Razlika između verzija stranice "Đuro Pucar"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
Biografija Đure Pucara Starog, prema podacima Male enciklopedije Prosveta u tri toma, Tom 3 (Po-Š), str. 122., Beograd 1986. |
No edit summary |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
'''Đuro Pucar''', nadimak '''Stari''' (1899-1979), bosansko-hercegovački politički radnik, porijeklom iz siromašne seljačke porodice. Kao [[kovač]]ki radnik [[1920]]. godine postao je član omladinske organizacije [[SKOJ]], a [[1922]]. i član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Bio je naročito aktivan u radničkim sindikalnim organizacijama, u kojima je bio i funkcioner. 1929. godine osuđen je na osam godina robije, ali mu je kazna povećana na još dvije godine, jer se borio protiv nesnosnog stanja u tadašnjim zatvorima i kazamatima [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Od [[1939]]. ilegalno je živio u [[Sarajevo|Sarajevu]], gdje je postao član novoformiranog Pokrajinskog odbora KPJ za [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] i gdje je djelovao usprkos progonu policije. Kao delegat iz BiH na 5. Zemaljskoj konferenciji KPJ [[1940]]. u [[Zagreb]]u izabran je za člana Centralnog komiteta [[KPJ]]. Do napada nacističke [[Njemačka|Njemačke]] na Jugoslaviju [[1941]]. intenzivno je radio na omasovljenju i jačanju partijskih organizacija i na sprovođenju odluka 5. Zemaljske konferencije, ilegalno boraveći u Sarajevu i drugim mjestima. Jula [[1941]]. po odluci PK KPJ za BiH otišao je u [[Banja Luka|Banja Luku]], iz koje je kao sekretar KPJ vršio pripreme za ustanak u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], koji je kasnije i vodio. Bio je članom Glavnog štaba [[NOB]] i POJ za BiH, podpredsjednik [[ZAVNOBiH]]-a i član predsjedništva [[AVNOJ]]-a, sekretar PK KPJ za BiH. Po oslobođenju zemlje od [[okupator]]a bio je [[ministar]] bez portfelja u prvoj Vladi Bosne i Hercegovine, vršilac dužnosti predsjednika Prezidijuma [[Narodna skupština BiH|Narodne skupštine BiH]] i podpredsjednika Prezidijuma [[Narodna skupština Jugoslavije|Narodne skupštine Jugoslavije]], zatim predsjednik [[Vlada BiH|Vlade BiH]] i sekretar CK KP BiH, član Izvršnog komiteta CK SKJ, član Predsjedništva SO [[SSRNJ]], predsjednik Saveznog odbora [[SUBNOR]]-a, član Savjeta Federacije. Đuro Pucar Stari bio je odlikovan kao [[narodni heroj]] i [[junak socijalističkog rada]]. Po njemu su bile nazvane mnoge ulice u prijeratnoj Bosni i Hercegovini ([[1945]]-[[1992]]), ali i diljem bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] (danas ga nose još ulice u [[Velika Kladuša|Velikoj Kladuši]], [[Šabac|Šapcu]] i [[Zaječar]]u), institucije i tvornice u zemlji, kao i jedno čitavo naselje - [[Pucarevo]], danas [[Novi Travnik]]. |
'''Đuro Pucar''', nadimak '''Stari''' (1899-1979), bosansko-hercegovački politički radnik, porijeklom iz siromašne seljačke porodice. Kao [[kovač]]ki radnik [[1920]]. godine postao je član omladinske organizacije [[SKOJ]], a [[1922]]. i član [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Bio je naročito aktivan u radničkim sindikalnim organizacijama, u kojima je bio i funkcioner. 1929. godine osuđen je na osam godina robije, ali mu je kazna povećana na još dvije godine, jer se borio protiv nesnosnog stanja u tadašnjim zatvorima i kazamatima [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]]. Od [[1939]]. ilegalno je živio u [[Sarajevo|Sarajevu]], gdje je postao član novoformiranog Pokrajinskog odbora KPJ za [[Bosna i Hercegovina|Bosnu i Hercegovinu]] i gdje je djelovao usprkos progonu policije. Kao delegat iz BiH na 5. Zemaljskoj konferenciji KPJ [[1940]]. u [[Zagreb]]u izabran je za člana Centralnog komiteta [[KPJ]]. Do napada nacističke [[Njemačka|Njemačke]] na