Razlika između verzija stranice "Wallaceova linija"
| [nepregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m Takođe -> Također |
No edit summary |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
{{Nedostaju izvori}} |
|||
[[Datoteka:Wallace.jpg|mini|300px|Položaj Wallaceove linije]] |
[[Datoteka:Wallace.jpg|mini|300px|Položaj Wallaceove linije]] |
||
'''Wallaceova linija''' je zamišljena linija koja radvaja [[Azija|azijsku]] [[Flora|floru]] i [[Fauna|faunu]] od [[Australija|australijske]]. |
'''Wallaceova linija''' je zamišljena linija koja radvaja [[Azija|azijsku]] [[Flora|floru]] i [[Fauna|faunu]] od [[Australija|australijske]]. |
||
Ova linija prolazi kroz [[Indonezija|Indoneziju]], i to tako da na sjeverozapadu prolazi između indonezijskih ostrva [[Borneo]] i [[Sulawesi]] i prostire se dalje prema jugozapadu gdje prolazi kroz |
Ova linija prolazi kroz [[Indonezija|Indoneziju]], i to tako da na sjeverozapadu prolazi između indonezijskih ostrva [[Borneo]] i [[Sulawesi]] i prostire se dalje prema jugozapadu gdje prolazi kroz Lombački moreuz, tj između ostrva [[Bali]] i Lombok. Ime je dobila po engleskom biologu i antropologu Alfred Russel Wallaceu, koji je ova ostrva istraživao tokom svog naučnog putovanja kroz Istočnu Indiju u drugoj polovini [[19. vijek|19. vijeka]]. Antonio Pigafetta je također zabilježio biološke kontraste između [[Filipini|Filipina]] i Maluku Ostrva a koji se nalaze na suprotnim stranama Wallaceova linije [[1521]]. godine, za vrijeme nastavka putovanja nakon što je [[Ferdinand Magellan]] ubijen na Mactanu, na Filipinima. Pa i pored ovih uočenih raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta na relativno malom prostoru, prvi naučnik koji je [[1857]]. godine ukazao na postojanje ove razdjelnice bio je engleski [[Zoologija|zoolog]] Philip Lutley Sclater. |
||
| ⚫ | Wallaceova linija razdvaja zapadni dio u kojem preovladavaju biljne i životinjske vrste karakteristične za područje [[Azija|Azije]] i istočni dio koji se još naziva i ''Wallacea'' a u kojem se nalazi mješavina azijskih i australijskih biljnih i životinjskih vrsta. Područje ''Wallacea'' je vrlo zanimljivo i raznoliko. Morski i kopneni dio Wallacea je površine oko 346.000 km<sup>2</sup> i tu se nalazi veliki broj [[Endem|endemskih vrsta]] dok je veliki broj i biljnih i životinjskih vrsta ugrožen. Zanimljivo je da veliki broj različitih vrsta [[Ptica|ptica]] ptica ne prelazi iz jednog u drugo područje uprkos malom rastojanju na pojedinim mjestima između područja koja dijeli Wallaceova linija. Također su i [[Sisari|sisari]] dosljedni svom staništu i ne prelaze ovu liniju izuzev pojedinih vrsta šišmiša koji s mogu pronaći sa obe strane zamišljene linije. Druge biljne i životinjske vrste pokazuju različite karakteristike ali je ukupan broj vrsta koje pokazuju ovu dosljednost veoma izražen i upečatljiv. Flora ne slijedi Wallaceovu liniju u istoj mjeri kao i fauna.<ref>{{cite doi|10.1111/j.1095-8312.2011.01647.x}}</ref> |
||
između [[Filipini|Filipina]] i [[Maluku Ostrva]] a koji se nalaze na suprotnim stranama Wallaceova linije 1521. godine, za vrijeme nastavka putovanja nakon što je [[Ferdinand Magellan]] ubijen na [[Mactan]]u, na Filipinima. Pa i pored ovih uočenih raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta na relativno malom prostoru, prvi naučnik koji je 1857. godine ukazao na postojanje ove razdjelnice bio je engleski [[Zoologija|zoolog]] [[Philip Lutley Sclater]]. |
|||
| ⚫ | Wallaceova linija razdvaja zapadni dio u kojem preovladavaju biljne i životinjske vrste karakteristične za područje [[Azija|Azije]] i istočni dio koji se još naziva i |
