Razlika između verzija stranice "Germanij"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Izmjena_u_toku}}
{{Infokutija Hemijski element
{{Infokutija Hemijski element
| Hemijski element = Germanij
| Hemijski element = Germanij
Red 108: Red 109:
}}
}}
|}}
|}}
'''Germanij''' ([[latinski jezik|lat.]] ''germanium'') jeste [[hemijski element]] sa simbolom '''Ge''' i atomskim brojem 32. On je sjajni, tvrdi, sivo-bijeli [[Polumetali|polumetal]] iz grupe ugljika, hemijski sličan svojim komšijama iz [[14. grupa hemijskih elemenata|IV glavne grupe]] [[periodni sistem elemenata|periodnog sistema elemenata]] [[kalaj]]a i [[silicij]]a. Čisti elementarni germanij je [[poluprovodnik]], izgledom najviše sliči elementarnom siliciju. Poput silicija, germanij vrlo lahko reagira i sa [[kisik]]om iz prirode gradi komplekse. Za razliku od silicija, on je isuviše reaktivan da bi se prirodno našao na Zemlji u svom elementarnom stanju.
'''Germanij''' ([[latinski jezik|lat.]] ''germanium'') jeste [[hemijski element]] sa simbolom '''Ge''' i atomskim brojem 32. On je sjajni, tvrdi, sivo-bijeli [[Polumetali|polumetal]] iz grupe ugljika, hemijski sličan svojim komšijama iz [[14. grupa hemijskih elemenata|IV glavne grupe]] [[periodni sistem elemenata|periodnog sistema elemenata]] [[kalaj]]u i [[silicij]]u. Čisti elementarni germanij je [[poluprovodnik]], izgledom najviše sliči elementarnom siliciju. Poput silicija, germanij vrlo lahko reagira i sa [[kisik]]om iz prirode gradi komplekse. Za razliku od silicija, on je isuviše reaktivan da bi se prirodno našao na Zemlji u svom elementarnom stanju.


