Razlika između verzija stranice "Sarajevo"

Uredi veze
Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
No edit summary
m Rijeci METROPOLA je dodana. Izvor: http://zpr.ks.gov.ba/sites/zpr.ks.gov.ba/files/pp/Prostorni_plan/PROSTORNI%20PLAN%20%20za%20štampu.pdf
Red 55: Red 55:
}}
}}
{{Drugo_značenje|naslov=Sarajevo|Sarajevo}}
{{Drugo_značenje|naslov=Sarajevo|Sarajevo}}
'''Sarajevo''' je [[glavni grad]] [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]] i sjedište [[Kanton Sarajevo|Sarajevskog kantona]].
'''Sarajevo''' je [[glavni grad]] [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]], njena metropola i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad [[Federacija Bosne i Hercegovine|Federacije Bosne i Hercegovine]] i sjedište [[Kanton Sarajevo|Sarajevskog kantona]].


Prema popisu iz [[1991]]. grad je imao 416.497, a prema procjeni iz [[2008]]. 304.614 stanovnika, dok područje metropole grada Sarajeva ima 421.289 stanovnika, uključujući sve općine Sarajevskog kantona <ref name="FZS">{{cite web|publisher=Federalni zavod za statistiku Federacije BiH|url=http://www.fzs.ba/Dem/ProcPrist/stalno.pdf|format=PDF|title=Procjena broja stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine, 30. juni 2008}}</ref>. Kroz grad protiče [[Rijeka (vodotok)|rijeka]] [[Miljacka]], a u neposrednoj blizini grada je i izvorište rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]], sa popularnim izletištem [[Vrelo Bosne|Vrelom Bosne]]. Oko grada su olimpijske planine: [[Jahorina]], [[Bjelašnica]], [[Igman]], [[Treskavica]] i [[Trebević]], koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena izletišta Sarajlija i turista iz cijeloga svijeta.
Prema popisu iz [[1991]]. grad je imao 416.497, a prema procjeni iz [[2008]]. 304.614 stanovnika, dok područje metropole grada Sarajeva ima 421.289 stanovnika, uključujući sve općine Sarajevskog kantona <ref name="FZS">{{cite web|publisher=Federalni zavod za statistiku Federacije BiH|url=http://www.fzs.ba/Dem/ProcPrist/stalno.pdf|format=PDF|title=Procjena broja stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine, 30. juni 2008}}</ref>. Kroz grad protiče [[Rijeka (vodotok)|rijeka]] [[Miljacka]], a u neposrednoj blizini grada je i izvorište rijeke [[Bosna (rijeka)|Bosne]], sa popularnim izletištem [[Vrelo Bosne|Vrelom Bosne]]. Oko grada su olimpijske planine: [[Jahorina]], [[Bjelašnica]], [[Igman]], [[Treskavica]] i [[Trebević]], koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena izletišta Sarajlija i turista iz cijeloga svijeta.

Verzija na dan 26 august 2014 u 19:08

Šablon:Wiki članak

Sarajevo
Grad
Grad Sarajevo
Panorama Sarajeva, Latinska ćuprija, Sebilj, Careva džamija, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva
Zastava Sarajevo
Zastava
Službeni grb Sarajevo
Grb
Sarajevo nalazi se u Bosna i Hercegovina
Sarajevo
Sarajevo
Lokacija u Bosni i Hercegovini
Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417
Država Bosna i Hercegovina
EntitetFederacija BiH
Kanton Kanton Sarajevo
OpćinaCentar
Vlada
 • GradonačelnikIvo Komšić (SDU)
Nadmorska visina518 m
Stanovništvo (30. juni 2009)
 • Naseljeno mjesto305.242
Vremenska zonaCET (UTC+1)
 • Ljeti (DST)CEST (UTC+2)
Poštanski broj71000
Pozivni broj(+387) 33
Veb-sajtGrad Sarajevo
Za druga značenja, pogledajte Sarajevo.

Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine, njena metropola i njen najveći urbani, kulturni, ekonomski i prometni centar, glavni grad Federacije Bosne i Hercegovine i sjedište Sarajevskog kantona.

Prema popisu iz 1991. grad je imao 416.497, a prema procjeni iz 2008. 304.614 stanovnika, dok područje metropole grada Sarajeva ima 421.289 stanovnika, uključujući sve općine Sarajevskog kantona [1]. Kroz grad protiče rijeka Miljacka, a u neposrednoj blizini grada je i izvorište rijeke Bosne, sa popularnim izletištem Vrelom Bosne. Oko grada su olimpijske planine: Jahorina, Bjelašnica, Igman, Treskavica i Trebević, koji su posebno tokom zimskih mjeseci omiljena izletišta Sarajlija i turista iz cijeloga svijeta.

Sarajevo je relativno mali grad u usporedbi sa svjetskim metropolama, ali je njegovo ime kroz bogat duhovni, historijski i prirodni izgled poznatije od imena nekih većih svjetskih gradova. 1914. godine u Sarajevu su ubijeni austrougarski prestolonasljednik Franz Ferdinand i njegova supruga Sophie, čime je započeo Prvi svjetski rat. Sedamdeset godina kasnije, 1984. godine u gradu se održavaju 14. Zimske olimpijske igre. Tokom ranih 1990-ih godina ime grada je često bilo na naslovnicama dnevnih novina u cijelome svijetu, jer se tu vodio jedan od najkrvavijih ratova u novijoj evropskoj historiji. Grad je 1.425 dana bio pod stalnom opsadom srpskih snaga. U napadima je 11.541 ljudi svih nacionalnosti izgubilo život, od toga 1.601 dijete, a skoro 50.000 ih je bilo povrijeđeno. Danas, u vremenu posljeratne izgradnje, Sarajevo je najbrže rastući grad u Bosni i Hercegovini [2]. Turistički vodič Lonely Planet svrstao je 2006. godine Sarajevo na 43 mjesto najljepših gradova svijeta[3], a 2009. je Sarajevo jedno od deset gradova koje je vrijedno posjetiti[4].

