Razlika između verzija stranice "Paul Ehrlich"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Takođe -> Također
No edit summary
Red 21: Red 21:
}}
}}


'''Paul Ehrlich''' ([[14. mart]] [[1854]] - [[20. august]] [[1915]]) bio je [[Njemačka|njemački]] naučnik, dobitnik [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelove nagrede za medicinu]] 1908. Poznat je po svojim radovima iz [[hematologija|hematologije]], [[imunologija|imunologije]] i [[hemoterapija|hemoterapije]]. Ehrlich je predvideo otkriće [[autoimunitet]]a i nazvao ga "''horror autotoxicus''". Autor je termina "''hemoterapija''". Također je autor koncepta "''magičnog metka''", i prvi je u svojim radovima opisao [[barijera krv-mozak|barijeru krv-mozak]].
'''Paul Ehrlich''' ([[14. mart]] [[1854]] - [[20. august]] [[1915]]) bio je [[Njemačka|njemački]] naučnik, dobitnik [[Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu|Nobelove nagrade za medicinu]] 1908. Poznat je po svojim radovima iz [[hematologija|hematologije]], [[imunologija|imunologije]] i [[hemoterapija|hemoterapije]]. Ehrlich je predvidio otkriće [[autoimunitet]]a i nazvao ga "''horror autotoxicus''". Autor je termina "''hemoterapija''". Također je autor koncepta "''magičnog metka''", i prvi je u svojim radovima opisao [[barijera krv-mozak|barijeru krv-mozak]].


==Život i otkrića==
==Život i otkrića==
Rođen u [[Jevrej|jevrejskoj]] porodici 14. marta [[1854]]. u Štrelenu ([[Šlezija]]). Kao učenik i student medicine zanimao se za proučavanje tkiva pod mikroskopom.
Rođen u [[Jevrej|jevrejskoj]] porodici 14. marta [[1854]]. u Strehlenu ([[Šleska]], danas Poljska). Kao učenik i student medicine zanimao se za proučavanje tkiva pod mikroskopom.


Doktorirao je na Univerzitetu u [[Lajpcig]]u na temu istraživanja bojenih tkiva ("''Beiträge zur Theorie und Praxis der histologischen Färbung''"). Radeći na klinici [[Bolnica Šarite|Šarite]] u [[Berlin]]u, dobio je poziv od [[Robert Koh|Roberta Koha]] da pređe na Institut za zarazne bolesti u Berlinu. U institut je prešao godine 1891.
Doktorirao je na Univerzitetu u [[Lajpcig]]u na temu istraživanja bojenih tkiva ("''Beiträge zur Theorie und Praxis der histologischen Färbung''"). Radeći na klinici [[Charité]] u [[Berlin]]u, dobio je poziv od [[Robert Koch|Roberta Kocha]] da pređe na Institut za zarazne bolesti u Berlinu. U institut je prešao 1891. godine.


Ehrlich je proveo dvije godine u [[Egipat|Egiptu]], oporavljajući se od [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. Kasnije je radio na razvoju seruma protiv [[difterija|difterije]].
Ehrlich je proveo dvije godine u [[Egipat|Egiptu]], oporavljajući se od [[tuberkuloza|tuberkuloze]]. Kasnije je radio na razvoju seruma protiv [[difterija|difterije]].


Ove delatnosti inspirisale su ga da definiše „teoriju bočnih lanaca“ (''Seitenkettentheorie'') iz [[1897]]. Ova teorija je objasnila dejstvo [[serum]]a i omogućila mjerenje količine antigena. Godine [[1896]]. Ehrlich je postao direktor novoosnovanog Instituta za proučavanje seruma (''Institut für Serumforschung und Serumprüfung''). Tu je Ehrlich proučavao hemoterapiju i zarazne bolesti.
Ove djelatnosti inspirisale su ga da definira „teoriju bočnih lanaca“ (''Seitenkettentheorie'') iz [[1897]]. Ova teorija je objasnila dejstvo [[serum]]a i omogućila mjerenje količine antigena. Godine [[1896]]. Ehrlich je postao direktor novoosnovanog Instituta za proučavanje seruma (''Institut für Serumforschung und Serumprüfung''). Tu je Ehrlich proučavao hemoterapiju i zarazne bolesti.


Godine [[1906]]. je otkrio strukturnu formulu [[atoksil]]a, jedinjenja koje je predstavljalo lijek za [[bolest spavanja]]. Zajedno sa svojim učenikom Sahaćiro Hatom, [[1909]]. je razvio [[Arsfenamin|Salvarsan]], lijek protiv [[sifilis]]a. Ovo je bilo epohalno otkriće koje je utrlo put ka otkriću drugih lijekova, poput [[penicilin]]a i drugih [[antibiotik]]a.
Godine [[1906]]. je otkrio strukturnu formulu [[atoksil]]a, jedinjenja koje je predstavljalo lijek za [[bolest spavanja]]. Zajedno sa svojim učenikom [[Sahachiro Hata|Sahachiro Hataom]], [[1909]]. je razvio [[Arsfenamin|Salvarsan]], lijek protiv [[sifilis]]a. Ovo je bilo epohalno otkriće koje je utrlo put ka otkriću drugih lijekova, poput [[penicilin]]a i drugih [[antibiotik]]a.