Pošto postoji vrlo mali broj [[minerali|minerala]] koji ga sadrže u visokim koncentracijama, germanij je otkriven relativno kasno u historiji hemije. Među elementima po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori, on se nalazi približno na 50. mjestu. Ruski [[hemičar]] [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev|Dmitrij Mendeljejev]] je 1869. godine predvidio njegovo postojanje i neke od njegovih osobina na osnovu mjesta u periodnom sistemu kojeg je Mendeljejev kreirao. Dao mi je ''ekasilicij''. Gotovo dva desetljeća kasnije, 1886. godine, [[Clemens Winkler]] je otkrio novi element, kao pratioca srebra i sumpora u rijetkom mineralu nazvanom [[argirodit]]. Mada je novi element izgledom na neki način imao sličnosti sa [[arsen]]om i [[antimon]]om, njegovi kombinirani odnosi u spojevima novog elementa su bili u saglasnosti sa Mendeljejevijim predviđanjima u odnosu na silicij. Winkler je novom elementu dao ime po imenu svoje domovine, [[Njemačka|Njemačke]]. Danas se germanij uglavnom izdvaja iz [[sfalerit]]a (osnovne rude cinka), mada se često industrijski izdvaja i iz ruda srebra, olova i bakra.
Pošto postoji vrlo mali broj [[minerali|minerala]] koji ga sadrže u visokim koncentracijama, germanij je otkriven relativno kasno u historiji hemije. Među elementima po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori, on se nalazi približno na 50. mjestu. Ruski [[hemičar]] [[Dmitrij Ivanovič Mendeljejev|Dmitrij Mendeljejev]] je 1869. godine predvidio njegovo postojanje i neke od njegovih osobina na osnovu mjesta u periodnom sistemu kojeg je Mendeljejev kreirao. Dao mi je ''ekasilicij''. Gotovo dva desetljeća kasnije, 1886. godine, [[Clemens Winkler]] je otkrio novi element, kao pratioca srebra i sumpora u rijetkom mineralu nazvanom [[argirodit]]. Mada je novi element izgledom na neki način imao sličnosti sa [[arsen]]om i [[antimon]]om, njegovi kombinirani odnosi u spojevima novog elementa su bili u saglasnosti sa Mendeljejevijim predviđanjima u odnosu na silicij. Winkler je novom elementu dao ime po imenu svoje domovine, [[Njemačka|Njemačke]]. Danas se germanij uglavnom izdvaja iz [[sfalerit]]a (osnovne rude cinka), mada se često industrijski izdvaja i iz ruda srebra, olova i bakra.
Red 122: Red 123:
=== Hemijske ===
=== Hemijske ===
Elementarni germanij vrlo sporo oksidira do [[germanij dioksid|GeO<sub>2</sub>]] pri 250&nbsp;°C.<ref name="krxps" /> Germanij ne otapaju razrijeđene kiseline i baze, ali se sporo otapa u koncentriranoj [[sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] a burno reagira sa istopljenim [[baza (hemija)|bazama]] dajući germanate ({{chem|[GeO|3|]|2−}}). Germanij se javlja uglavnom u [[oksidacijsko stanje|oksidacijskom stanju]] +4, mada je poznat veliki broj njegovih spojeva sa oksidacijskim brojem +2.<ref name="greenwood"/> Druga oksidacijska stanja su rijetka, poput +3 koje je dokazano u spoju kao što je Ge<sub>2</sub>Cl<sub>6</sub>, a stanja +3 i +1 su pronađena na površinama oksida,<ref name="xpsstudy" /> ili negativna oksidacijska stanja u germanatim, kao što je -4 u {{chem|GeH|4}}. Klaster anioni germanija ([[Zintl faza|Zintl]] ioni) poput Ge<sub>4</sub><sup>2−</sup>, Ge<sub>9</sub><sup>4−</sup>, Ge<sub>9</sub><sup>2−</sup>, [(Ge<sub>9</sub>)<sub>2</sub>]<sup>6−</sup> su dobijeni izdvajanjem iz [[legura]] koje sadrže alkalne metale i germanij u tečnom amoniju u prisustvu [[etilendiamin]]a ili [[kriptand]]a.<ref name = "greenwood"/><ref name="Coupling" /> Oksidacijska stanja elementa u ovim ionima nisu jednaka cijelom broju, slično kao kod spojeva [[ozon]]a O<sub>3</sub><sup>−</sup>.
Elementarni germanij vrlo sporo oksidira do [[germanij dioksid|GeO<sub>2</sub>]] pri 250&nbsp;°C.<ref name="krxps" /> Germanij ne otapaju razrijeđene kiseline i baze, ali se sporo otapa u koncentriranoj [[sumporna kiselina|sumpornoj kiselini]] a burno reagira sa istopljenim [[baza (hemija)|bazama]] dajući germanate ({{chem|[GeO|3|]|2−}}). Germanij se javlja uglavnom u [[oksidacijsko stanje|oksidacijskom stanju]] +4, mada je poznat veliki broj njegovih spojeva sa oksidacijskim brojem +2.<ref name="greenwood"/> Druga oksidacijska stanja su rijetka, poput +3 koje je dokazano u spoju kao što je Ge<sub>2</sub>Cl<sub>6</sub>, a stanja +3 i +1 su pronađena na površinama oksida,<ref name="xpsstudy" /> ili negativna oksidacijska stanja u germanatim, kao što je -4 u {{chem|GeH|4}}. Klaster anioni germanija ([[Zintl faza|Zintl]] ioni) poput Ge<sub>4</sub><sup>2−</sup>, Ge<sub>9</sub><sup>4−</sup>, Ge<sub>9</sub><sup>2−</sup>, [(Ge<sub>9</sub>)<sub>2</sub>]<sup>6−</sup> su dobijeni izdvajanjem iz [[legura]] koje sadrže alkalne metale i germanij u tečnom amoniju u prisustvu [[etilendiamin]]a ili [[kriptand]]a.<ref name = "greenwood"/><ref name="Coupling" /> Oksidacijska stanja elementa u ovim ionima nisu jednaka cijelom broju, slično kao kod spojeva [[ozon]]a O<sub>3</sub><sup>−</sup>.