Jugoslaviju [[1941]]. intenzivno je radio na omasovljenju i jačanju partijskih organizacija i na sprovođenju odluka 5. Zemaljske konferencije, ilegalno boraveći u Sarajevu i drugim mjestima. Jula [[1941]]. po odluci PK KPJ za BiH otišao je u [[Banja Luka|Banja Luku]], iz koje je kao sekretar KPJ vršio pripreme za ustanak u [[Bosanska Krajina|Bosanskoj Krajini]], koji je kasnije i vodio. Bio je članom Glavnog štaba [[NOB]] i POJ za BiH, podpredsjednik [[ZAVNOBiH]]-a i član predsjedništva [[AVNOJ]]-a, sekretar PK KPJ za BiH. Po oslobođenju zemlje od [[okupator]]a bio je [[ministar]] bez portfelja u prvoj Vladi Bosne i Hercegovine, vršilac dužnosti predsjednika Prezidijuma [[Narodna skupština BiH|Narodne skupštine BiH]] i podpredsjednika Prezidijuma [[Narodna skupština Jugoslavije|Narodne skupštine Jugoslavije]], zatim predsjednik [[Vlada BiH|Vlade BiH]] i sekretar CK KP BiH, član Izvršnog komiteta CK SKJ, član Predsjedništva SO [[SSRNJ]], predsjednik Saveznog odbora [[SUBNOR]]-a, član Savjeta Federacije. Đuro Pucar Stari bio je odlikovan kao [[narodni heroj]] i [[junak socijalističkog rada]]. Po njemu su bile nazvane mnoge ulice u prijeratnoj Bosni i Hercegovini ([[1945]]-[[1992]]), ali i diljem bivše [[Jugoslavija|Jugoslavije]] (danas ga nose još ulice u [[Velika Kladuša|Velikoj Kladuši]], [[Šabac|Šapcu]] i [[Zaječar]]u), institucije i tvornice u zemlji, kao i jedno čitavo naselje - [[Pucarevo]], danas [[Novi Travnik]]. |
||
Izvori |
===Izvori=== |
||
Mala enciklopedije Prosvete u tri toma, tom 3 (Po-Š), str. 122., Beograd 1986. |
|||
Verzija na dan 23 juli 2013 u 00:32
Đuro Pucar, nadimak Stari (1899-1979), bosansko-hercegovački politički radnik, porijeklom iz siromašne seljačke porodice. Kao kovački radnik 1920. godine postao je član omladinske organizacije SKOJ, a 1922. i član Komunističke partije Jugoslavije. Bio je naročito aktivan u radničkim sindikalnim organizacijama, u kojima je bio i funkcioner. 1929. godine osuđen je na osam godina robije, ali mu je kazna povećana na još dvije godine, jer se borio protiv nesnosnog stanja u tadašnjim zatvorima i kazamatima Kraljevine Jugoslavije. Od 1939. ilegalno je živio u Sarajevu, gdje je postao član novoformiranog Pokrajinskog odbora KPJ za Bosnu i Hercegovinu i gdje je djelovao usprkos progonu policije. Kao delegat iz BiH na 5. Zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. u Zagrebu izabran je za člana Centralnog komiteta KPJ. Do napada nacističke Njemačke na Jugoslaviju 1941. intenzivno je radio na omasovljenju i jačanju partijskih organizacija i na sprovođenju odluka 5. Zemaljske konferencije, ilegalno boraveći u Sarajevu i drugim mjestima. Jula 1941. po odluci PK KPJ za BiH otišao je u Banja Luku, iz koje je kao sekretar KPJ vršio pripreme za ustanak u Bosanskoj Krajini, koji je kasnije i vodio. Bio je članom Glavnog štaba NOB i POJ za BiH, podpredsjednik ZAVNOBiH-a i član predsjedništva AVNOJ-a, sekretar PK KPJ za BiH. Po oslobođenju zemlje od okupatora bio je ministar bez portfelja u prvoj Vladi Bosne i Hercegovine, vršilac dužnosti predsjednika Prezidijuma Narodne skupštine BiH i podpredsjednika Prezidijuma Narodne skupštine Jugoslavije, zatim predsjednik Vlade BiH i sekretar CK KP BiH, član Izvršnog komiteta CK SKJ, član Predsjedništva SO SSRNJ, predsjednik Saveznog odbora SUBNOR-a, član Savjeta Federacije. Đuro Pucar Stari bio je odlikovan kao narodni heroj i junak socijalističkog rada. Po njemu su bile nazvane mnoge ulice u prijeratnoj Bosni i Hercegovini (1945-1992), ali i diljem bivše Jugoslavije (danas ga nose još ulice u Velikoj Kladuši, Šapcu i Zaječaru), institucije i tvornice u zemlji, kao i jedno čitavo naselje - Pucarevo, danas Novi Travnik.
Izvori
Mala enciklopedije Prosvete u tri toma, tom 3 (Po-Š), str. 122., Beograd 1986.