Razlika između verzija stranice "Sedimentologija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +hr i en interwiki
Zumbulka (razgovor | doprinosi)
mNo edit summary
Red 9: Red 9:
[[Kategorija: Geologija]]
[[Kategorija: Geologija]]


[[de:Sedimentologie]]
[[en:Sedimentology]]
[[en:Sedimentology]]
[[et:Sedimentoloogia]]
[[fr:Sédimentologie]]
[[hr:Sedimentologija]]
[[hr:Sedimentologija]]
[[is:Setbergsfræði]]
[[it:Sedimentologia]]
[[lt:Sedimentologija]]
[[ms:Sedimentologi]]
[[nl:Sedimentologie]]
[[pl:Sedymentologia]]
[[pt:Sedimentologia]]
[[sk:Sedimentológia]]
[[fi:Sedimentologia]]
[[tr:sedimantoloji]]

Verzija na dan 7 januar 2007 u 13:48

Sedimentologija je geološka disciplina koja obuhvaća praćenje, modeliranje i opisivanje različitih sedimentacijskih procesa i njihovih sedimenata na zemljinoj površini i u dubini. Ti su sedimetni istaloženi u proteklim geološkim razdobljima, kao i recentnim procesima.

Sedimentne ili taložne stijene, odnosno kraće sedimenti, obuhvataju stijene različitog ishodišnog materijala, taložnih okoliša i sastava. Jedne od najčešćih sedimentnih stijena su karbonati, od čijih brojnih varijeteta je sastavljen veliki dio hrvatske obale i podmorja. Kod karbonata ishodišni materijal je biogenog porijekla i sastoji se od brojnih živih organizama, koji svojom masom kroz duže geološko razdoblje stvaraju ogromne mase sedimenata. Kasnijom kompakcijom nastaju karbonatne stijene, vapnenci i dolomiti.

Također, sedimetne stijene mogu nastati od svih klastičnih materijala koji su trošenjem npr. gorja poput Alpa postali izvor za prenošenje brojnim mehanizmima do sedimenatacijkog ili taložnog okoliša. Spomenute Alpe i brojne gore uzdignute dan-danas u panonskom dijelu Hrvatske zaista jesu u geološkoj prošlosti predstavljale izvor materijale taloženog u današnjim područjima rijeka Save, Drave, Mure i drugim. U to vrijeme naravno nije bilo tih rijeka, ali su postojali geotektonski elementi koji su te prostore oblikovali kao marinska ili jezerska spuštena područja (depresije) u kojima se taložio klastični materijal, uglavnom od geološkog razdoblja badena do kraja ponta (cca. 16,5-5,0 mil. god. pr. K).

Mehanizmi transporta takvih klastita mogu se predstaviti mehanizmima koje naravno srećemo i danas, a to su podmorski (jezerski) turbiditni tokovi, mehanizmi aluvijalnih lepezi, te riječnih meandara i delti.