Poznata su dva oksida germanija: [[germanij dioksid]] ({{chem|GeO|2}}, ''germanija'') i [[germanij monoksid]], ({{chem|GeO}}).<ref name="HollemanAF" /> Dioksid, GeO<sub>2</sub> se može dobiti žarenjem [[germanij disulfid]]a ({{chem|GeS|2}}). Dioksid je bijeli prah koji se vrlo slabo rastvorljiv u vodi ali reagira sa alkalijama dajući germanate.<ref name="HollemanAF"/> Germanij monoksid se može dobiti reakcijom GeO<sub>2</sub> sa metalnim Ge pri visokim temperaturama.<ref name="HollemanAF"/> Dioksid (i slični oksidi i germanati) pokazuje neobične osobine kao što je neuobičajeno visok [[Indeks prelamanja|indeks prelamanja]] u vidljivom dijelu svjetlosnog spektra, ali je providan u infracrvenom spektru.<ref name="Aggarwal" /><ref name="drugoveiko" /> [[Bizmut germanat]], Bi<sub>4</sub>Ge<sub>3</sub>O<sub>12</sub>, (BGO) se koristi kao [[scintilator]].<ref name="BGO" />

Binarni spojevi sa drugim halkogenim elementima su također poznati, kao što je disulfid ({{chem|GeS|2}}), diselenid ({{chem|GeSe|2}}), monosulfid (GeS), selenid (GeSe) i telurid (GeTe).<ref name = "greenwood"/> GeS<sub>2</sub> se izdvaja kao bijeli talog kada se [[Vodik sulfid|vodik sulfid]] propusti kroz jako kiseli rastvor koji sadrži Ge(IV).<ref name = "greenwood"/>

<!-- TRANSLATION
The disulfide is appreciably soluble in water and in solutions of caustic alkalis or alkaline sulfides. Nevertheless, it is not soluble in acidic water, which allowed Winkler to discover the element.<ref>{{cite journal|first =Otto H.|last = Johnson|title = Germanium and its Inorganic Compounds|journal = Chem. Rev.|year = 1952|volume= 3|issue =3| page=431|doi = 10.1021/cr60160a002}}</ref> By heating the disulfide in a current of [[hydrogen]], the monosulfide (GeS) is formed, which sublimes in thin plates of a dark color and metallic luster, and is soluble in solutions of the caustic alkalis.<ref name="HollemanAF"/> Upon melting with [[alkali metal compound|alkaline carbonates]] and [[sulfur]], germanium compounds form salts known as thiogermanates.<ref>{{cite journal|doi=10.1039/a703634e|title=First synthesis of mesostructured thiogermanates|year=1997|last = Fröba|first = Michael |journal=Chemical Communications|issue=18|page=1729|last2=Oberender|first2=Nadine}}</ref>

[[Datoteka:Germane-2D-dimensions.png|lijevo|thumb|German je sličan [[metan]]u.]]
Four tetra[[halides]] are known. Under normal conditions GeI<sub>4</sub> is a solid, GeF<sub>4</sub> a gas and the others volatile liquids. For example, [[germanium tetrachloride]], GeCl<sub>4</sub>, is obtained as a colorless fuming liquid boiling at 83.1&nbsp;°C by heating the metal with chlorine.<ref name="HollemanAF"/> All the tetrahalides are readily hydrolyzed to hydrated germanium dioxide.<ref name="HollemanAF"/> GeCl<sub>4</sub> is used in the production of organogermanium compounds.<ref name = "greenwood"/> All four dihalides are known and in contrast to the tetrahalides are polymeric solids.<ref name = "greenwood"/> Additionally Ge<sub>2</sub>Cl<sub>6</sub> and some higher compounds of formula Ge<sub>''n''</sub>Cl<sub>2''n''+2</sub> are known.<ref name="HollemanAF"/> The unusual compound Ge<sub>6</sub>Cl<sub>16</sub> has been prepared that contains the Ge<sub>5</sub>Cl<sub>12</sub> unit with a [[neopentane]] structure.<ref name="Raman" />

[[Germane]] (GeH<sub>4</sub>) is a compound similar in structure to [[methane]]. Polygermanes—compounds that are similar to [[alkane]]s—with formula Ge<sub>''n''</sub>H<sub>2''n''+2</sub> containing up to five germanium atoms are known.<ref name = "greenwood"/> The germanes are less volatile and less reactive than their corresponding silicon analogues.<ref name = "greenwood"/> GeH<sub>4</sub> reacts with alkali metals in liquid ammonia to form white crystalline MGeH<sub>3</sub> which contain the GeH<sub>3</sub><sup>−</sup> [[anion]].<ref name = "greenwood"/> The germanium hydrohalides with one, two and three halogen atoms are colorless reactive liquids.<ref name = "greenwood"/>