Panorama Sarajeva

Etimologija

Sarajevo je historijsko ime grada, koje po jednoj od teorija potiče od kovanice Saray Ovası što znači Dvor i polje oko dvora. Sarajlije svoj grad najčešće zovu Šeher (tur. şehir; per. شهر shahr), imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Ishaković. Zbog svog orijentalnog izgleda nazivano je i imenom Damask sjevera, a Jevreji Sefardi su ga nazvali Mali Jeruzalem. Međutim, Abdulah Škaljić, autor riječnika "Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku", u istoj knjizi navodi sljedeće:

...Složenica je nastala po uzoru na složenice Smederevo, Kraljevo, Popovo, Mirijevo, Trnovo (složenica) itd. Turski naziv za Sarajevo je "Saray-Bosna", ali se u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašića iz 1517. g. (čiji je original i prevod objavio Dr Hazim Šabanović u POF-u II-IV, 1953, str.403) Sarajevo naziva i "Saray-ovasi", doslovce: "Sarajevsko polje". Iako sam ranije zastupao da je Sarajevo nastalo od tur. "Saray-ovasi", došao sam do zaključka da je ispravnije tumačenje koje sam gore naveo".[5].

Geografija

Glavni članak: Geografija Sarajeva
Pogled na Sarajevo sa Hrida

Sarajevo se nalazi gotovo u samom geografskom središtu Bosne i Hercegovine i zaprema površinu od 141,5 km2. Centralni dijelovi grada smješteni su u kompozitnoj Sarajevskoj kotlini koja se pruža od istoka prema zapadu i završava u Sarajevskom polju, okruženo planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku, te srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu. Najstariji dijelovi grada (Vratnik, Bistrik, Hrid, Kovači, Alifakovac) su na padinama okolnih bregova. Prosječna nadmorska visina Sarajevskog polja je 500 m. Najzapadnija tačka polja je na 180 16' istočne geografske dužine. Krajnja istočna tačka je na 180 27' istočne geografske dužine, najsjevernija je 430 53’ sjeverne geografske širine, a najjužnija je na 430 47' sjeverne geografske širine [6].

Klima

Klima u Sarajevu je sa jakim utjecajima kontinentalne klime. Prosječna godišnja temperatura iznosi 12.5 °C, a prosječna količina oborina je oko 570 mm. Najtopliji mjesec je august, a najhladniji januar. Najviše oborina je u junu, dok je najmanje u martu. Najniža zabilježena temperatura je -21,8 °C (23. januara.1963.), najviša 41,0 °C (8. avgusta. 2012.)[7]. Najsušnija godina je 2012, kada je u Sarajevu palo samo 425 mm oborina. Sarajevo prosječno ima oko 85 dana sa temperaturom iznad 30 °C. Sunčani sati godišnje variraju između 1.900 i 2.200.

JanFebMarAprMajJunJulAugSepOktNovDec
Izvor: wetterkontor.de

Geologija

Rijeke

Vrelo Bosne

Miljacka je rijeka, koja najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo od istoka prema zapadu. Duga je 35,9 kilometera. Nastaje od nekoliko vrela u podnožju planina Romanije i Jahorine. Paljanska Miljacka (12,9km) izvire u Palama. Mokranjska Miljacka izvire u Kadinom Selu. Nekoliko kilometera istočno od Sarajeva u selu Dovlići, ove dvije pritoke se spajaju u Miljacku. Dalje Miljacka teče na zapad, u Sarajevo, odakle nastavlja svoj put prema rijeci Bosni u koju se uliva.

U zapadnom dijelu Sarajevskog polja, na području prigradskog naselja Ilidža, izvire jedna od najvećih rijeka u Bosni i Hercegovini, Bosna, koja nastaje od tridesetak manjih izvora u podnožju planine Igman, stvarajući jedinstven park prirode -Vrelo Bosne.

Pored rijeka Bosne, Željeznice i Miljacke, ostali veći stalni vodotoci su: Zujevina, Ljubina, Misoča, Stavnja, Tilava, Dobrinja, Bijela rijeka, Crna rijeka, [[]Rakitnica (rijeka)|Rakitnica], Mošćanica, Vogošćanska rijeka i dr [8].

Vodopad Skakavac, visok 98 metara, se nalazi 12 km od centra.

Brežuljci, brda i planine

Centar grada Sarajeva leži na nadmorskoj visini od 511 metara iznad površine mora. Najnižu nadmorsku visinu u sarajevskoj kotlini ima naselje Ilidža sa 498 m, dok viši dijelovi grada i prigradska naselja na padinama okolnih brda: Grdonj i Hum na sjeveru, Borja na istoku i padine Trebevića na jugu, leže na prosječnoj nadmorskoj visini od 900 metara. Grad okružuju šumoviti obronci olimpijskih planina jedinstvene ljepote, čiji vrhovi prelaze 2000 metara visine: Treskavica (2088 m), Bjelašnica (2067 m), Jahorina (1916 m), Igman (1502 m) i Trebević (1629 m) [9]. Obronci obližnjih planina bogati su šumom. Crnogorica (jela, smrča, ariš i bor) i bjelogorica (breza, topola i lijeska) se prepliću i čine prirodu u okolini grada neobično lijepom. 1939. godine botaničar K. Maly osnovao je Botanički vrt na Trebeviću, koji je u drugom svjetskom ratu u potpunosti uništen. 1948. godine na visini od 1530 m zasađen je rasadnik, botanički arboretum Šumarskog fakulteta. Za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini 1992-95. šumski fond je najvećim dijelom uništen .

Historija

Glavni članak: Historija Sarajeva
Stećak, Zemaljski muzej Sarajevo

Antičko doba

Historija prvih ljudskih naselja na području Sarajeva seže do mlađeg kamenog doba. Nakon perioda neolita, ilirske i rimske vladavine, u 7. stoljeću ovdje se naseljavaju Slaveni. U povelji iz 13. stoljeća područje Sarajeva je dio bosanske samostalne države Vrhbosna. O ovom vremenu svjedoče nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu - stećci. Nedaleko od Sarajeva, u selu Hreša pronađeno je 30 stećaka. Najljepši krase vrt Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

Srednji vijek

Baščaršija
Sarajevo oko 1900. godine
Prvi tramvaj u Evropi, u Sarajevu, 1885. godine.

