Razlika između verzija stranice "Elizabeta Kotromanić"

Ovaj članak je dobar.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
No edit summary
No edit summary
Red 18: Red 18:


'''Elizabeta Kotromanić''' ([[Bobovac]] ili [[Srebrenik]] [[1340]] - [[Novigrad (Zadar)|Novigrad]] [[16. januar]] [[1387]].) je bila kćerka [[spisak bosanskih vladara#banovi|bosanskog bana]], te brakom [[ugarska|ugarsko]]-[[hrvatska]] i [[poljska]] [[kraljica]].Bila je jedina sigurna kćerka koja je doživjela punoljtnost iz braka banice [[Elizabeta Pjast|Elizabete Poljske]] i bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana Zadarskog]].
'''Elizabeta Kotromanić''' ([[Bobovac]] ili [[Srebrenik]] [[1340]] - [[Novigrad (Zadar)|Novigrad]] [[16. januar]] [[1387]].) je bila kćerka [[spisak bosanskih vladara#banovi|bosanskog bana]], te brakom [[ugarska|ugarsko]]-[[hrvatska]] i [[poljska]] [[kraljica]].Bila je jedina sigurna kćerka koja je doživjela punoljtnost iz braka banice [[Elizabeta Pjast|Elizabete Poljske]] i bana [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana Zadarskog]].
[[20]] juna [[1353]]. se udala za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca (što je bio njegov drugi brak), čime je postala hrvatsko-ugarska kraljica.

Budući da je poljski kralj [[Kazimir III Lokietek]] odredio Ludovika za nasljednika poljskog prijestolja, postala je i poljskom kraljicom. [[Ludovik I Anžuvinac]] i Elizabeta Kotromanić su imali četiri kćeri, od kojih su dvije preživjele: Marija i Jadviga
Marija, nasljednica hrvatskog i ugarskog prijestolja, udala se za [[Sigismund Luksemburški|Sigismunda od Njemačke i Bosne]], dok je [[Jadviga]] kao kraljica vladala Poljskom, udavši se za za litvanskog kneza Jagela koji je poznat i kao poljski kralj [[Vladislav II Jagelović]].Nakon muževe smrti, postala je kraljica udovica i vladala je [[Hrvatska|Hrvatskim zemljama]], [[Ugarska|Ugarskom]] i[[Poljska|Poljskom]] kao regentica od [[1382]]. u ime svojih kćeri, sve do svoje smrti [[1387]]. godine, za pobune hrvatskih velikaša protiv nje. Hrvatsko-ugarskim posjedima je de facto upravljala Elizabeta, no u Poljskoj su Poljaci prekinuli njeno regentstvo. U Hrvatskoj, odnosno Ugarskoj ju je pomagao palatin [[Nikola I Gorjanski Stariji]] (mađ. Miklós Garai).
== Porijeklo i mladost ==
== Porijeklo i mladost ==


Verzija na dan 23 juli 2013 u 09:26

Elizabeta Kotromanić
Elizabeta sa kćerkom Marijom nad grobom Ludovika I
Krunidbanikad krunisana
SupružnikLudovik I, kralj Ugarske i Poljske
DjecaMarija
Katarina
Marija, kraljica Ugarske
Jadviga, kraljica Poljske
DinastijaKotromanić
OtacStjepan II Kotromanić
MajkaElizabeta Pjast
Rođenje1340
Bobovac ili Srebrenik
Smrt16. januar 1387
Novigrad, Dalmacija
Mjesto sahraneStolni Beograd