[[Datoteka:NucleophilicAdditionWithOrganogermanium.png|lijevo|thumb|Nukleofilna adicija sa organogermanijskim spojem.]]
The first [[organogermanium compound]] was synthesized by Winkler in 1887; the reaction of germanium tetrachloride with [[diethylzinc]] yielded [[tetraethylgermane]] ({{chem|Ge(C|2|H|5|)|4}}).<ref name="Winkle2" /> Organogermanes of the type R<sub>4</sub>Ge (where R is an [[alkyl]]) such as [[tetramethylgermane]] ({{chem|Ge(CH|3|)|4}}) and tetraethylgermane are accessed through the cheapest available germanium precursor [[germanium tetrachloride]] and alkyl nucleophiles. Organic germanium hydrides such as [[isobutylgermane]] ({{chem|(CH|3|)|2|CHCH|2|GeH|3}}) were found to be less hazardous and may be used as a liquid substitute for toxic [[germane]] gas in [[semiconductor]] applications. Many germanium [[reactive intermediate]]s are known: [[-yl|germyl]] [[free radical]]s, germylenes (similar to [[carbene]]s), and germynes (similar to [[carbyne]]s).<ref>{{cite journal|title = Reactive intermediates in organogermanium chemistry|first = Jacques|last = Satge|journal = Pure & Appl. Chem.|volume = 56|issue = 1|pages = 137–150|year =1984|doi = 10.1351/pac198456010137}}</ref><ref>{{cite journal|title = Organogermanium Chemistry| first = Denis|last = Quane|author2=Bottei, Rudolph S.|journal = Chemical Reviews|volume = 63|issue = 4|pages = 403–442|year =1963|doi = 10.1021/cr60224a004}}</ref> The organogermanium compound [[Propagermanium|2-carboxyethylgermasesquioxane]] was first reported in the 1970s, and for a while was used as a dietary supplement and thought to possibly have anti-tumor qualities.<ref name="toxic" />

Using a ligand called Eind (1,1,3,3,5,5,7,7-octaethyl-s-hydrindacen-4-yl) germanium is able to form a double bond with oxygen (germanone).<ref>{{cite news|last=Broadwith|first=Phillip|title=Germanium-oxygen double bond takes centre stage|url=http://www.rsc.org/chemistryworld/News/2012/March/germanone-germanium-oxygen-double-bond-created.asp|accessdate=15 May 2014|newspaper=Chemistry World|date=25 March 2012}}</ref>
-->