Dolaskom Turaka 1435. i padom utvrde Hodidjed, na obalama Miljacke nastaje grad Sarajevo. Osnivačem Sarajeva smatra se Isa-beg Ishaković, koji je 1462. izdao naredbu o formiranju grada, sagradio prvu džamiju, dvor, most i nekoliko javnih ustanova. 1507. grad se prvi put pominje svojim današnjim imenom (ime od Saraj-ovasi, polje oko dvora). Intenzivni razvoj zanatstva i trgovine brzo su od Sarajeva stvorili bogat grad, raskrsnicu religija i kultura, trgovačkih puteva i putnika. U 16. vijeku to je bio jedan od najbogatijih gradova u ovom dijelu Evrope, kada su izgrađene i neke kapitalne građevine koje i danas predstavljaju bisere arhitekture i civilizacije tog doba. Tada je u Sarajevu, kao zadužbina vezira Gazi Husrev-bega otvorena i Visoka škola Kuršumli-medresa, koja je podsjećala na univerzitete u drugim velikim gradovima Evrope. 1531. izgrađena Gazihusrev-begova džamija najpoznatija je građevina starog Sarajeva i jedan od najvećih sakralnih spomenika islamske arhitekture na Balkanu. Iz ovog vremena su Imaret, bezistani i hamami. Tih godina je izgrađena i Stara pravoslavna crkva.[10] „Zlatno doba“ prekinut će požar 1697., kada je austrijski princ Eugen von Savoyen sa samo 8500 vojnika ušao u grad i do temelja ga zapalio. Od 1850. je Sarajevo glavni grad Bosne, provincije Osmanlijskog carstva. U grad se doseljavaju Jevreji Sefardi, poslije izgona iz Španije, grade sinagoge, a istovremeno nastaju pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve i Katedrala Srca Isusova. Sarajevo je na malom prostoru našlo mjesta za sve četiri velike svjetske religije, kulture i civilizacije. Dugotrajni suživot je stvorio posebnu kulturu i multinacionalni duh, koji je izdržao mnoge historijske izazove.

Moderno doba

Pogled na Štrosmajerovu ulicu

1878. dolaskom Austro-Ugarske uprave na ove prostore, Sarajevo je upravni centar Kondominiuma. Uz svoj dotad orijentalni, dobija i drugi, evropski izgled. Austro-ugarski period je vrijeme snažnog prodiranja srednjoevropske kulture, načina privređivanja, običaja i drugih civilizacijskih vrijednosti. Grad dobija savremene fabrike, a brojne škole zapadnog tipa i kulturne institucije obogaćuju glavni grad Bosne i Hercegovine. U ovo se vrijeme grade Zemaljski muzej, gradska Vijećnica, Gimnazija, sud, zgrada Narodnog pozorišta, pošta, bolnica, tržnica, banke, vile na Marijin dvoru i dr. Gradi se uskotračna pruga prema sjeveru, jugu i istoku. Pod velom „evropeizacije“, austrougarski carski činovnici i vojnici crpe dotad malo korištena privredna i prirodna bogatstva Bosne.

28.juna 1914. godine, pripadnik Mlade Bosne, Gavrilo Princip je u Sarajevu izvršio atentat na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, što je poslužilo kao povod Austrougarskoj Monarhiji da napadne Kraljevinu Srbiju, čime je otpočeo Prvoi svjetski rat. Poslije Prvog svjetskog rata, grad ulazi u sastav jugoslavenskih državnih zajednica: Kraljevine SHS, a potom i Kraljevine Jugoslavije. Sarajevo je izloženo snažnim uticajima Beograda, pa ipak ostaje uglavnom na margini interesa tadašnjeg režima i dinastije Karađorđevića. Arhitektonska slika grada ostaje gotovo nepromijenjena, industrija nazaduje, društvena nezadovoljstva radnika rastu i Sarajevo, kao grad, između dva svjetska rata, uglavnom stagnira i privredno i ekonomski nazaduje.Letargiju u koju je grad zapao prekidaju protesti i štrajkovi radnika i napredne sarajevske inteligencije.

Drugi svjetski rat

Za vrijeme Drugog svjetskog rata od 1941. do 1945. grad je pripadao Nezavisnoj državi Hrvatskoj, gdje je bio upravno središte Velike župe Vrhbosna. Nakon kraja rata 1945. Sarajevo postaje upravni, kulturni i ekonomski centar SR Bosne i Hercegovine, jedne od ukupno šest republika SFR Jugoslavije. U gradu se razvija industrija, ekonomija, a školstvo i kultura čine ga glavnim gradom. Osniva se Univerzitet, Akademija nauka i umjetnosti, brojni muzeji i galerije, naučne institucije, radio-televizija. Broj stanovnika grada raste na više od 500.000. Takvom kosmopolitskom i modernom gradu Međunarodni olimpijski odbor povjerava organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, koje su sa velikim uspjehom održane 1984.

Rat u Bosni i Hercegovini

Glavni članak: Rat u Bosni i Hercegovini

Društvene i političke promjene u tadašnjoj Jugoslaviji dovele su do prvih političkih izbora 1992. na kojima je izabrano Predsjedništvo BiH. Predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, raspisao je građanski referendum o samostalnosti BiH. To je dovelo do stvaranja nezavisne i suverene države Bosne i Hercegovine. Neslaganjem vojnog vrha JNA i četveročlanog Predsjedništva SFRJ s većinskom odlukom naroda BiH, dolazi do izbijanja međunacionalnih sukoba, stvaranja nacionalnih paravojnih formacija i agresije na Bosnu i Hercegovinu, a posebno na njen glavni grad, Sarajevo. Sam grad Sarajevo, bio je pod fizičkom blokadom 3,5 godine, u neprestanim vojnim akcijama pretrpio je ogromna materijalna razaranja i brojne ljudske gubitke. Snajperskom i artiljerijskom vatrom velikosrpskih snaga ubijeno je 10.615 ljudi, među kojima je bilo 1.601 dijete, a skoro 50.000 stanovnika Sarajeva bilo je ranjeno. Spaljena je gradska Vijećnica u kojoj je bila smještena Narodna i Univerzitetska biblioteka, a mnogi kulturno-historijski, stambeni i vjerski objekti u gradu su oštećeni.