Elizabeta Kotromanić (Bobovac ili Srebrenik 1340 - Novigrad 16. januar 1387.) je bila kćerka bosanskog bana, te brakom ugarsko-hrvatska i poljska kraljica.Bila je jedina sigurna kćerka koja je doživjela punoljtnost iz braka banice Elizabete Poljske i bana Stjepana Zadarskog. 20 juna 1353. se udala za hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I Anžuvinca (što je bio njegov drugi brak), čime je postala hrvatsko-ugarska kraljica. Budući da je poljski kralj Kazimir III Lokietek odredio Ludovika za nasljednika poljskog prijestolja, postala je i poljskom kraljicom. Ludovik I Anžuvinac i Elizabeta Kotromanić su imali četiri kćeri, od kojih su dvije preživjele: Marija i Jadviga Marija, nasljednica hrvatskog i ugarskog prijestolja, udala se za Sigismunda od Njemačke i Bosne, dok je Jadviga kao kraljica vladala Poljskom, udavši se za za litvanskog kneza Jagela koji je poznat i kao poljski kralj Vladislav II Jagelović.Nakon muževe smrti, postala je kraljica udovica i vladala je Hrvatskim zemljama, Ugarskom iPoljskom kao regentica od 1382. u ime svojih kćeri, sve do svoje smrti 1387. godine, za pobune hrvatskih velikaša protiv nje. Hrvatsko-ugarskim posjedima je de facto upravljala Elizabeta, no u Poljskoj su Poljaci prekinuli njeno regentstvo. U Hrvatskoj, odnosno Ugarskoj ju je pomagao palatin Nikola I Gorjanski Stariji (mađ. Miklós Garai).

Porijeklo i mladost

Elizabeta je rođena krajem 1339 ili početkom 1340. godine .Bila je kćerka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete Pjast. Prema nekim historičarima, Elizabeta je bila jedino preživjelo dijete svojih roditelja, dok drugi vjeruju da je celjska grofica Katarina bila Elizabetina sestra.Pored moguće sestre Katarine Elizabeta je imala još jednu moguću polusestru i dva brata :

Elizabeta je kao malo djete doživjela smrt svoje majke Elizabete , koja je umrla u junu ili 23. augusta 1345. godine . Stjepan II je odbio ponudu srpskog cara Dušana, koji je želio oženiti svoga sina Elizabetom, koja bi u miraz donijela bosansku teritoriju oko Huma.

Poslana je na ugarski dvor kod kraljice Elizabete, majke ugarskog kralja, a nakon smrti kraljeve prve supruge Margarete, kraljica majka i Stjepan II aranžirali su brak između Ludovika I i Elizabete.

Ugarska i poljska kraljica

Kraljica Elizabeta na replici škrinje sv. Šimuna, čije je stvaranje naručila.

Brak je sklopljen 20. juna 1353. godine i Stjepanu se pokazao kao koristan politički potez koji mu je povećao ugled među evropskim vladarima. Nakon sklapanja braka, međutim, otkriveno je da su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko jednog poljskog vojvode, zbog čega je papino odobrenje braka bilo neophodno za njegovu valjanost. Papa je izdao nalog za odobrenje braka i time priznao njegovu valjanost, uprkos tome što se protivio crkvenom zakonu.

Elizabeta nikada nije bila okrunjena, kao što je bio običaj u Ugarskoj i Poljskoj. Potpuno se potčinila svojoj dominantnoj svekrvi i vjerovatno nije imala ni vlastite dvorjane sve dok Ludovik nije poslao svoju majku da upravlja Poljskom u njegovo ime.

Ludovik i Elizabeta nisu imali djece prvih sedamnaest godina svoga braka, te se vjerovalo da je Elizabeta neplodna. Međutim, Elizabeta je 1370-ih rodila tri kćerke zaredom, od kojih je najstarija, Katarina (rođena 1370. godine), umrla s osam godina. Dvije mlađe kćerke koje su nadživjele roditelje bile su Marija (rođena 1371. godine) i Jadviga (rođena 1373. godine) , ali treba spomenuti i kćer po imenu Marija koja joj je bila prvo dijete i koju je rodila 1365. godine i koja je umrla sljedeće godine . Elizabeta i njene kćeri su predstavljene na škrinji svetog Šimuna, čiju je izradu naredila i finansirala sama Elizabeta. Kako nije uspjela mužu roditi muškog nasljednika, u to doba neophodnog, Ludovik se morao potruditi da osigura svojim kćerima nasljeđivanje njegovih kruna.