||
dosljedni svom staništu i ne prelaze ovu liniju izuzev pojedinih vrsta [[Šišmiši| šišmiša]] koji s mogu pronaći sa obe strane zamišljene linije. Druge biljne i životinjske vrste pokazuju različite karakteristike ali je ukupan broj vrsta koje pokazuju ovu dosljednost veoma izražen i upečatljiv. |
|||
==Literatura== |
==Literatura== |
||
| Red 11: | Red 8: | ||
* Alfred Russel Wallace: ''Die geographische Verbreitung der Thiere'' (Geografska rasprostranjenost životinja). Dresden, 1876. |
* Alfred Russel Wallace: ''Die geographische Verbreitung der Thiere'' (Geografska rasprostranjenost životinja). Dresden, 1876. |
||
* Gustaf de Lattin: ''Grundriss der Zoogeographie'' (Osnove zoogeografije). G. Fischer, Stuttgart, 1967. |
* Gustaf de Lattin: ''Grundriss der Zoogeographie'' (Osnove zoogeografije). G. Fischer, Stuttgart, 1967. |
||
==References== |
|||
<references /> |
|||
==Vanjski linkovi== |
==Vanjski linkovi== |
||
| Red 17: | Red 17: | ||
*[http://www.fieldmuseum.org/research_collections/zoology/zoo_sites/seamaps/mapindex.htm Pleistocene Sea Level Maps] |
*[http://www.fieldmuseum.org/research_collections/zoology/zoo_sites/seamaps/mapindex.htm Pleistocene Sea Level Maps] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Biogeografija]] |
||
Verzija na dan 26 juli 2013 u 17:02
Wallaceova linija je zamišljena linija koja radvaja azijsku floru i faunu od australijske. Ova linija prolazi kroz Indoneziju, i to tako da na sjeverozapadu prolazi između indonezijskih ostrva Borneo i Sulawesi i prostire se dalje prema jugozapadu gdje prolazi kroz Lombački moreuz, tj između ostrva Bali i Lombok. Ime je dobila po engleskom biologu i antropologu Alfred Russel Wallaceu, koji je ova ostrva istraživao tokom svog naučnog putovanja kroz Istočnu Indiju u drugoj polovini 19. vijeka. Antonio Pigafetta je također zabilježio biološke kontraste između Filipina i Maluku Ostrva a koji se nalaze na suprotnim stranama Wallaceova linije 1521. godine, za vrijeme nastavka putovanja nakon što je Ferdinand Magellan ubijen na Mactanu, na Filipinima. Pa i pored ovih uočenih raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta na relativno malom prostoru, prvi naučnik koji je 1857. godine ukazao na postojanje ove razdjelnice bio je engleski zoolog Philip Lutley Sclater. Wallaceova linija razdvaja zapadni dio u kojem preovladavaju biljne i životinjske vrste karakteristične za područje Azije i istočni dio koji se još naziva i Wallacea a u kojem se nalazi mješavina azijskih i australijskih biljnih i životinjskih vrsta. Područje Wallacea je vrlo zanimljivo i raznoliko. Morski i kopneni dio Wallacea je površine oko 346.000 km2 i tu se nalazi veliki broj endemskih vrsta dok je veliki broj i biljnih i životinjskih vrsta ugrožen. Zanimljivo je da veliki broj različitih vrsta ptica ptica ne prelazi iz jednog u drugo područje uprkos malom rastojanju na pojedinim mjestima između područja koja dijeli Wallaceova linija. Također su i sisari dosljedni svom staništu i ne prelaze ovu liniju izuzev pojedinih vrsta šišmiša koji s mogu pronaći sa obe strane zamišljene linije. Druge biljne i životinjske vrste pokazuju različite karakteristike ali je ukupan broj vrsta koje pokazuju ovu dosljednost veoma izražen i upečatljiv. Flora ne slijedi Wallaceovu liniju u istoj mjeri kao i fauna.[1]
Literatura
- Alfred Russel Wallace: Die geographische Verbreitung der Thiere (Geografska rasprostranjenost životinja). Dresden, 1876.
- Gustaf de Lattin: Grundriss der Zoogeographie (Osnove zoogeografije). G. Fischer, Stuttgart, 1967.