Grb i zastava

Grad Sarajevo od 2000. godine ima svoju novu zastavu i novi grb. Na glavi štita su elementi tipičnih krovova, koji simboliziraju i brda u zelenoj boji. Ispod su nazubljene gradske zidine s dvije otvorene kapije u crnoj boji na bijeloj pozadini, koje simboliziraju Grad. U dnu grba je dolina, kroz koju teče rijeka u plavoj boji, koju premošćuje bijeli most. Okvir grba je zlatno-žut [11].

Politika

Glavni članak: Politička organizacija Sarajeva
Položaj grada (narandžasto) unutar kantona Sarajevo

Glavni grad

Gradska uprava

Glavni članak: Gradska uprava Grada Sarajeva

Šablon:Gradsko vijeće Sarajeva 2012 Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su gradonačelnik, koji upravlja radom Gradskih službi, te Gradsko vijeće Sarajeva koje ima 28 članova. Upravu grada sačinjavaju: kabinet gradonačelnika, dva zamjenika gradonačelnika, sekretar gradske uprave, savjetnici gradonačelnika, Pravobranilac Grada Sarajeva i sedam gradskih službi za pitanja opće uprave, komunalne poslova, lokalno poslovanje i razvoj grada, urbano planiranje i stambene poslove, obrazovanje, kulturu i sport, Zavod za informatiku i telematiku, Gradski savjet i stručni kolegij gradonačelnika. [12]

Podjela grada

Gradske općine

Teritorijalna podjela od 1995.

Grad Sarajevo se sastoji od četiri gradske općine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad, a zajedno sa susjednim općinama čini Kanton Sarajevo, koji je u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine. Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993., te naselja Kasindo, Lukavica, Hreša itd.[13] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Istočno Sarajevo se do odluke Ustavnog suda o neustavnosti naziva zvalo Srpsko Sarajevo. Zvanično Istočno Sarajevo čine: Istočni Stari Grad, Istočna Ilidža, Istočno Novo Sarajevo, Pale, Trnovo RS i Sokolac.

Teritorijalna podjela do 1995.

Do rata 1992-95. Grad Sarajevo je činilo šest gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i Vogošća, te prigradske općine: Hadžići, Ilijaš, Pale i Trnovo. Nakon rata Grad Sarajevo dobija status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatilo je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio općine Trnovo.

Nakon potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma i reintengracije pojedinih naselja, nastaje Kanton Sarajevo, unutar kog se formira Grad Sarajevo od četiri općine.

Stanovništvo

Glavni članak: Demografija Sarajeva

Razvoj stanovništva

Broj stanovnika u Sarajevu se vidljivo povećava; 1910. godine Sarajevo je imalo 57.040 stanovnika, 1931. godine 78.180, a 1961. 143.120 stanovnika, naprema 401.118 stanovnika u decembru 2002. godine. [14]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, Grad Sarajevo (područje svih deset općina prema teritorijalnoj podjeli do 1995. godine) imao je 527.049 stanovnika.[15]

Etnička grupa Broj stanovnika
Muslimani
(Bošnjaci)1
  
 259.470 (49,23%)
Srbi
  
 157.143 (29,81%)
Hrvati
  
 34.873 (6,61%)
Jugoslaveni
  
 56.470 (10,71%)
ostali, neopredijeljeni i nepoznato
  
 19.093 (3,62%)
1 Modalitet Muslimani se danas označava kao modalitet Bošnjaci.

Naseljeno mjesto Sarajevo, imalo je po istom popisu 416.497 stanovnika. Ostalih 110.552 stanovnika živjelo je u 335 naseljenih mjesta, u 10 općina.

Religija

Konfesionalna slika Sarajeva je jedinstvena u Evropi, a zbog njene raznolikosti grad se nerijetko poredi sa Jerusalemom. Sarajevo je sjedište Reisu-l-uleme, poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini, sjedište Dabrobosanske mitropolije Srpske pravoslavne crkve, te sjedište Vrhbosanske nadbiskupije rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

Urbanu sliku grada krase brojni sakralni objekti četiri svjetske konfesije: džamije iz osmanlijskog perioda, pravoslavne, katoličke i evangelističke crkve, sinagoga i drugi kulturno-historijski spomenici, koji se nalaze u samom centru grada Sarajeva, udaljeni tek stotinjak metara jedni od drugih.

Kultura i znamenitosti

Glavni članak: Kultura u Sarajevu
Begova džamija 1900. godine
Svrzina kuća
Latinska ćuprija
Muzički paviljon
Datoteka:UNITIC.jpg
UNITIC tornjevi
Sarajevska sahat-kula
Datoteka:BBI, Shopping and Business Center.jpg
BBI Centar

Sarajevo se može pohvaliti dobro očuvanim starim trgovačkim dijelom grada, Baščaršijom, koja je nastala u periodu osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini. Ovaj dio grada obiluje jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanlijske gradske arhitekture, među kojima su brojne potkupolne džamije, te tradicionalne forme orijentalne arhitekture poput: konaka, hanova i bezistana. Nakon barbarskih razaranja tokom proteklog rata, Baščaršija je ponovo obnovljena na opću radost Sarajlija i njihovih gostiju.

Ratna uništavanja, [16] kao i rekonstrukcija, brojnih uništenih kulturnih i vjerskih objekata, kao što su Gazi Husrev-begova biblioteka, Nacionalna biblioteka, Orijentalni institut i Muzej olimpijskih igara 1984, doveli su do donošenja zakona o zaštiti kulture i kulturnih institucija.

