Razlika između verzija stranice "ASCII"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Emx (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Emx (razgovor | doprinosi)
No edit summary
Red 6: Red 6:
ASCII je, striktno propisano, sedmobitni kod, što znači da koristi sedam binarnih cifara (raspon od 0 do 127 u dekadnom sistemu) za predstavljanje znakovnih informacija. U vrijeme kada je ASCII bio uveden, mnogi računari su koristili osmobitne grupe (bajtove, ili nešto preciznije, oktete) kao najmanju jedinicu za predstavljanje informacije; osmi bit je bio obično korišten kao bit parnosti za provjeru grešaka u prijenosu informacija ili druge funkcije specifične za neki uređaj. Mašine koje nisu koristile parnost obično su postavljale osmi bit na nulu, mada je bilo i nekih sistema koje su postavljale osmi bit na jedinicu.
ASCII je, striktno propisano, sedmobitni kod, što znači da koristi sedam binarnih cifara (raspon od 0 do 127 u dekadnom sistemu) za predstavljanje znakovnih informacija. U vrijeme kada je ASCII bio uveden, mnogi računari su koristili osmobitne grupe (bajtove, ili nešto preciznije, oktete) kao najmanju jedinicu za predstavljanje informacije; osmi bit je bio obično korišten kao bit parnosti za provjeru grešaka u prijenosu informacija ili druge funkcije specifične za neki uređaj. Mašine koje nisu koristile parnost obično su postavljale osmi bit na nulu, mada je bilo i nekih sistema koje su postavljale osmi bit na jedinicu.


ASCII ne propisuje ni na koji način informacije o konceptualnoj strukturi ili izgledu parčeta teksta. To zahtjeva druge standarde kao što su [[''markup'' jezici]]. Konceptualna struktura može se dodati koristeći [[XML]] a izgled korišzenjem [[HTML]]-a, za relativno jednostavne stvari, [[SGML]]-om za nešto komplikovanije ili [[PostScript]]-om, [[Display PostScript]]-om, ili [[TeX]]-om za napredne kontrole izgleda fonta i poravnjanja.
ASCII ne propisuje ni na koji način informacije o konceptualnoj strukturi ili izgledu parčeta teksta. To zahtjeva druge standarde kao što su [[markup jezici]]. Konceptualna struktura može se dodati koristeći [[XML]] a izgled korišzenjem [[HTML]]-a, za relativno jednostavne stvari, [[SGML]]-om za nešto komplikovanije ili [[PostScript]]-om, [[Display PostScript]]-om, ili [[TeX]]-om za napredne kontrole izgleda fonta i poravnjanja.


ASCII je prvi put objavila kao standard [[1963]]. godine Američka asocijacija za standarde ({{en|American Standards Association}}, ASA), koja se kasnije preimenovala u ANSI. Postoje razne ASCII varijante, ali trenutno najrasprostranjenija je ANSI X3.4-1986, takođe standardizovana kao '''ECMA-6, ISO/IEC 646:1991 International Reference Version, ITU-T Recommendation T.50 (09/92)''', i RFC 20. Ugrađena je u njenu najvjerovatnije najbolju zamjenu, [[Unikod|Unicode]], kao prvih 128 znakova. Neki računarski stručnjaci smatraju ASCII najuspješnijim softverskim standardom ikada propagiranom.
ASCII je prvi put objavila kao standard [[1963]]. godine Američka asocijacija za standarde ({{en|American Standards Association}}, ASA), koja se kasnije preimenovala u ANSI. Postoje razne ASCII varijante, ali trenutno najrasprostranjenija je ANSI X3.4-1986, takođe standardizovana kao '''ECMA-6, ISO/IEC 646:1991 International Reference Version, ITU-T Recommendation T.50 (09/92)''', i RFC 20. Ugrađena je u njenu najvjerovatnije najbolju zamjenu, [[Unikod|Unicode]], kao prvih 128 znakova. Neki računarski stručnjaci smatraju ASCII najuspješnijim softverskim standardom ikada propagiranom.

Verzija na dan 23 decembar 2006 u 23:31

Lista nekih ASCII znakova

ASCII (engleski: American Standard Code for Information Interchange, što u prijevodu znači Američki standardni kod za razmjenu informacija), je skup koji se sastoji od prvih 128 (od 0 do 127) ASCII znakova. Druga grupa znakova, od 128 do 255, poznata je kao produženi skup ASCII znakova.

Slično drugim kodovima za reprezentaciju pisanih znakova, ASCII specifira korespondenciju između digitalnih bitova i simbola/glifova pisanog jezika, i omogućuje digitalnim uređajima da komuniciraju međusobno i da obrađuju, čuvaju i komuniciraju informacijama koje sadrže znakove. ASCII znakovni kod, ili njegova kompatibilno proširenje, se koristi gotovo kod svih uobičajenih računara, naročito osobnim računarima i radnim stanicama. Preporučeni MIME naziv za ovo kodiranje je "US-ASCII".

ASCII je, striktno propisano, sedmobitni kod, što znači da koristi sedam binarnih cifara (raspon od 0 do 127 u dekadnom sistemu) za predstavljanje znakovnih informacija. U vrijeme kada je ASCII bio uveden, mnogi računari su koristili osmobitne grupe (bajtove, ili nešto preciznije, oktete) kao najmanju jedinicu za predstavljanje informacije; osmi bit je bio obično korišten kao bit parnosti za provjeru grešaka u prijenosu informacija ili druge funkcije specifične za neki uređaj. Mašine koje nisu koristile parnost obično su postavljale osmi bit na nulu, mada je bilo i nekih sistema koje su postavljale osmi bit na jedinicu.

ASCII ne propisuje ni na koji način informacije o konceptualnoj strukturi ili izgledu parčeta teksta. To zahtjeva druge standarde kao što su markup jezici. Konceptualna struktura može se dodati koristeći XML a izgled korišzenjem HTML-a, za relativno jednostavne stvari, SGML-om za nešto komplikovanije ili PostScript-om, Display PostScript-om, ili TeX-om za napredne kontrole izgleda fonta i poravnjanja.

ASCII je prvi put objavila kao standard 1963. godine Američka asocijacija za standarde (engleski: American Standards Association, ASA), koja se kasnije preimenovala u ANSI. Postoje razne ASCII varijante, ali trenutno najrasprostranjenija je ANSI X3.4-1986, takođe standardizovana kao ECMA-6, ISO/IEC 646:1991 International Reference Version, ITU-T Recommendation T.50 (09/92), i RFC 20. Ugrađena je u njenu najvjerovatnije najbolju zamjenu, Unicode, kao prvih 128 znakova. Neki računarski stručnjaci smatraju ASCII najuspješnijim softverskim standardom ikada propagiranom.

Historijski gledano, ASCII se razvio iz telegrafskih kodova i njegova prva komercijalna upotreba je bila kao sedmobitni teleprinterski kod koji je proizvodio Bell.