubio šansu za osvajanjem prvenstva Formule 1 a borba za tron se odvijala između aktuelnog prvaka Alaina Prosta u McLaren-TAG-Porscheu i dvojca Piqueta i Mansella u Williams-Hond. No i usprkos problemima s bolidom, pobijedio je na [[Velika nagrada SAD|VN SAD-a]] na stazi voženoj u [[Detroit]]u. Sezonu ponovo završava na 4. mjestu s 55 bodova, ukupno 8 najboljih startnih pozicija, dvije pobjede i šest podija (četiri 2. i dva 3. mjesta).<ref>{{cite web|title=Ayrton Senna, Lotus 98T|url=http://www.thomsonstudio.com/node/62|publisher=Thomson Studio}}</ref>
Nakon osvajanja VN SAD-a u Detroitu, dva dana nakon što je Brazil eliminisan sa svjetskog prvenstva u nogometu, Senna je zatražio brazilsku zastavu i odvezao jedan krug mašući njom. Nakon toga, isti ritual ponovljao bi svaki put kada bi pobijedio na nekoj utrci Formule 1.<ref>http://www.telegraph.co.uk/culture/film/8524259/Senna-the-driver-who-lit-up-Formula-One.html</ref> Osim toga, Senna je te 1986. godine imao kratak izlet u reli utrke, gdje je isprobao neke modele automobila kao što su: Vauxhall Nova, Austin Rover Metro 6R4 i Ford Sierra Cosworth RS-a na utrkama zatvorenim za javnost.<ref>{{cite web|url=http://www.wrc.com/news/features-archive/senna-%A1piloto-de-rallye/?fid=14986 |title=Senna: The rally driver!|publisher=wrc.com|date=8 July 2011|accessdate=30 August 2012}}</ref>
 
====1987====
Lotus je sezonu 1987 započeo sa novim motorom. Naime nakon odustajanja [[Renault F1|Renault]]a iz takmičenja Formule 1, japanski proizvođač motora [[Honda]] koji je prethodnu godinu sa ekipom Williams osvojio titulu u poretku konstruktora je odlučio da ostane u takmičenju te se pridružio Lotusu. Sa dolaskom Honde u ekipu je došao i drugi vozač, japanac Satoru Nakajima. Senna je započeo sezonu sa promjenjivom srećom. Podij na [[Velika nagrada San Marina|VN San Marina]] je donekle ublažio kontroverze sa slijedeće trke sa [[Velika nagrada Belgije|VN Belgije]] na stazi Spa-Francorchamps, gdje se Senna sudario sa Mansellom a poslije toga se suočio sa ljutitim englezom u boxu.<ref>Hilton (2004), str. 432</ref> Poslije toga, Senna je osvojio dvije utrke zaredom: narednu [[Velika nagrada Monaka|VN Monaka]] (prva od njegovih rekordnih šest pobjeda u na stazi u Monaku) i VN SAD-a na stazi u Detroitu (njegova druga pobjeda u dvije godine na istoj stazi) te tim pobjedama preuzima vodstvo u ukupnom poretku vozača.<ref>{{cite web|last=Jones F.|first=Robert|title=Street Smart In Motown|url=http://sportsillustrated.cnn.com/vault/article/magazine/MAG1066128/2/index.htm|publisher=Sports Illustrated|date=29 June 1987|accessdate=13 October 2012}}</ref>
 
===McLaren (1988–1993)===
====1988====
[[Datoteka:Ayrton Senna 1988 Canada cropped.jpg|thumb|240px|Senna proslavlja svoju prvu titulu prvaka Formule 1 vozeći McLaren MP4/4]]
Nakon tri godine provedene u Lotusu, zahvaljujući dobrim odnosima koje je razvio s Hondom tokom prethodne sezone, i uz dozvolu nominalno prvog vozača McLarena, Alaina Prosta, tada dvostrukog svjetskog prvaka Formule 1, Senna postaje drugi vozač ekipe McLaren. Samim dolaskom Senne u ekipu McLarena postavljen je temelj za žestoku konkurenciju između dvojice vozača, koji je kulminirao u nekoliko dramatičnih incidenata u narednih pet godina. Jedan od takvih incidenata se desio na VN Portugala. Naime na toj utrci Prost je imao nešto bolji start ali je Senna uspio na prvoj krivini da zaobiđe Prosta. Prost je odgovorio i pokušao da uzvrati Senni koji ga je odgurao uz sam zid pri čemu je Prost vozio brzinom od 290 km/h. Incident kobnih razmjera je izbjegnut za malo. Iako je Prost izritiran ovim potezom, Senna se izvukao samo s upozorenjem FIA-e. Senna se kasnije izvinio Prostu za incident koji je napravio, dok je Prost izjavio da nije bio spreman da rizikuje život zaradi titule. U toku sezone, dvojac McLarena je osvojio 15 od 16 utrka vozeći tada dominantni bolid MP4/4. Jedina utrka sezone u kojoj nije pobijedio jedan od vozača McLarena je bila utrka za VN Italije koju je kontrolisao Senna i imao vodstvo ali se sudario s jednim zaostalim vozačem tako da je pobjedu ostvario [[Ferrari]]. Titulu svjetskog prvaka osvojio je Senna iako je Prost formalno skupio više bodova. Te sezone, Prostu se za konačni plasman nisu uračunala tri druga mjesta jer od 16 odvoženih utrka, u njih 11 dodijeljivali su se bodovi za Svjetsko prvenstvo, dok se preostalih pet utrka nije bodovalo za prvenstvo Formule 1.<ref>Bruce Jones, ed. ''50 Years of the Formula One World Championship'' (Carlton, 1999). pp. 221–222.</ref>
22.630

izmjena

Navigacija