Umro je od [[moždani udar|moždanog udara]]a [[1915]], u 62-oj godini.
Umro je od [[moždani udar|moždanog udar]]a 20. augusta [[1915]], u 62. godini.


===Teorija ''magičnog metka''===
===Teorija ''magičnog metka''===
Koncept magičnog metka proistekao je iz prakse njemačkih hemičara 19. veka, koji su selektivno bojili različita [[tkivo|tkiva]] različitim bojama (kontrastima), u svrhu analize tkiva i [[bakterija]]. Ehrlich je smatrao da ako bi mogao da se izdvoji [[organizam]] izazivač bolesti, onda bi [[toksin]] za uništenje tog organizma mogao da se uvede uz pomoć kontrasta koji se prima za taj organizam. Otuda, magični metak bi selektivno uništio samo izazivača bolesti.
Koncept magičnog metka proistekao je iz prakse njemačkih hemičara 19. vijeka, koji su selektivno bojili različita [[tkivo|tkiva]] različitim bojama (kontrastima), u svrhu analize tkiva i [[bakterija]]. Ehrlich je smatrao da ako bi mogao da se izdvoji [[organizam]] izazivač bolesti, onda bi [[toksin]] za uništenje tog organizma mogao da se uvede uz pomoć kontrasta koji se prima za taj organizam. Otuda, magični metak bi selektivno uništio samo izazivača bolesti.


Problem sa ovim konceptom je u tome što boja [[agens]]a nema uvijek veze sa njegovim biološkim djelovanjem.
Problem sa ovim konceptom je u tome što boja [[agens]]a nema uvijek veze sa njegovim biološkim djelovanjem.

Verzija na dan 2 novembar 2013 u 17:31

Paul Ehrlich
Paul Ehrlich (sa novčanice od 200 njemačkih maraka
Rođenje14. mart 1854.
Smrt20. august 1915.
Poljemedicina
Istaknute nagrade Nobelova nagrada za medicinu

Paul Ehrlich (14. mart 1854 - 20. august 1915) bio je njemački naučnik, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu 1908. Poznat je po svojim radovima iz hematologije, imunologije i hemoterapije. Ehrlich je predvidio otkriće autoimuniteta i nazvao ga "horror autotoxicus". Autor je termina "hemoterapija". Također je autor koncepta "magičnog metka", i prvi je u svojim radovima opisao barijeru krv-mozak.

Život i otkrića

Rođen u jevrejskoj porodici 14. marta 1854. u Strehlenu (Šleska, danas Poljska). Kao učenik i student medicine zanimao se za proučavanje tkiva pod mikroskopom.

Doktorirao je na Univerzitetu u Lajpcigu na temu istraživanja bojenih tkiva ("Beiträge zur Theorie und Praxis der histologischen Färbung"). Radeći na klinici Charité u Berlinu, dobio je poziv od Roberta Kocha da pređe na Institut za zarazne bolesti u Berlinu. U institut je prešao 1891. godine.

Ehrlich je proveo dvije godine u Egiptu, oporavljajući se od tuberkuloze. Kasnije je radio na razvoju seruma protiv difterije.

Ove djelatnosti inspirisale su ga da definira „teoriju bočnih lanaca“ (Seitenkettentheorie) iz 1897. Ova teorija je objasnila dejstvo seruma i omogućila mjerenje količine antigena. Godine 1896. Ehrlich je postao direktor novoosnovanog Instituta za proučavanje seruma (Institut für Serumforschung und Serumprüfung). Tu je Ehrlich proučavao hemoterapiju i zarazne bolesti.

Godine 1906. je otkrio strukturnu formulu atoksila, jedinjenja koje je predstavljalo lijek za bolest spavanja. Zajedno sa svojim učenikom Sahachiro Hataom, 1909. je razvio Salvarsan, lijek protiv sifilisa. Ovo je bilo epohalno otkriće koje je utrlo put ka otkriću drugih lijekova, poput penicilina i drugih antibiotika.

Umro je od moždanog udara 20. augusta 1915, u 62. godini.

Teorija magičnog metka

Koncept magičnog metka proistekao je iz prakse njemačkih hemičara 19. vijeka, koji su selektivno bojili različita tkiva različitim bojama (kontrastima), u svrhu analize tkiva i bakterija. Ehrlich je smatrao da ako bi mogao da se izdvoji organizam izazivač bolesti, onda bi toksin za uništenje tog organizma mogao da se uvede uz pomoć kontrasta koji se prima za taj organizam. Otuda, magični metak bi selektivno uništio samo izazivača bolesti.

Problem sa ovim konceptom je u tome što boja agensa nema uvijek veze sa njegovim biološkim djelovanjem.

U današnjoj medicini, ovaj koncept je dobio ekvivalent uvođenjem u praksu monoklonalnih antitijela.

Vanjski linkovi