Razlika između verzija stranice "Trnova (Sanski Most)"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m jedna verzija popisa ima grešku, 979->978 (i biscevic pogriješio :)//geo-cor skratio//malo reorganizirao |
m Fix URL prefix |
||
| Red 73: | Red 73: | ||
== Kultura == |
== Kultura == |
||
=== Vjerski objekti i ustanove === |
=== Vjerski objekti i ustanove === |
||
U Trnovi su bili prema popisu iz [[1895]]. godine džamija i mekteb.<ref name="popis_1895">Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu: ''Popis žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.'' 1896 Sarajevo.</ref> U [[Agresija na Bosnu i Hercegovinu|agresiji na BiH]], [[20. oktobar|20. oktobra]] [[1992]]. godine džamija je porušena, a već u augustu 1999. godine, započela njena ponovna izgradnja, koja je [[26. juli|26. jula]] [[2009]]. godine završena. Istaknuti vakifi džemata su: rah. Šupuk Taib i Mujadžić Dedo. U džematu Trnova se svake godine u maju održava manifestacija pod nazivom "Sjećanje na maj 1992. godine". Tad su Srbi ušli u selo i do temelja ga popalili, a stanovništvo protjerali, od kojih su neki završili u zloglasnim logorima [[Logor Keraterm|Keraterm]] i [[Logor Manjača|Manjača]] a neki ubijeni.<ref name="medzlis_trnova">[ |
U Trnovi su bili prema popisu iz [[1895]]. godine džamija i mekteb.<ref name="popis_1895">Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu: ''Popis žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895.'' 1896 Sarajevo.</ref> U [[Agresija na Bosnu i Hercegovinu|agresiji na BiH]], [[20. oktobar|20. oktobra]] [[1992]]. godine džamija je porušena, a već u augustu 1999. godine, započela njena ponovna izgradnja, koja je [[26. juli|26. jula]] [[2009]]. godine završena. Istaknuti vakifi džemata su: rah. Šupuk Taib i Mujadžić Dedo. U džematu Trnova se svake godine u maju održava manifestacija pod nazivom "Sjećanje na maj 1992. godine". Tad su Srbi ušli u selo i do temelja ga popalili, a stanovništvo protjerali, od kojih su neki završili u zloglasnim logorima [[Logor Keraterm|Keraterm]] i [[Logor Manjača|Manjača]] a neki ubijeni.<ref name="medzlis_trnova">[http://www.medzlis.info/trnova.html ''Džemat Trnova'' – Članak]. Medžlisa Sanski Most. (6. oktobar 2013.)</ref> |
||
==== Alijino turbe ==== |
==== Alijino turbe ==== |
||
Verzija na dan 11 oktobar 2013 u 15:52
Trnova | |
|---|---|
selo | |
  Trnova | |
| Koordinate: 44°48′11″N 16°39′59″E / 44.80306°N 16.66639°E | |
| Država |  Bosna i Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH Republika Srpska. |
| Kanton |  Unsko-sanski |
| Općina | Sanski Most Oštra Luka |
| Stanovništvo | |
| • Općina | 979[1] |
| Vremenska zona | CET (UTC+1) |
| • Ljeti (DST) | CEST (UTC+2) |
Trnova je naseljeno mjesto na desnoj obali rijeke Sane. Naselje je podijeljeno između općine Sanski Most, Federacija Bosne i Hercegovine i općine Oštra Luka u Republici Srpskoj. Centar sela je u Federaciji, samo mali dio šume i njiva pripada Republici Srpskoj[nedostaje referenca].