== Izotopi ==
== Izotopi ==
Red 150: Red 169:
<ref name="xpsstudy">{{cite journal|title=XPS study of the growth kinetics of thin films obtained by thermal oxidation of germanium substrates||author=Tabet, N; A.L Al-Oteibi; M.A Salim|year=1999|journal=Journal of Electron Spectroscopy and Related Phenomena|volume=101–103|page=233}}</ref>
<ref name="xpsstudy">{{cite journal|title=XPS study of the growth kinetics of thin films obtained by thermal oxidation of germanium substrates||author=Tabet, N; A.L Al-Oteibi; M.A Salim|year=1999|journal=Journal of Electron Spectroscopy and Related Phenomena|volume=101–103|page=233}}</ref>
<ref name="Coupling">{{cite journal|title=Oxidative Coupling of Deltahedral [Ge<sub>9</sub>]<sup>4−</sup> Zintl Ions|first = Li; Sevov Slavi C.|last = Xu|journal=J. Am. Chem. Soc.|year = 1999|volume = 121| issue = 39|pages = 9245–9246}} {{doi|10.1021/ja992269s}}</ref>
<ref name="Coupling">{{cite journal|title=Oxidative Coupling of Deltahedral [Ge<sub>9</sub>]<sup>4−</sup> Zintl Ions|first = Li; Sevov Slavi C.|last = Xu|journal=J. Am. Chem. Soc.|year = 1999|volume = 121| issue = 39|pages = 9245–9246}} {{doi|10.1021/ja992269s}}</ref>
<!--********<ref name="Winkle2">{{cite journal|first = Clemens|last = Winkler |journal = J. Prak. Chemie|volume = 36|issue = 1|year = 1887 |pages = 177–209|title = Mittheilungen über des Germanium. Zweite Abhandlung|url = http://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k90799n/f183.table| pristupdatum = 20.8.2008}} {{doi|10.1002/prac.18870360119}}</ref>-->
<!--********<ref name="toxic">{{cite journal|last = Tao|first = S. H.; Bolger, P. M.|date=juni 1997|title = Hazard Assessment of Germanium Supplements|journal = Regulatory Toxicology and Pharmacology|volume = 25|issue = 3|pages = 211–219}} {{doi|10.1006/rtph.1997.1098}}</ref> -->
<ref name="Aggarwal">{{cite journal|title = Infrared Transparent Germanate Glass-Ceramics|first = Shyam S.; Sanghera, Jasbinder S.; Aggarwal, Ishwar D.; Wojcik, Joshua A.|last = Bayya |journal = Journal of the American Ceramic Society|volume = 85|issue = 12|pages= 3114–3116|year = 2002}} {{doi|10.1111/j.1151-2916.2002.tb00594.x}}</ref>
<ref name="drugoveiko">{{cite journal|title = Infrared reflectance and transmission spectra of germanium dioxide and its hydrolysis products|year = 1975 |last = Drugoveiko|first = O. P.; Evstrop'ev, K. K.; Kondrat'eva, B. S.; Petrov, Yu. A.; Shevyakov A. M.|journal = Journal of Applied Spectroscopy|volume = 22|issue = 2|page = 191}} {{doi|10.1007/BF00614256}}</ref>
<ref name="BGO">{{cite journal|title = A Bismuth Germanate-Avalanche Photodiode Module Designed for Use in High Resolution Positron Emission Tomography|last = Lightstone|first = A. W.; McIntyre, R. J.; Lecomte, R.; Schmitt, D.|journal = IEEE Transactions on Nuclear Science| year = 1986|volume =33|issue= 1|pages = 456–459}} {{doi|10.1109/TNS.1986.4337142}}</ref>
<!--**********<ref name="Raman">{{cite journal|title = The Crystal Structure and Raman Spectrum of Ge<sub>5</sub>Cl<sub>12</sub>·GeCl<sub>4</sub> and the Vibrational Spectrum of Ge<sub>2</sub>Cl<sub>6</sub>| last = Beattie|first = I.R.; Jones, P.J.; Reid, G.; Webster, M.;|journal = Inorg. Chem.|volume = 37|issue =23|pages = 6032–6034|year = 1998}} {{doi|10.1021/ic9807341}}</ref>-->
}}
}}



Verzija na dan 1 juli 2014 u 21:01

Šablon:Infokutija Hemijski element Germanij (lat. germanium) jeste hemijski element sa simbolom Ge i atomskim brojem 32. On je sjajni, tvrdi, sivo-bijeli polumetal iz grupe ugljika, hemijski sličan svojim komšijama iz IV glavne grupe periodnog sistema elemenata kalaju i siliciju. Čisti elementarni germanij je poluprovodnik, izgledom najviše sliči elementarnom siliciju. Poput silicija, germanij vrlo lahko reagira i sa kisikom iz prirode gradi komplekse. Za razliku od silicija, on je isuviše reaktivan da bi se prirodno našao na Zemlji u svom elementarnom stanju.

Pošto postoji vrlo mali broj minerala koji ga sadrže u visokim koncentracijama, germanij je otkriven relativno kasno u historiji hemije. Među elementima po rasprostranjenosti u Zemljinoj kori, on se nalazi približno na 50. mjestu. Ruski hemičar Dmitrij Mendeljejev je 1869. godine predvidio njegovo postojanje i neke od njegovih osobina na osnovu mjesta u periodnom sistemu kojeg je Mendeljejev kreirao. Dao mi je ekasilicij. Gotovo dva desetljeća kasnije, 1886. godine, Clemens Winkler je otkrio novi element, kao pratioca srebra i sumpora u rijetkom mineralu nazvanom argirodit. Mada je novi element izgledom na neki način imao sličnosti sa arsenom i antimonom, njegovi kombinirani odnosi u spojevima novog elementa su bili u saglasnosti sa Mendeljejevijim predviđanjima u odnosu na silicij. Winkler je novom elementu dao ime po imenu svoje domovine, Njemačke. Danas se germanij uglavnom izdvaja iz sfalerita (osnovne rude cinka), mada se često industrijski izdvaja i iz ruda srebra, olova i bakra.