Regent Ugarske

Otmica kraljice Marije i kraljice majke Elizabete.

Nakon Ludovikove smrti 1382. godine Marija je postala kraljica Ugarske. Elizabeta je igrala ulogu regenta od trenutka ustoličenja njene desetogodišnje kćerke Marije pa do trenutka njene udaje.[1] Kada su Poljaci izrazili želju da prekinu personalnu uniju s Ugarima, Elizabeta je za poljskog monarha predložila svoju kćerku Jadvigu. Jadviga je bila izabrana, ali ju je majka zadržavala na svom dvoru dvije godine prije nego što je konačno bila primorana poslati je u Poljsku. Pregovarala je o Jadviginom braku, te posvojila njenog muža kako bi on imao nasljedna prava na poljsko prijestolje u slučaju Jadvigine smrti.

Elizabetina starija kćerka se trebala udati za Sigismunda Luksemburškog. Elizabeta je znala da bi je Marijin brak sa Sigismundom koštao moći, pa je 1384. pokušala prekinuti njihove zaruke i kćer zaručiti za mlađeg sina francuskog kralja Karla V koji je prethodno bio zaručen za njenu najstariju kćer Katarinu. Njene planove je osujetio sam Sigismund, koji je 1385. godine došao u Ugarsku i oženio Mariju.

Elizabeta i Marija u zatvoreništvu.

Nakon Sigismundovog odlaska iz Ugarske, 1386. godine, Elizabetina kćerka Marija je zbačena s prijestolja u korist napuljskog kralja Karla III. Elizabeta i Marija su bile prisiljene prisustvovati njegovoj krunidbi.[1] Međutim, samo sedam sedmica kasnije, Elizabeta je naručila ubistvo kralja Karla.[1]

Iste godine, Elizabeta je s kćerkom odlučila krenuti u Hrvatsku, gdje su bile otete od strane moćnih plemića koji su željeli osvetiti smrt kralja Karla. Dvije kraljice su bile odvedene na obalu Jadrana, u Novigrad) blizu Zadra. Elizabeta je uspjela prokrijumčariti planove za oslobađanje sebe i svoje kćerke, ali oni su otkriveni i Elizabeta je 16. januara 1387. godine, na zahtjev Karlove udovice Margarete zadavljena pred očima svoje kćerke. Bila je tajno sahranjena u Crkvi svetog Krševana. Na treću godišnjicu smrti, njeno tijelo je prevezeno u Székesfehérvár.

Nijedna od Elizabetinih kćeri nije iza sebe ostavila djecu, pa je njena linija izumrla smrću mlađe kćerke Jadvige. Nakon Elizabete, nijedna žena nije bila de facto vladar Ugarske sve do Marije Terezije.

Genealogija

16. Radivoj , otac Mateja Ninoslava ?
8. Prijezda I, ban Bosne
4. Stjepan I, ban Bosne
9. Banica Elizabeta
2. Stjepan II, ban Bosne
20. Stefan Uroš I, kralj Srbije
10. Stefan Dragutin, kralj Srbije
21. Jelena Anžujska
5. Elizabeta Nemanjić
22. Stjepan V, kralj Ugarske
11. Katarina od Ugarske
23. Elizabeta Kumanka
1. Elizabeta Kotromanić
24. Kazimir I, vojvoda Kujavske
12. Ziemomysl, knez Inowrocława
25. Konstancija Pjast
6. Kazimir II, vojvoda Kujavske
26. Sambor II, vojvoda Pomorja
13. Saloma od Pomorja
27. Matilda Meklenburška
3. Elizabeta Pjast

Reference

  1. ^ a b c John Carmi Parsons, Medieval Queenship, Palgrave Macmillan, 1997. godine


Šablon:Link GA

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Elizabeta_Kotromanić&oldid=2230476"