Osmanlijski period

Austro-ugarski period

Moderni period

Opere i pozorišta

Prve klasične, pozorišne predstave u gradu održavale su se u Despića kući, pa se ovaj objekat može smatrati pretečom savremenog pozorišta u Sarajevu.[17] Danas je tu smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti.[18] Narodno pozorište, osnovano 1921. kao dramski teatar, je najstariji bosanskohercegovački profesionalni teatar. Jedan od prvih direktora Narodnog pozorišta Sarajevo bio je Branislav Nušić. Od 1946. Narodno pozorište dobija i muzičke segmente djelovanja: operu i balet. Kao jedini operski i baletni teatar u državi, centralno je mjesto razvoja scenske umjetnosti u Bosni i Hercegovini.

Veliki broj glumaca, režisera, scenografa, kostimografa, koreografa, dirigenata, baletnih i opernih umjetnika, sticali su slavu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, kao što je Ljiljana Molnar-Talajić, svjetski priznata primadona, koja je ponijela slavu sarajevskog i bosanskohercegovačkog teatra i na pozornicama najznačajnijih svjetskih teatara.

Narodno pozorište Sarajevo ima 225 zaposlenih, a svoju djelatnost ostavaruje u matičnoj kući na Obali Kulina bana[19] , kao i u zgradi Terezija, gdje se nalaze radionički prostor i produkcija scenografije. Narodno pozorište Sarajevo član je Nove evropske teatarske asocijacije.

Kamerni teatar 55 počeo je sa radom 7. marta 1955. godine. Njegov osnivač bio je Jurislav Korenić (1914-1974). Teatar je, na tragu novih teatarskih stremljenja u tadašnjoj Evropi, bio novost na ovim prostorima i primjer kojeg su slijedili brojni teatri. Prezentira novi vid dramaturgije, ”dramu apsurda” ili “anti dramu” ili “novu dramu”. Izvode se tekstovi Becketta, Jarrya, Geneta, Ionesca, Schwartza, Čehova… i drugih autora, čija poetika u modernom teatru proizlazi iz “apsurdnog osjećanja života”. Karakterizira ga pozornica “ring”, okružena gledalištem, umjesto frontalnog tipa scene, s nepremostivom “rampom”, s intimnijom, prirodnijom i iskrenijom glumačkom igrom. [20]

Pozorište mladih[21] nastalo je 1977. godine udruživanjem dva pozorista: Pionirskog pozorišta i Pozorista lutaka, sa dvije samostalne scene, Lutkarskom i Dramskom. Oba teatra osnovana su 1950. godine. Prvih desetak godina postojanja Pionirsko pozoriste nema svog ansambla, pa po projektu angažuje glumce iz drugih teatara i "glumce" djecu, od koji su neki i danas poznati i priznati umjetnici. Pozorište lutaka u tom periodu njeguje marionetu kao osnovni izraz. Njime rukovodi Adolf Pomezni.

Pionirsko pozorište 60-tih godina formira svoj profesionalni ansambl, mijenja naziv u Pozorište za mlade, i počinje sa postavljanjem sve ambicioznijih projekata, koji nisu namijenjeni samo najmlađim, nego pretenduju animiranju što širih grupacija mladih.

Na čelo Pozorišta lutaka dolazi pozorišni mag Jurislav Korenić i njegovim dolaskom nastaje novi period u razvoju teatra, što se ogleda u različitim lutkarskim tehnikama koje se primjenjuju, kao i u samom istraživanju mogućnosti daljeg razvoja lutkarstva uopće.

Igraju se relevantna djela domaćih i svjetskih autora: J. Skupa i K. Venig: "Srećko među bubama", J. Vandot i V. Rabadan: "Kekec", zatim "Pinokio", D. Bibanovića, "Alisa u zemlji čuda", L. Paljetka, "Palčić Dugonja", G. Simića, "Pepeljuga", D. Todorovića, na Lutkarskoj, a Šekspirove "Bura" i "Komedija zabuna", Aristofanove "Ptice", Homerova "Odiseja", Jarryev "Kralj Ibi", Držićeva "Novela od Stanca", Ionescov "Kralj umire", Kurićeva "Ljepotica i zvijer". Lukićeve "I opet Nušić" i "Bašeskija, san o Sarajevu", i mnoge druge na Dramskoj sceni.

U suradnji sa domaćim i stranim režiserima, uz zajednički angažman MESS-a i glumaca u Sarajevu, u Pozorištu mladih tokom rata premijerno su izvedene brojne predstave: Beckettov "Čekajući Godoa", Euripidesov "Alkestis", Schumanov "Cirkus Veliko stopalo", Jarryev "Okovani Ibi", Millerova "Hamlet mašina", G. Simić: "Bajka o Sarajevu", F. Furaković: "Abeceda"…, a po završetku rata pozorište nastavlja svoju djelatnost predstavama "Tri jezika", F. Hohlera, "Dijete školjke", R. Herfurtnera, "Kraj igre", S. Becketta, "Familija" (Zeko, Zeko), C. Serreaua, "Tajna dvorske lude", H. Akmadžića, "Makbet",W. Shakespearea, "Kad bi ovo bila predstava", A. Imširevića, "Spaseni za dlaku", T. Wildera, "Košmar o Bosni", N. Veličkovića i dr.

Sarajevski ratni teatar SARTR[22] utemeljen je 17. maja 1992. godine na inicijativu reditelja Dubravka Bibanovića i Gradimira Gojera, ing. Đorđa Mačkića i pisca Safeta Plakala, a okupio je glumce i saradnike iz tri profesionalna sarajevska teatra koja su, zbog agresije na Bosnu i Hercegovinu, morala obustaviti svoj rad. U augustu 1992. SARTR je konstituiran kao vojna jedinica pri Regionalnom štabu Oružanih snaga BiH Sarajevo, a 12. januara 1993. godine Odlukom Ratnog Predsjedništva Skupštine grada Sarajeva, kao javna ustanova iz oblasti kulture od posebnog interesa za odbranu grada. Odlukom Skupštine Kantona Sarajevo od 24. jula 1997. ulogu osnivača SARTR-a preuzeo je Kanton Sarajevo. Od 2003. Sarajevski ratni teatar SARTR je nosilac Šestoaprilske nagrade.