Metalni germanij (izolirani elementarni) se koristi kao poluprovodnik u tranzistorima i različitim elektronskim uređajima. U prošlosti, cijela generacija prvobitnih elektronskih poluprovodnika je potpuno bila zasnovana na germaniju. Međutim, danas na njegovu proizvodnju u svrhu poluprovodnika otpada vrlo mali udio (2%) umjesto ultra čistog silicija, koji je uglavnom zamijenio germanij. U današnje doba, glavni potrošači germanija su sistemi za optička vlakna, optički uređaji za infracrveni dio spektra i aplikacije za solarne ćelije. Spojevi germanija se koriste kao katalizatori za reakcije polimerizacije a odnedavno se koriste i za proizvodonju nanožica. Ovaj element gradi veliki broj organometalnih spojeva, kao što je tetraetilgermanij, vrlo koristan u organometalnoj hemiji. Germanij se ne smatra da je neophodan element za bilo koji živi organizam. Neki kompleksni organo-germanijevi spojevi su bili istraživani kao mogući preparati u farmaciji, međutim nijedan se nije pokazao uspješnim. Slično kao i silicij i aluminij, prirodni spojevi germanija su većinom nerastvorljivi u vodi, te stoga nisu isuviše otrovni. Međutim, sintetički dobijene rastvorljive soli germanija su se pokazale da djeluju kao nefrotoksin, dok su vještački, hemijski reaktivni spojevi germanija sa halogenim elementima i vodikom iritirajući i otrovni.

Osobine

Polikristalni germanij, težine 12 grama, veličina 2x3 cm

Pod standardnim uslovima, germanij je krt, srebrenasto-bijeli, polumetalni element.[1] Ovaj oblik germanija sačinjava alotropska modifikacija, tehnički poznata kao α-germanij, koji ima metalni sjaj i dijamantsku kubičnu kristalnu strukturu, istu kao i dijamant.[2] Pri pritisku iznad 120 kbar, formira se različiti alotrop poznat kao β-germanij, koji ima istu strukturu kao i β-kalaj.[3] Pored silicija, galija, bizmuta, antimona i vode, on je jedna od malobrojnih supstanci koja se širi kada prelazi iz svoje tečne faze u čvrsto stanje.[3]

Germanij je poluprovodnik. Tehnike zonskog rafiniranja su dovele do proizvodnje kristalnog germanija pogodnog za poluprovodnike, u kojem su sadržan nečistoće u udjelu od 1 naprema 1010,[4], što se smatra jednim od najčistijih materijala ikad proizvedenih.[5] Prvi metalni materijal, otkriven 2005. godine, koji je postao superprovodnik u prisustvu izuzetno snažnog elektromagnetnog polja bila je legura germanija sa uranijem i rodijem.[6] Za čisti germanij je primijećeno da se spontano izdužuje u veoma duge uvijene dislokacije. One su jedan od osnovnih razloga zašto se kvare stare diode i tranzistori načinjeni od germanija, a ako se takvi predmeti dodirnu, mogu izazvati i kratki spoj.

Hemijske

Elementarni germanij vrlo sporo oksidira do GeO2 pri 250 °C.[7] Germanij ne otapaju razrijeđene kiseline i baze, ali se sporo otapa u koncentriranoj sumpornoj kiselini a burno reagira sa istopljenim bazama dajući germanate ([GeO3]2−). Germanij se javlja uglavnom u oksidacijskom stanju +4, mada je poznat veliki broj njegovih spojeva sa oksidacijskim brojem +2.[8] Druga oksidacijska stanja su rijetka, poput +3 koje je dokazano u spoju kao što je Ge2Cl6, a stanja +3 i +1 su pronađena na površinama oksida,[9] ili negativna oksidacijska stanja u germanatim, kao što je -4 u GeH4. Klaster anioni germanija (Zintl ioni) poput Ge42−, Ge94−, Ge92−, [(Ge9)2]6− su dobijeni izdvajanjem iz legura koje sadrže alkalne metale i germanij u tečnom amoniju u prisustvu etilendiamina ili kriptanda.[8][10] Oksidacijska stanja elementa u ovim ionima nisu jednaka cijelom broju, slično kao kod spojeva ozona O3.