Historija
Trnova je stavljena kao rimski put iako zasad nema rimskih arheoloških nalazišta, ali ima nalazište iz prahistorijskog doba (kasno Bronzano i/ili Željezno doba). Vjerovatno daljnjim istraživanjem terena da bi naišli i na rimsko nalazište. Kasnije su Osmanlije na tom mjestu imali utvrdu. U putopisima iz 1843. godine Fra Ivan Jukić spomenuje Trnovu kao "Niže Brdarah pređemo na Trnavi Sanu preko novog mosta."[2][3]
Kultura
Vjerski objekti i ustanove
U Trnovi su bili prema popisu iz 1895. godine džamija i mekteb.[4] U agresiji na BiH, 20. oktobra 1992. godine džamija je porušena, a već u augustu 1999. godine, započela njena ponovna izgradnja, koja je 26. jula 2009. godine završena. Istaknuti vakifi džemata su: rah. Šupuk Taib i Mujadžić Dedo. U džematu Trnova se svake godine u maju održava manifestacija pod nazivom "Sjećanje na maj 1992. godine". Tad su Srbi ušli u selo i do temelja ga popalili, a stanovništvo protjerali, od kojih su neki završili u zloglasnim logorima Keraterm i Manjača a neki ubijeni.[5]
Alijino turbe
Na brdašcu 20-25 metara visokom stoji Alijino turbe, nazvano Šehidsko turbe. Staro turbe je izgorjelo, pa su mještani napravili novo. Kod turbeta je izvor koji nikad ne presuši, a narod ga smatra svetinjom. Mladi petkom idu na vrelo kraj turbeta na teferič. Ako je suša duže vremena idu Muslimani iz Sane, Starog Majdana, Šehovaca i drugih sela u koloni po dvojica do turbeta i uče dove moleći da padne kiša.[3]
Predanje turbeta ispričano od Bešić Ismeta: "Otac je kosio cijeli dan na njivi preko rijeke Sane. Kada je trebalo da mu žena donese ručak, vidjela je da je dobro okasnila, pa je poslala pastorka sa ručkom. Kada je sin došao, otac onako ljut što ručak kasni, zamahne kosom i otkine glavu sinu. Sin je uzeo glavu pod mruku i onako obezglavljen je prešao rijeku Sanu, popeo se uzbrdo do blizu tvrđave, i neko ga je ugledao i povikao da ide dijete bez glave. Na tom mjestu je pao i tu su mještani sagradili šehidsko turbe." On dalje kaže: "Interesantan je podatak da blizu turbeta postoji izvor i mještani su htjeli da iskopaju bunar i dovedu vodu u obližnje kuće. Kada su počeli da kopaju u dubinu, vode je nestajalo. Vjerovali su da je to bila sušna godina, pa se i dogodine isto ponovilo. Bili su uporni dok im jedan starac nije rekao da badava kopaju jer neće naći izvor. To vrelo je, vrelo šehita i služi samo njemu da se napije vode."[3]
Po drugom predanju: "U jednom selu kraj Starog Majdana živio je neki seljak po imenu Huse. Umre mu žena, a ostane sin Alija, star 20 godine. Alija je učio mejtef kod nekog dobrog hodže, koji ga je naučio da bude čistog srca i duše, a dobrog vladanja. Nikad nije griješio ni činio zlo, pa je bio omiljen među ljudima. Otac Alijin ponovo se oženi, i to s mladom i lijepom djevojkom. Sin Alija je poštovao maćehu kao rođenu majku. Ali ona se zaljubi u njega i htjede ga pridobiti. On je odbije prijeteći da će reći ocu. Ona se preplaši pa prva ode i oblaže kod oca: »Čovječe, dina mi i imana, tvoj sin, a moj pastorak Alija, ne da mi mira«. Tog dana je Alija kosio livadu u trnavskom polju. Otac Huse, čim ču što mu žena reče, razgnjevi se, odjuri u polje, otme kosu od Alije i jednim zamahom odrubi mu glavu. Pravedni Alija onako bez glave potrči uzbrdo. Ko zna kuda bi stigao, ali ga ugleda neka žena i povika: «Gledajte ljudi insana bez glave». Čim je ona to rekla padne tijelo na zemlju i tu kasnije napraviše turbe. Tada i glava dođe tijelu i sjedini se. Alijin otac Huse okameni se onog časa sa zamahnutom rukom i kosom. Ljudi, saznavši što je bilo, prenesu okamenjenog oca do sina gaibije (nevidljiv). Sin svetac se smiluje i otac oživi, ode kući i posiječe nepoštenu ženu. Preko noći je Alijino tijelo svijetlilo kao sunce. Iste noći provri vrelo koje se i danas nalazi kraj turbeta."[3]
Stanovništvo
| Nacionalni sastav stanovništva - selo Trnova, popis 1991.[1] | ||
|---|---|---|
| Etnička grupa | Stanovnika | |
| Bošnjaci | 830 | 84,87% |
| Srbi | 30 | 3,07% |
| Hrvati | 92 | 9,41% |
| Jugosloveni | 3 | 0,31% |
| Ostali | 23 | 2,35% |
| ukupno | 978 | 100,00% |
Poznate ličnosti
Poznate ličnosti iz društvenog života, koje su rođene u Trnovi, su:[5]
- prof. dr. Zilhad Ključanin (profesor na sarajevskom i bihaćkom univerzitetu)
- dr. medicine Eniz Šabanović
Reference
- ^ a b Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine: Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gazdinstava 1991. Sarajevo 1993.
- ^ Vedad Biščević, Edin Biščević: Građa za historiju Općine sanski most Sanski Most 2009.
- ^ a b c d Vedad Biščević, Edin Biščević: Naseljena mjesta Općine sanski most Sanski Most 2009.
- ^ Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu: Popis žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895. 1896 Sarajevo.
- ^ a b Džemat Trnova – Članak. Medžlisa Sanski Most. (6. oktobar 2013.)