Razlika između verzija stranice "Transseksualnost"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}}
No edit summary
Red 1: Red 1:
'''Transseksualnost''' je fizički poremećaj[http://www.nature.com/nature/journal/v378/n6552/abs/378068a0.html] [http://www.shb-info.org/sitebuildercontent/sitebuilderfiles/brainsex.pdf], pri čemu osoba ima anatomski i fiziološki mozak suprotnog spola[http://duepublico.uni-duisburg-essen.de/servlets/DerivateServlet/Derivate-18593/Dissertation_EvaKrause.pdf]. Time se transseksualnost svrstava u red interseksualnih poremećaja.
{{Nedostaju izvori}}
'''Transseksualnost''' je fizički poremećaj, prenatalno determinisan, pri čemu osoba ima anatomski i fiziološki mozak suprotnog spola. Time se transseksualnost svrstava u red interseksualnih poremećaja.


Glavni simptom ovog poremećaja je trajni, korjeniti osjećaj psihičke pripadnosti suprotnom spolu, pri čemu je osoba u potpunosti svjesna svog genitalnog spola.
Glavni simptom ovog poremećaja je trajni, korjeniti osjećaj psihičke pripadnosti suprotnome spolu, pri čemu je osoba u potpunosti svjesna svog genitalnog spola. Ovaj nesklad bića izaziva veoma ozbiljnu patnju, pa je u slučaju njegovog neuklanjanja prognoza veoma loša- prema istraživanjima u Francuskoj, 34% transseksualne omladine pokušalo je izvršiti samoubistvo, prije nego su uspjeli dobiti informacije i stručnu pomoć u vidu promjene spola[https://wcd.coe.int/ViewDoc.jsp?id=1476365].


S obzirom da transseksualne osobe imaju fiziološki [[mozak]] suprotnog spola, svi mukotrpni pokušaji odvraćanja bolesnika od osjećaja psihičke pripadnosti suprotnom spolu [[psihijatrija|psihijatrijskim]] putem, ostajali su potpuno bezuspješni.
S obzirom da transseksualne osobe imaju fiziološki [[mozak]] suprotnoga spola, svi mukotrpni pokušaji odvraćanja bolesnika od osjećaja psihičke pripadnosti suprotnom spolu [[psihijatrija|psihijatrijskim]] putem, ostajali su potpuno bezuspješni.


Jedini uspješan način liječenja je "promjena spola"- kompleksan proces koji podrazumijeva socijalno prihvatanje osobe u suprotnom spolu, hormonsku terapiju i hirušku promjenu genitalija i ostalih sekundarnih polnih karakteristika.
Jedini uspješan način liječenja je "promjena spola"- kompleksan proces koji podrazumijeva socijalno prihvatanje osobe u suprotnom spolu, hormonsku terapiju i hirušku promjenu genitalija i ostalih sekundarnih polnih karakteristika. Nakon promjene polnog identiteta, ove osobe mogu biti sretne i doprinositi društvu kao i sve druge osobe[http://ai.eecs.umich.edu/people/conway/TSsuccesses/TSsuccesses.html].


Transseksualnost, dakle, nije mentalna bolest, perverzija ili životni izbor, što se do skora i u stručnim krugovima spekulisalo, zaključak je na osnovu materijalnih dokaza, dobijenih iz preciznih naučnih studija, izvršenih tokom poslednjih petnaest godina.
Transseksualnost, dakle, nije mentalna bolest, perverzija ili životni izbor, što se do skora i u stručnim krugovima spekulisalo, zaključak je na osnovu materijalnih dokaza, dobijenih iz preciznih naučnih studija, izvršenih tokom poslednjih dvadeset godina.
{{Commonscat|Transsexuality}}
{{Commonscat|Transsexuality}}



Verzija na dan 14 decembar 2013 u 22:53

Transseksualnost je fizički poremećaj[1] [2], pri čemu osoba ima anatomski i fiziološki mozak suprotnog spola[3]. Time se transseksualnost svrstava u red interseksualnih poremećaja.

Glavni simptom ovog poremećaja je trajni, korjeniti osjećaj psihičke pripadnosti suprotnome spolu, pri čemu je osoba u potpunosti svjesna svog genitalnog spola. Ovaj nesklad bića izaziva veoma ozbiljnu patnju, pa je u slučaju njegovog neuklanjanja prognoza veoma loša- prema istraživanjima u Francuskoj, 34% transseksualne omladine pokušalo je izvršiti samoubistvo, prije nego su uspjeli dobiti informacije i stručnu pomoć u vidu promjene spola[4].

S obzirom da transseksualne osobe imaju fiziološki mozak suprotnoga spola, svi mukotrpni pokušaji odvraćanja bolesnika od osjećaja psihičke pripadnosti suprotnom spolu psihijatrijskim putem, ostajali su potpuno bezuspješni.

Jedini uspješan način liječenja je "promjena spola"- kompleksan proces koji podrazumijeva socijalno prihvatanje osobe u suprotnom spolu, hormonsku terapiju i hirušku promjenu genitalija i ostalih sekundarnih polnih karakteristika. Nakon promjene polnog identiteta, ove osobe mogu biti sretne i doprinositi društvu kao i sve druge osobe[5].

Transseksualnost, dakle, nije mentalna bolest, perverzija ili životni izbor, što se do skora i u stručnim krugovima spekulisalo, zaključak je na osnovu materijalnih dokaza, dobijenih iz preciznih naučnih studija, izvršenih tokom poslednjih dvadeset godina.