Poznata su dva oksida germanija: germanij dioksid (GeO2, germanija) i germanij monoksid, (GeO).[3] Dioksid, GeO2 se može dobiti žarenjem germanij disulfida (GeS2). Dioksid je bijeli prah koji se vrlo slabo rastvorljiv u vodi ali reagira sa alkalijama dajući germanate.[3] Germanij monoksid se može dobiti reakcijom GeO2 sa metalnim Ge pri visokim temperaturama.[3] Dioksid (i slični oksidi i germanati) pokazuje neobične osobine kao što je neuobičajeno visok indeks prelamanja u vidljivom dijelu svjetlosnog spektra, ali je providan u infracrvenom spektru.[11][12] Bizmut germanat, Bi4Ge3O12, (BGO) se koristi kao scintilator.[13]

Binarni spojevi sa drugim halkogenim elementima su također poznati, kao što je disulfid (GeS2), diselenid (GeSe2), monosulfid (GeS), selenid (GeSe) i telurid (GeTe).[8] GeS2 se izdvaja kao bijeli talog kada se vodik sulfid propusti kroz jako kiseli rastvor koji sadrži Ge(IV).[8]


Izotopi

Ima nekoliko izotopa čije se atomske mase nalaze između 64-83. Postojano je pet: 70, 72, 73, 74 i 76.

Zastupljenost

Zastupljen je u zemljinoj kori u količini od 1,8 ppm (eng. parts per million), kao pratilac ruda cinka i bakra.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Emsley, John (2001). Nature's Building Blocks. Oxford: Oxford University Press. str. 506–510. ISBN 0-19-850341-5.
  2. ^ U.S. Geological Survey (2008). "Germanium—Statistics and Information". U.S. Geological Survey, Mineral Commodity Summaries. Pristupljeno 28.8.2008. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ a b c d e Holleman, A. F.; Wiberg, E.; Wiberg, N. (2007). Lehrbuch der Anorganischen Chemie, 102. izd. de Gruyter. ISBN 978-3-11-017770-1.
  4. ^ "Germanium". Nepoznati parametar |pristupdatum= zanemaren (pomoć); Nepoznati parametar |izdavač= zanemaren (pomoć)
  5. ^ Chardin, B. Binetruy, B (ur.) (2001). "Dark Matter: Direct Detection". The Primordial Universe: 28 June – 23 July 1999. Springer. ISBN 3-540-41046-5.CS1 održavanje: više imena: authors list (link), str. 308
  6. ^ Lévy, F. (august 2005). "Magnetic field-induced superconductivity in the ferromagnet URhGe". Science. 309 (5739): 1343–1346. Nepoznati parametar |coauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |author=) (pomoć)
  7. ^ Tabet, N; Salim Mushtaq A. (1998). "KRXPS study of the oxidation of Ge(001) surface". Applied Surface Science. 134 (1–4): 275.CS1 održavanje: više imena: authors list (link) doi:10.1016/S0169-4332(98)00251-7
  8. ^ a b c d N. N. Greenwood i A. Earnshaw: Chemie der Elemente, 1. izd., VCH, Weinheim 1988, ISBN 3-527-26169-9, str. 482.
  9. ^ Tabet, N; A.L Al-Oteibi; M.A Salim (1999). "XPS study of the growth kinetics of thin films obtained by thermal oxidation of germanium substrates". Journal of Electron Spectroscopy and Related Phenomena. 101–103: 233. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  10. ^ Xu, Li; Sevov Slavi C. (1999). "Oxidative Coupling of Deltahedral [Ge9]4− Zintl Ions". J. Am. Chem. Soc. 121 (39): 9245–9246. doi:10.1021/ja992269s
  11. ^ Bayya, Shyam S.; Sanghera, Jasbinder S.; Aggarwal, Ishwar D.; Wojcik, Joshua A. (2002). "Infrared Transparent Germanate Glass-Ceramics". Journal of the American Ceramic Society. 85 (12): 3114–3116. doi:10.1111/j.1151-2916.2002.tb00594.x
  12. ^ Drugoveiko, O. P.; Evstrop'ev, K. K.; Kondrat'eva, B. S.; Petrov, Yu. A.; Shevyakov A. M. (1975). "Infrared reflectance and transmission spectra of germanium dioxide and its hydrolysis products". Journal of Applied Spectroscopy. 22 (2): 191. doi:10.1007/BF00614256
  13. ^ Lightstone, A. W.; McIntyre, R. J.; Lecomte, R.; Schmitt, D. (1986). "A Bismuth Germanate-Avalanche Photodiode Module Designed for Use in High Resolution Positron Emission Tomography". IEEE Transactions on Nuclear Science. 33 (1): 456–459. doi:10.1109/TNS.1986.4337142

Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "binder" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "wieser" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "manjera" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "ludwig" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.
Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "lide" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.

Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "zhang" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.


Šablon:Link FA Šablon:Link FA