Njegov pokretač i redatelj, Safet Plakalo, opisuje SARTR kao "duhovno oružje protiv nadrealizma rata", zaokružujući njegov karakret u motu "teatrom protiv smrti". Unatoč ograničenim sredstvima, SARTR je danas uspješna profesionalna kuća s brojnim međunarodnim koprodukcijama, nastupima i nagradama.

Muzeji i galerije

Glavni članci: Spisak muzeja u Sarajevu i Spisak galerija u Sarajevu

Grad je bogat muzejima: Muzej Sarajeva, Ars Aevi muzej umjetnosti, Zemaljski muzej, Historijski muzej Bosne i Hercegovine, Olimpijski muzej, Brusa bezistan, Muzej Sarajevo 1878.-1918., Muzej Jevreja BiH i Muzej literature i teatralne umjetnosti Bosne i Hercegovine. Galerije Sarajeva su: Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Collegium Artisticum, Mak, Roman Petrović, 10m², Novi hram, Atelje-zbirka Safet Zec, Galerija Mersada Berbera 'E&A', Paleta, Galerija Sveti Anto, Boris Smoje, Mala galerija, Galerija Kicoš i dr.

Građevine

Nacionalni spomenici

Glavni članci: Spisak Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Spisak Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine u Sarajevu (privremena lista)

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, odabrala je 102 spomenika, građevine i komplekse građevina u Sarajevu za Nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine.[23] Na privremenoj listi Komisije, nalazi se još 21 spomenik, čije će proglašenje uslijediti.[24]

Mostovi

Glavni članak: Mostovi u Sarajevu

Doline sarajevskih rijeka su predstavljale osnovu komunikacije i kretanja, koja povezuje istok i zapad kroz središte Balkana, već za Ilire i njihivo pleme Desitijata u bronzanom dobu, te Rimljane, koji ovdje grade ceste, koje povezuju Naronu s Podrinjem i Podunavljem. U srednjem vijeku to je dio "bosanskog druma", koji je iz Srednje Evrope i sa Jadrana išao kroz Hrvatsku, Bosnu i Srbiju do Carigrada, čime tadašnja Vrhbosna postaje centrom domaće i strane trgovine. Iz doba osmanlijske vlasti potiču najstariji mostovi u Sarajevu: stari Rimski most, nedaleko od Sarajeva, Kozija ćuprija, Šeher-Ćehajina ćuprija i Careva ćuprija u starom dijelu grada.

Obale Miljacke premošćuju i noviji mostovi iz doba Austro-Ugarske uprave: Ajfelov most, Čobanija (most) ili Ćumurija most, kao i savremeni mostovi: Most Skenderija, Most Suade i Olge, Most malezijsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva i dr. Neki od sarajevskih mostova su isključivo pješački.

Trgovi i ulice

Vjerski objekti

Glavni članak: Lista vjerskih objekata u Sarajevu

Parkovi

Glavni članak: Lista parkova u Sarajevu

Parkovi i šetališta

Groblja

Glavni članak: Lista grobalja u Sarajevu

Najstarije nekropole crkve bosanske, bogumilske, pravoslavne i katoličke i islamska mezarja razasuta su gradom. Stećci, monumentalni kameni blokovi i jedinstveni nadgrobni spomenici iz srednjevjekovnog perioda mogu se naći nedaleko od Sarajeva u selu Šabići kod Trnova i selima Dolovi i Lukomir na obroncima Bjelašnice.

Gradsko groblje Bare je sa 33 ha površine, jedno od većih u Europi, a po konfiguraciji terena i položaju jedno je od interesantnijih i ljepših grobalja na Balkanu. Na groblju „Bare“ su grobljanske površine za pripadnike svih religija: muslimane, pravoslavne, katolike, judaiste, evangeliste, adventiste, starokatolike, kao i ateiste.

Novo gradsko groblje Vlakovo je izgrađeno u septembru 1985. godine nedaleko od Sarajeva, u vrijeme kada je groblje „Bare“ bilo gotovo popunjeno. Groblje se proteže na 25 ha, na kome se obavlja najveći broj sahrana.

Stadion je zbog svog nastanka groblje jedinstveno u svijetu. Životnom nuždom, za vrijeme opsade Sarajeva, 1992–95. godine kada su, usljed svakodnevnih artiljerijskih i snajperskih napada na grad sa okolnih brda, mnoga groblja bila nedostupna, a broj civilnih žrtava rastao, jedan nogometni stadion pretvoren je u groblje[26].

Neobično lijepa su stara groblja Alifakovac i Jevrejsko groblje.

Kulturne institucije

Uz nekoliko nacionalnih i gradskih pozorišnih kuća, muzeja i kulturnih institucija, Sarajevo je i važno mjesto na kulturnoj mapi ovog dijela evropskog kontinenta. Druge kulturne institucije uključuju Sarajevski kulturni centar, Sarajevsku biblioteku, Umjetničku galeriju BiH i Bošnjački institut.

Znamenitosti u okolini Sarajeva

Literatura i beletristika

Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog života proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duško Trifunović i drugi.

Mediji

Štampa

Glavni članak: Komunikacije i mediji u Sarajevu

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tokom rata, ali rekonstrukcija koju je vodio visoki predstavnik Bosne i Hercegovine je pomogla modernizaciji medija. [27] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[28]

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. [29] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i sedmične novine Slobodna Bosna i BH dani.

Televizija

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 (do prve polovine 2010.) i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Evropa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.

Film

Sarajevo Film Festival, pokrenut 1995, je postao premijerni filmski festival na Balkanu. Sarajevska zima, Sarajevski jazz festival su poznati, kao i Baščaršijske noći, ljetni kulturni, muzički i plesni događaj.

Muzika

Sarajevska muzička scena se razvila u gradu između 1961 i 1991. Ova vrsta muzike je počela sa grupama poput Indexa, Bijelog dugmeta i pjevača i tekstopisca Jadranke Stojaković i Kemala Montena. Nastavila je u 1980im, sa SCH, Plavim orkestrom, Zabranjenim pušenjem, Valentinom i Crvenom jabukom. Nakon rata, irska rock grupa U2 je bila prva strana grupa koji je održala koncert u gradu.

