Kahva

Šoljica kave

Kava ili kafa, topli napitak od mljevenih prženih zrna kafe, omiljen i rasprostranjen u cijelom svijetu. Pravi se od posebnih sitnih zrna smeđe boje, koji rastu na posebnoj istoimenoj stabljici biljke u ekvatorijanim, toplijim dijelovima svijeta (Kolumbija, Brazil) . Možemo razlikovati dvije osnovne vrste zrna, koji se razlikuju po različitim kriterijima (veličina zrna, količina arome, cijena):

• Arabika - tradicionalna kava
• Robusta - s većom količinom kofeina u sjemenkama. Uzgaja se u klimatskim područjima, gdje arabika dobro ne uspjeva, a koristi se i kao jeftinija zamjena za arabiku.

Kava ili kafa se u potpunosti obično ne pravi od 100% robuste, zbog gorkasto-kiselkastog okusa robuste, nego se miješa sa određenom količinom arabike i tako, kao mješavina, prelazi dug put od Latinske Amerike do šoljica ljubitelja kave u cijelome svijetu.

Vrste kave

Kava se kao univerzalni svjetski napitak priprema na nekoliko raznih načina, a glavni kriterij po kojem se može razlikovati jeste, da li je s mlijekom ili bez. Bosna i Hercegovina ima dugu tradiciju pijenja ovog napitka, koje je u našu zemlju stiglo sa osmanskim uticajima sa Orijenta. Stoga se s pravom može reći da je kava jedan od bosanskih nacionalnih napitaka.

• Tradicionalna bosanska kava, varijanta Turske kafe, sprema se kuhanjem sitno mljevene kave u džezvi ili nekoj drugoj, sličnoj manjoj posudi za kuhanje. Najčešće se poslužuje u tradicionalnim bosanskim fildžanima, rjeđe u šoljicama. Alternativno ime joj je i crna kava. Turska kava, pravi se tako što se pri kuhanju doda šećer.

Konvencionalna kava može biti duža ili kraća, zavisno od količine vode u šoljici kave standardne veličine. U kolokvijalnom, bosanskom govoru, danas obično u šaljivom kontekstu, razlikujemo nekoliko vrsta (tradicionalne) crne kave: kava priljevuša je duga kava skuhana od preostalog taloga/teljve i dodate, prilite vode (otuda i naziv priljevuša). Služi se poslije prve, a u nekim krajevima čak i prije treće. Pri tom fildžan ili šoljica moraju obavezno biti čisti. Kava razgalica je prva jutarnja kava, ne rijetko dosta jaka (slična italijanskom espressu), koja se služi da se čovjek razbudi, razgali i razvedri, odnosno pripremi za novi dan, nakon sna. Kava razgovoruša je nešto kasnija jutarnja kava, koja se pije u društvu, uz razgovor, dok je kava šutkuša poslijepodnevna kava uz mirno i sređeno raspoloženje, koja se u Bosni služi između 17 i 19 sati poslijepodne/uvečer. Kraj dana završava kava sikteruša, koja je posljednje posluženje gostima i koja se konvencionalno shvaća kao učtiv znak da je vrijeme da se društvo konačno raziđe.

Bosanska kava se uglavnom poslužuje na posebnim ručno kovanim tacnama sa bijelim, sitnim fildžanima, koji u Bosni najčešće imaju floralnu ili astralnu mustru. Uz bosansku kavu tradicionalno se poslužuju bosanski rahat-lokumi s ružom ili orasima i obavezno čaša hladne izvorske vode.

Alternativa našoj bosanskoj kavi je Espresso, italijanski kaveni specijalitet, nastao na drugoj strani Jadrana u vrijeme masovnije proizvodnje aparata za kavu, odnosno u vrijeme masovnije upotrebe kave u ugostiteljstvu, ali i domaćinstvu. Sprema se u posebnim espresso-mašinama, čija je proizvodnja danas u Italiji prava umjetnost. U ovim se mašinama voda zagrijava do isparavanja, te onda u vidu pare prolazi kroz mljevenu kavu i izlazi kao gotov napitak. Servira se uglavnom u šoljicama i bez mlijeka. Espresso je tradicionalni italijanski napitak, a od sličnih se kavenih specijaliteta (npr. naše bosanske kave) razlikuje po temperaturi vode, koja se koristi, kao i po intenzitetu okusa.

• Bijela kava pravi se na isti način kao i crna, s tim da je udio mlijeka proporcionalno veći, a služi se uglavnom kao dio obroka, obično doručka. Hranjiva je i kalorična, tako da se nerijetko daje i djeci kao dio jutarnjeg obroka. Alternativa našoj bijeloj kavi je čitav niz sličnih kavenih proizvoda, koji se piju u gotovo cijeloj Evropi, bez razlike u vremenu dana: galao u Portugalu, café au lait u Francuskoj, latte macchiatto u Italiji, Milchkaffe u Njemačkoj, s više ili manje mlijeka, odnosno većom ili manjom krunom od pjene. Ovisno o vrsti pjene, količini mlijeka u šoljici i aromi razlikuju se i popularni cappuccino u Italiji, kod nas žargonski nazvan kapuciner, kao i tradicionalni specijalitet glasovitih bečkih kavi Café Melange.

I dok se portugalski galao i italijanski latte macchiatto (isflekana kava) isključivo služe u staklenim čašama, francuski se café au lait, baš kao i njemački Milchkaffe služe u šoljicama, šoljama ili zdjelicama, koje su vremenom narasle, baš kako je rasla i sama potrošnja kave na starom kontinentu.