Đuro Pucar

Đuro Pucar, nadimak Stari (1899-1979), bosansko-hercegovački politički radnik, porijeklom iz siromašne seljačke porodice. Kao kovački radnik 1920. godine postao je član omladinske organizacije SKOJ, a 1922. i član Komunističke partije Jugoslavije. Bio je naročito aktivan u radničkim sindikalnim organizacijama, u kojima je bio i funkcioner. 1929. godine osuđen je na osam godina robije, ali mu je kazna povećana na još dvije godine, jer se borio protiv nesnosnog stanja u tadašnjim zatvorima i kazamatima Kraljevine Jugoslavije. Od 1939. ilegalno je živio u Sarajevu, gdje je postao član novoformiranog Pokrajinskog odbora KPJ za Bosnu i Hercegovinu i gdje je djelovao usprkos progonu policije. Kao delegat iz BiH na 5. Zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. u Zagrebu izabran je za člana Centralnog komiteta KPJ. Do napada nacističke Njemačke na Jugoslaviju 1941. intenzivno je radio na omasovljenju i jačanju partijskih organizacija i na sprovođenju odluka 5. Zemaljske konferencije, ilegalno boraveći u Sarajevu i drugim mjestima. Jula 1941. po odluci PK KPJ za BiH otišao je u Banja Luku, iz koje je kao sekretar KPJ vršio pripreme za ustanak u Bosanskoj Krajini, koji je kasnije i vodio. Bio je članom Glavnog štaba NOB i POJ za BiH, podpredsjednik ZAVNOBiH-a i član predsjedništva AVNOJ-a, sekretar PK KPJ za BiH. Po oslobođenju zemlje od okupatora bio je ministar bez portfelja u prvoj Vladi Bosne i Hercegovine, vršilac dužnosti predsjednika Prezidijuma Narodne skupštine BiH i podpredsjednika Prezidijuma Narodne skupštine Jugoslavije, zatim predsjednik Vlade BiH i sekretar CK KP BiH, član Izvršnog komiteta CK SKJ, član Predsjedništva SO SSRNJ, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a, član Savjeta Federacije. Đuro Pucar Stari bio je odlikovan kao narodni heroj i junak socijalističkog rada. Po njemu su bile nazvane mnoge ulice u prijeratnoj Bosni i Hercegovini (1945-1992), ali i diljem bivše Jugoslavije (danas ga nose još ulice u Velikoj Kladuši, Šapcu i Zaječaru), institucije i tvornice u zemlji, kao i jedno čitavo naselje - Pucarevo, danas Novi Travnik.

Izvori: - Mala enciklopedije Prosveta u tri toma, Tom 3 (Po-Š), str. 122., Beograd 1986.