Sport

Vučko, maskota XIV Olimpijskih igara 1984. godine

Najpopularniji sportovi su nogomet, košarka i rukomet.

Sportski klubovi

Sportski život se prvenstveno odvija kroz nekoliko sportskih društava, SD Sarajevo, SD Željezničar i SD Bosna. Sportska društva imaju sekcije u više sportskih grana. Među velikim brojem sportskih kolektiva u gradu se ističu fudbalski klubovi Željezničar i Sarajevo, rukometni klubovi Željezničar i Bosna, muški košarkaški klubovi Bosna, evropski prvak 1979 i Spars. Aeroklub Sarajevo je osnovan 1946. godine.

Sportske manifestacije

Grad je bio domaćin Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Festivali

Svake je godine grad na rijeci Miljacki domaćin niza kulturnih festivala međunarodnog karaktera, među kojima su najznačajniji: Sarajevski filmski festival (SFF), Sarajevski jazz festival, ljetni kulturni festival "Baščaršijske noći", teatarski festival novih produkcija "MESS", "Sarajevska zima" i Svjetski televizijski festival orijentalne muzike.

Gastronomija

Trgovine

Privreda i infrastruktura

Privreda

Glavni članak: Ekonomija Sarajeva
Datoteka:SarajevoHolidayInn.JPG
Holiday Inn, Sarajevo, 1983, arhitekta Ivan Štraus. Karakteristična boja i lokacija je zgradu učinila vrlo važnom.

Nakon decenija komunizma i godina rata, ekonomija Sarajeva je postala predmet rekonstrukcije i rehabilitacije. [30] Među brojnim ekonomskim znakovima, 1997. godine je otvorena Centralna banka Bosne i Hercegovine i 2002. je počela sa radom Sarajevska berza. Velika gradska baza proizvodnje, administracije i turizma, kombinirana sa velikim informalnim tržištem,[31] čini grad najvećim ekonomskim regionom Bosne i Hercegovine.

Iako je Sarajevo imalo razvijenu industriju tokom perioda komunizma, samo je nekolicini preduzeća izvršila uspješnu tranziciju na kapitalističku ekonomiju. Sarajevska industrija sada uključuje industriju duhanskih proizvoda, namještaja, automobila i komunikacijske opreme. Kompanije smještene u Sarajevu su B&H Airlines (prijašni Air Bosna), BH Telecom, Bosmalov gradski centar, Bosnalijek, Energopetrol, Fabrika duhana Sarajevo i Sarajevska pivara.

Sarajevo ima jaku turističku ponudu i Lonely Planet je gradu dao 43. mjesto na listi najposjećenijih gradova u svijetu u 2006. godini. [32] Sportski turizam koristi skijaške terene olimpijskih igara iz 1984, na obližnjim planinama Bjelašnici, Igmanu, Jahorini i Treskavici. 600 godina historije Sarajeva čini turističku ponudu zanimljivom. Sarajevo je usluživalo putnike tokom vijekova i predstavljalo važan trgovinski centar kako tokom Osmanlijskog carstva i perioda Austro-Ugarske vlasti, tako i u svojoj novijoj historiji.

Telekomunikacije

Telefonija

Internet

Internetska mreža u Sarajevu je 1. u Bosni i Hercegovini po brzini, kvaliteti i veličini mreže.

Najveći internetski operateri su:

Kablovski internet:
ADSL:

Prijevoz

Glavni članak: Javni promet u Sarajevu
Sarajevo je prvi grad u Evropi sa cjelodnevnom tramvajskom linijom
B&H Airlines B737-400 na Sarajevskom aerodromu

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih puteva povezuje grad sa ostalim dijelovima zemlje. Na sjever M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli, na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara. Od 2003. Sarajevo je povezano autoputom A1, sa mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj. Planirani evropski autoput, koridor 5C, prolazi kraj Sarajeva, povezivajući ga sa Budimpeštom na sjeveru i sa Pločama na jugu. [33]

Gradski promet

Glavni članak: Gradski promet u Sarajevu

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara 1984. godine, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 70-tih godina u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Ulica Zmaja od Bosne. Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885, su najstarija vrsta javnog prijevoza u gradu.[34] Naselja Dobrinja i Vogošća od 80tih godina povezana su sa centrom grada trolejbuskim linijama. Za vrijeme rata, prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbuskih, te mnogo autobuskih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju sa centrom. Javni gradski prijevoz nudi firma JKP GRAS Sarajevo.

Međunarodni promet

Glavna željeznička stanica u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovo sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobuskom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodni Aerodrom Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvoren je 1969. i sa 2.600 m dugom pistom povezuje Sarajevo sa evropskim gradovima. Tokom rata aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Dejtonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. U 2011., 599.978 putnika je prošlo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.[35]

Obrazovanje

Glavni članak: Obrazovanje u Sarajevu
  • Zgrada Univerziteta u Sarajevu
    Zgrada Univerziteta u Sarajevu
  • Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu.
    Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

Predškolsko obrazovanje

U Sarajevu su, po podacima iz 2000. godine, u sklopu Javne ustanove „Djeca Sarajeva“, 25 vrtića u kojima boravi 2090 djece.

Osnovno obrazovanje

U 46 osnovnih škola od 1. do 9. razreda je 25047 učenika(2012).

Srednje obrazovanje

U gradu je 35 srednjih škola sa 18341 učenika(2012).

Univerzitet

Grad Sarajevo sjedište je najveće visokoškolske ustanove u zemlji, Univerziteta u Sarajevu, te niza drugih visokoškolskih ustanova, čime se svrstava u red najvećih univerzitetskih centara u cijeloj regiji jugoistočne Evrope. Sarajevski univerzitet osnovan je 40tih godina i čine ga 18 fakulteta, 3 teološka fakulteta, 3 akademije i 2 visoke škole [36]. Tokom rata 1993. izgorjela je Nacionalna i Univerzitetska biblioteka, sa najvećom literarnom zbirkom jugoistočne Evrope.

