Razlika između izmjena na stranici "Veliki muftija"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Uklonjeno 6 bajtova ,  prije 7 godina
m
nema sažetka izmjene
m (Automatsko dodavanje sekcije "Također pogledajte")
m
27. Husejn ^epalo “Gimnazija “ Bugojno Status Islamske vjerske zajednice u NDH, 1998. godine
 
Na ruku im je došla činjenica što je Spahin Ustav Islamske vjerske zajednice od početka pratile tri značajne greške: ukidanje muftija, muftistva, oduzimanje mnogih pozicija, nekih neopravdano, iz ruku pripadnika uleme, posebno u vakufsko-imovinskim i prosvjetnim stvarima, te nemogučnost učestovavanja aktivnih članova Islamske zajednice u Saboru. Već u toku juna 1941. godine Hadžić oranizira vjersku anketu koja je trebala da izadi nacrt novog Zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice u skaldu sa tzv. Hodžinskom koncepcijom formuliranom još u još u godinama neposredno pred rat. Na anketu je formalno pozvan i F. Spaho kao reisu-l-ulema ali se on nije odazvao ni na jednu njezinunjenu sjednicu. Anketa je izradila "Nacrt zakonske odredbe o vjersko-prosvjetnoj autonomiji" koji je Ante Pavelić trebao da potvrdi kao Zakon.
 
28. Mustafa Spaho op. cit 411
===Od 1945. do 1993. godine===
 
Nakon završetka II svjetskog rata svi muslimani na tlu tadašnje FNRJ, a kasnije SFRJ našli su se u potpuno novom državno-pravnom i ideološko-političkom okviru čija je osnovna intencija i cilj bila izgradnja komunizma preko ateizma, oduzimanje imovine i oduzimanje države i religije. Svi organizirani oblici i kolektivno legitimni likovi Bošnjaka svedeni su na Islamsku zajednicu. Glavni ciljevi komunističke vlasti prema Islamskoj zajednici bili su: odvojiti Islamsku zajednicu od države i politike, a državu i politiku zbog značaja i uticaja vjere na ljude, nikada ne odvajati od Islamske zajednice. Konkretna posljedica ovakve politike bila je ukidanje obavezne vjernauke u osnovnim i srednjim školama, te ukidanje šerijatskih sudova. Politika ukidanja privatne imovine i njezinonjeno podrušavanje i podržavljenje u cilju razvoja privrede, poljoprivrede i urbanizacije potem agrarne reforme, nacionalizacije i eksproprijacije dotadašnjih vlasnika u korist države imat će za posljedicu da Islamska zajednica ostane skoro i bez pokretne i nepokretne imovine, čime su njena dotadašnja višestoljetna egzistencijalna osnova i izvor materijalnih prihoda potpuno dovedeni u pitanje. U cilju opstanka, Islamska zajednica je morala tražiti nove izvore finansiranja i materijalnog izdržavanja. Osuđena od komunističkog režima na odumiranje ona je bila prisiljena na samofinansiranje. Ma kako je to u početku bilo teško ili se činilo nemoguće, takav način izdržavanja Islamske zajednice (kroz redovne dobrovoljne priloge vjernika) jačao je islamsku svjest u svakom vjerniku i povačao njihov interes i angažman u aktivnostima Islamske zajednice. Taj angažman rezultiraće hiljadama džamija koje su na novo sagrađene, ali samo u selima zato što je skoro nemoguće bilo dobiti dozvolu za gradnju novog vjerskog objekta u gradu. Islamska vjerska zajednica je bila potiskivana iz javnog života koliko je bilo moguće, tako da su vjersko-humanitarne institucije, nakon što je Islamska zajednica ostala bez vakufske imovine, izgubile svoju namjensku funkciju. Ovaj čin je od kolektivnog darovatelja Islamske zajednice pretvorio u kolektivnog primaoca. Kako je komunistička vlast preuzela brigu i organizaciju obaveznog osnovnog školovanja za sve građane, to su neke niže okružne medrese, koje su dotad bile nadomjestak općem obrazovanju muslimana, ostale bez svoje funkcije. Velik broj medresa je zatvoren tako da je u BiH ostala samo Gazi Huseinbegova medresa. Otežanom radu Islamske zajednice doprinio je odlazak stručnih kadrova iz Islamske u društvene zajednice, te hapšenje imama. Rat je, također, odnio veliki broj života bošnjačkih alima (učenjaka). Nove okolnosti su dovele do izmjena u dotadašnjem radu Islamske zajednice. Neki objekti Islamske zajednice bili su proglašeni zajedničkim kulturnim nasljeđem Jugoslovenske zajednice naroda i narodnosti, što je imalo za posljedicu
da o njima pored Islamske zajednice vodi brigu i država, stavljajući ih pod svoju zaštitu. Ulaskom Jugoslavije u pokret nesvrstanih gdje Islamske zemlje čine većinu stvorena je prilika da muslimani Jugoslavije stupe u kontakt sa ostatkom islamskog svijeta.
 
Po Ustavu Islamske vjerske zajednice od 1959. godine objedinjuju se ove ustanove u jednu, a to je Starješinstvo Islamske vjerske zajenice na području jedne republike. Po ovom Ustavu područje ulema-medžlisa obuhvatilo je područje jednog Sabora što je, opet kasnije ušlo u kompenteciju starješinstva.
Na zasjedanju vrhovnog Sabora Islamske vjerske zajednice u Prištini 5.novemrba 1969. godine donešen je njen novi Ustav, po kojem je Islamska vjerska zajednica službeno nazvana Islamska zajednica jer se došlo do zaključka da je riječ Islam implicira pojam vjere. Prema ovom Ustavu organi Islamske zajednice su odbori kao i osnovni organi i upravna tijela, vjersko-prosvjetni referenti i muftije kao glavna vjerska lica na svom području. Viši organi su Sabori i starješinstva. Sabor je najviši zakonodavni organ Islamske zajednice na području republike, a starješinstvo njegov izvršni organ. Prema Ustavu postoje četiri Sabora, odnosno starješinstva (Sarajevo, Priština, Titograd (Podgorica) i Štip). Od članova republičkih Sabora bira se vrhovni Sabor Islamske zajednice u SFRJ. On je najviši zakonodavni i nadzorni organ Islamske zajednice u zemlji. Njega sačinjavaju: reisu-l-ulema (na čelu), predsjednici, Starješinstva i šest članova koje bira vrhovni Sabor iz svoje sredine.
12 aprila 1990. godine u Sarajevu, usvojen je novi Ustav Islamske zajednice. Ovim takozvanim Ramazanskim ustavom izvršena je temeljna reorganizacija Islamske zajednice članom 11.Ustava Islamske zajednice određeno je da se njezinanjena imovina na prvom mjestu, umjesto dotadašnjih isključivo dobrovoljnih priloga vjernika i donacija, sastoji od vakufa. U tome pogledu velike su nade polagane u proces denacionalizacije, odnosno vraćanje nekad oduzete, ili jednostavno uzurpirane vakufske imovone. Rat je zaustavio ovaj proces.
 
33. Mustafa Spahić op. cit 415
73.705

izmjena

Navigacija