Broj studenata u Sarajevu 2000. godine

Prema podacima iz 2012. u gradu studira 33435 studenata, od čega 30669 na Sarajevskom univerzitetu.

Biblioteke

  • Javna ustanova Biblioteka Sarajeva[37]

Sopstvene biblioteke imaju svi fakulteti, kao i niz drugih institucija, udruženja i firmi.

Vodovod

Kantonalno javno komunalno preduzeće "Vodovod i kanalizacija"[38] Sarajevo, se bavi osnovnim djelatnostima:

  • Proizvodnja i distribucija vode
  • Prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda

Zdravstvo

Poznate osobe

Sarajevo je grad brojnih poznatih bosanskih pjesnika i mislilaca. Nobelovac Ivo Andrić je dio svog života proveo u Sarajevu, kao i pjesnici i književnici Silvije Strahimir Kranjčević, Isak Samokovlija, Mak Dizdar, Duško Trifunović i drugi. Slikari Mersad Berber, Safet Zec, kao i režiser Oskarovac Danis Tanović. Dobitnik Nobelove nagrade za hemiju Vladimir Prelog rođen je u Sarajevu, kao i režiseri Jasmila Žbanić, Benjamin Filipović, Pjer Žalica, Ademir Kenović i Emir Kusturica.

Ličnosti koje su rođene u Sarajevu

Glavni članak: Spisak poznatih osoba rođenih u Sarajevu

Ličnosti koje su živjele i radile u Sarajevu

Počasni građani

Glavni članak: Spisak počasnih građana Sarajeva

Međunarodni odnosi

Bratimljeni gradovi

Gradovi partneri

Reference

  1. ^ "Procjena broja stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine, 30. juni 2008" (PDF). Federalni zavod za statistiku Federacije BiH.
  2. ^ Kelley, Steve. "Rising Sarajevo finds hope again", The Seattle Times. Retrieved on 19 August 2006.
  3. ^ Lonely Planet (March 2006). The Cities Book: A Journey Through The Best Cities In The World, Lonely Planet Publications, ISBN 1-74104-731-5.
  4. ^ "Lonely Planet's Top 10 Cities 2010 | Lonely Planet's Top 10 Cities 2010". News.com.au. Pristupljeno 19 January 2010. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ Škaljić, Abdulah; Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo, 1989. g.
  6. ^ Grad Sarajevo: O Sarajevu. [1]
  7. ^ Podaci FZS
  8. ^ Rijeke, jezera i izvori Kantona Sarajevo
  9. ^ Sarajevo City Info. [2]
  10. ^ Stara pravoslavna crkva u Sarajevu
  11. ^ Grad Sarajevo: Grb i zastava
  12. ^ Šematski prikaz organizacije Grada Sarajeva na službenoj stranici
  13. ^ Istočno Sarajevo
  14. ^ Po neformalnom popisu stanovništva glavni grad Bosne i Hercegovine broji 765.000 stanovnika. Podaci o broju stanovnika
  15. ^ Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine, za teritorijalnu organizaciju, općine i pripadajuća naseljena mjesta 1991. godine.
  16. ^ Jane Perlez (12. august 1996).Ostaci sarajevske biblioteke su simbol uništene kulture
  17. ^ Otkrij Sarajevo - Atrakcije - Despića kuća | Sonar.ba - Istraži Sarajevo
  18. ^ Službena stranica sarajevskih muzeja
  19. ^ Službena stranica Narodnog pozorišta Sarajevo
  20. ^ Službena stranica Kamernog teatra 55 u Sarajevu
  21. ^ Službena stranica Pozorišta mladih u Sarajevu
  22. ^ Službena stranica SARTRa u Sarajevu
  23. ^ Nacionalni spomenici na web stranici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika
  24. ^ Privremena lista Nacionalnih spomenika na web stranici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika
  25. ^ Account Suspended[mrtav link]
  26. ^ Groblja u Sarajevu
  27. ^ Evropski žurnalistički centar (novembar 2002). Krajolik bosanskohercegovačkih medija
  28. ^ Jelenka Vockić-Avdagić. Internet i javnost Bosne i Hercegovine
  29. ^ Radenko Udovičić (05.03.2002). Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM
  30. ^ Evropska komisija i Svjetska banka. Program Evropske zajednice za Sarajevo
  31. ^ CIA (2006). Bosna i Hercegovina - CIA
  32. ^ Lonely Planet (Mart 2006). Put kroz najbolje gradove u Evropi
  33. ^ Bosmal. Koridor 5C
  34. ^ O tramvajima na virtualnom Sarajevu
  35. ^ Zahid Krkić, Statatistički podaci za sarajevski aerodrom
  36. ^ Osnovno, srednje i visoko obrazovanje u Sarajevu (PDF-Dokument)
  37. ^ Biblioteka Sarajeva
  38. ^ KJKP VODOVOD I KANALIZACIJA d.o.o Sarajevo
  39. ^ "Official portal of City of Skopje - Skopje Sister Cities". 2006-2009 City of Skopje. Pristupljeno 2009-07-14. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  40. ^ "Sister Cities of Istanbul". Pristupljeno 2007-09-08. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  41. ^ Erdem, Selim Efe (2003-11-03). "İstanbul'a 49 kardeş" (jezik: Turkish). Radikal. 49 sister cities in 2003CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  42. ^ "Sister City - Budapest". Official website of New York City. Pristupljeno 2008-05-14. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  43. ^ "Sister cities of Budapest" (jezik: Hungarian). Official Website of Budapest. Pristupljeno 2008-01-31. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  44. ^ "Official Barcelona Website: Sister Cities". Ajuntament de Barcelona 1995-2008. Pristupljeno 2008-11-11. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Prijedor, Banja Luka Zenica, Doboj, Brčko Tuzla, Bijeljina
Travnik, Bihać Višegrad, Goražde
   Sarajevo    
Livno Konjic, Mostar, Čapljina, Neum Trebinje



Šablon:Link GA Šablon:Link GA

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Sarajevo&oldid=2460329"